srijeda, 28.11.2007.

Kraj ili početak :)

Ja na to gledam ovako: svaki kraj ujedno je i početak, što znači da život nema kraja, i svaki pad, i svaku bol možemo pretvoriti u osmijeh i sreću, jer treba se radovati, oh da, treba. Moj prvi post u novom okružju, neka bude početak nečeg uspiješnog, nečeg dobrog, za vas koji ćete me čitati, a i za mene, jer to je jedino bitno.

Denn nur Sonnenshein und Regen baun die Brücke zu dir ( Jer samo svjetlost sunca i kiša grade put k tebi)

nedjelja, 18.11.2007.

Blood+

Ne tako davno pogledao sam ovaj anime i jednostavno mogu reći da je predobar. Nakon prvih nekoliko epizoda sam bio oduševljen pričom, a kasnije kad su se stvari počele zahuktavati, skreteti u prošlost pa u budućnost; jednostavno je anime pokazao što je bitno imati :). Poseban ugođaj je bio gledati u mraku, s pojačanom muzikom koja dodatno naglašava napetost, a sam naziv ˝krv˝ nam govori čega ima najviše. Ali autor se pobrinuo da to nije najvažnije, već je osjećajnosti ostala bitnija...



Što se tiče radnje neću ništa puno =D. Znači, mlada djevojka Saya živi kao normalno dijete, no jednog dana susreće čudnovato biće koje su tad zvali ¨Mouse¨. Dolazi u sukob s njim, a pomaže joj Haji, prijatelj iz prošlosti , no ona se toga uopće ne sjeća jer zapravo prolazi stadij neprobuđenosti prave moći i prave sebe. Tokom serije ona se bori protiv Chiropterana kojih ima sve više. Chiropterani ubijaju ljude isišujući im krv, a jedino ih Saya može u potpunosti uništiti svojom krvlju. Priča se zapliće kad se pojavljuju 2 organizacije i kad Saya saznaje da ima sestru blizanku, koja je živo zlo a zove se Diva. Zajedno sa svojom obitelji (koja nije njena prava) pokušava otkriti svoju prošlost. Da,još nešto, cure, u animeu vam se pojavljuje jedan zdođušni lik koji liči na Tamakija iz Ourana, iako na strani zla, ali nije li pravilo da su negativci ljepši :D :D...

Morate to pogledati, šta je za vas 50-ak epizodica :D...

I da 'Nankurunaisa'..pa si vi mislite...

utorak, 13.11.2007.

'Somebody'

I once again fell to the bottom and felt weak like never before. There was a 'somebody' who wanted to show his strenght, but in the end gained nothing but misery. As I remember he was always the one putting me down, the one i respected, the one i liked, and still do, but there is that little thing. He surly doesn't know how to impress his feelings and to admit that he isn't always the one who is smart. A friend of mine told me to stay away from troubles, meaning him, but I resisted, pointing to the fact that there is good in him. As the time passed I realized that I was wrong. I still count him as a friend but he doesn't. It's hard to tell why I still like him, but some things are not to be put here; So I ask you:

Is there a chance for him to become tolerant and simpy a good friend of mine?

nedjelja, 04.11.2007.

Unutarnja borba za prevlast

Osjećate li ikada potrebu da nestanete, da na neko vrijeme jednostavno ostanete smrznuti u vremenu, da zadržite trenutak, da osjećaj potraje, da istinski prihvatite svoju sudbinu, na koju ste osuđeni time što ste bačeni u ovaj svijet?

E pa osjećaj je čudan, neopisivo bolan, i traje već predugo. Ne želim se više zadržavti i zadovoljavati sa starim, želim novo, tražim to, i naći ću ga. Iako, bitnoje reći da uz mene uvijek ide netko koga ne želim izgubiti, tko je bitniji od svega, i da tko zna sve što želi..

Nemam namjeru zamarati vas sa glupostima, shvaćam da nisam osoba za pisanje nekih romantičnih pričica, već doslovno realno pišem kroz neke čudne fraze koje mogu u potpunosti shvatiti samo ja, ali ipak neki čitaju, komentiraju, i hvala im, činite to i dalje.

Htio sam nadodati kako se dogodilo nešto neopisivo lijepo u mom životu. Upoznao sam jednu patku. Ta patka, koju dosada nisam otkrio u tom svijetlu je krivac za sve promjene i sve radosti u mom životu. Patka je divna i ostati će uvijek uz mene, i ta patka je za mene prijatelj, i to istinski, da ta patka. Uostalom upoznao sam i anđela koji je nosio cvijet sa sobom, ma gdje god da je išao. I anđeo se smiješio, a cvijet je mamio poglede i uživao u prisutnosti anđela. I taj anđeo i njegov cvijet pomogli su mi da shvatim, kako život jest pravedan, samo treba naći svoga anđela, svoj cvijet i na kraju svoju patku, jer kakva li korist od života ako nemaš ono za čim ti srce čezne....