namnam https://blog.dnevnik.hr/namnam

srijeda, 24.06.2015.

Početak

Kiša pada, trava raste, ništa nije stalno osim promjena. Bem ti dubine i teatralnost. Počinjem voditi dnevnik iz jednostavnog razloga: selim krajem osmog mjeseca u NJemačku, tražim posao i nadu u bolje sutra. Doslovno ostavljam svoj život ovdje, jer mi ovdje muž ostaje sa naša dva dečkića. Zi će uskoro navršiti sedam godina i u devetom mjesecu kreće u školu. Ja odlazim neposredno prije toga... Nino će uskoro imati tri godine i nedavno je imao operaciju oba bubnjića i ugradnju ventilacijske cjevčice u lijevi bubnjić. Trebat će vjerojatno i operaciju uklanjanja tzv. treće mandule. Mene neće biti ovdje da budem uz njega... Zi obožava judo i svog trenera. Trener Ivica nam veli da "mali ima žicu za judo", jako brzo uči novo i savladava protivnike u svojoj kategoriji... Nino počinje učiti razgovijetno pričati. Zafrkant je i tjera po svojem ako mu se lijepo ne objasni. Nekad je tvrdoglav i kad mu se objasni :) ...

Moj muž. Gdje početi? Upoznali smo se u zimi 2000-te kad su On i njegov brat (pametnjaković, jer se jedino s njim mogu u beskraj raspravljati, jedino muško koje sam u životu upoznala da argumentira bolje od žene :D ), dakle On i njegov brat su mi upali u dućan gdje sam radila i pol sata se zafrkavali i tražili poklon za šogora (držač za wc papir sa ukrasom u obliku plave prugaste ribe, jer "šogi je ribič"). Navodno Mu je brat pri izlasku rekao "evo ti cure". On je došao dva dana poslije sam i donio mi Van Gelisov CD na preslušavanje, pa smo otišli u pol devet navečer na kavu. I svaku večer nakon toga, punih mjesec dana. Sjećam se da sam s NJim prvi put osjetila kao mali električni udar svaki put kad bi se dotaknuli. Mali separe u kojem smo sjedili nije imao baš puno prostora za noge, a Njega je mučilo koljeno jer ga je "rasturio" stalno igrajući nogomet po asfaltnim igralištima. Svaki put kad bi protegnuo noge, ja sam svoje sve više gurala pod stolac izbjegavajući dodirivanje, jer zbog tih malih električnih šokova nisam baš mogla jasno razmišljati o onome o čemu smo pričali. Nakon pol sata sam tako čudno visila sa stolca da me pitao zašto se ne protegnem. Nemam pojma što sam mu odgovorila ............

I danas me prolazi toplina kad nam se ruke dodirnu, bilo da postavljamo stol, ili ležimo u krevetu. Po tome znam da Ga još volim....
Bio je uz mene kroz puno toga, čak je oba puta bio na porodima naših dečkića. "Nije mi to najljepše iskustvo u životu, ali je najsnažnije. Ne bih ga ni za što propustio" (Njegove riječi).

Probleme smo uvijek zajedno rješavali, čak i kad bi se posvadili i ne razgovarali cijeli dan, navečer bi pusom, zagrljajem, primanjem za ruku, dali jedno drugom do znanja da se i dalje volimo, iako još uvijek ne priznajemo da smo u krivu/da je ono drugo u pravu ....

Bojim se i uzbuđena sam što ovakav veliki korak poduzimam bez Njega. Dobila sam priliku ponovo vidjeti koliko sam čvrsta kad Njega nemam fizički niti blizu sebe.

Podsjetnik: napraviti mu FB profil da se možemo dopisivati messengerom. Nema se para za roaming

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uskoro odlazim raditi van lijepe naše, pa ću pokušati vjerno zabilježiti taj prijelaz i metamorfozu. Barem se metarmofozi nadam.

Linkovi