nedjelja, 04.11.2007.

Unutarnja borba za prevlast

Osjećate li ikada potrebu da nestanete, da na neko vrijeme jednostavno ostanete smrznuti u vremenu, da zadržite trenutak, da osjećaj potraje, da istinski prihvatite svoju sudbinu, na koju ste osuđeni time što ste bačeni u ovaj svijet?

E pa osjećaj je čudan, neopisivo bolan, i traje već predugo. Ne želim se više zadržavti i zadovoljavati sa starim, želim novo, tražim to, i naći ću ga. Iako, bitnoje reći da uz mene uvijek ide netko koga ne želim izgubiti, tko je bitniji od svega, i da tko zna sve što želi..

Nemam namjeru zamarati vas sa glupostima, shvaćam da nisam osoba za pisanje nekih romantičnih pričica, već doslovno realno pišem kroz neke čudne fraze koje mogu u potpunosti shvatiti samo ja, ali ipak neki čitaju, komentiraju, i hvala im, činite to i dalje.

Htio sam nadodati kako se dogodilo nešto neopisivo lijepo u mom životu. Upoznao sam jednu patku. Ta patka, koju dosada nisam otkrio u tom svijetlu je krivac za sve promjene i sve radosti u mom životu. Patka je divna i ostati će uvijek uz mene, i ta patka je za mene prijatelj, i to istinski, da ta patka. Uostalom upoznao sam i anđela koji je nosio cvijet sa sobom, ma gdje god da je išao. I anđeo se smiješio, a cvijet je mamio poglede i uživao u prisutnosti anđela. I taj anđeo i njegov cvijet pomogli su mi da shvatim, kako život jest pravedan, samo treba naći svoga anđela, svoj cvijet i na kraju svoju patku, jer kakva li korist od života ako nemaš ono za čim ti srce čezne....