Name Required
srijeda, 30.06.2010.
Jedna jako mudra
Cijena kojom dobri ljudi plaćaju ravnodušnost prema politici jest da njima vladaju zli ljudi!
Platon 428.-328. pr. n. e.
Ajmo još jednom:
Cijena kojom dobri ljudi plaćaju ravnodušnost prema politici jest da njima vladaju zli ljudi!
Napisano 400 godina prije Krista!
utorak, 29.06.2010.
RTFM
Mi informatičari jedva dočekamo kada možemo pomalo bahato odgovoriti na upit s RTFM. Kratica znači Read The Fucking Manual. Kažem "pomalo bahato", jerbo sam siguran da slovo F u kratici označava konotaciju "čitaj ga kad smo ga već napisali" (jer smo ozloglašeni po nedokumentiranju softvera). Parafraza je to jednog od brojnih Murhpyjevih zakona, koji kaže "Kad sve ostalo zakaže, čitaj upute".
Ima puno istine u tome; možda i nije to tako loše. Mi ljudi stvarno pokušavamo na sve moguće načine sami riješiti probleme s kojima se susrećemo prije nego što zatražimo pomoć. Ako pri tome za inspiraciju koristimo fundamentalnu literaturu, imamo RTFM-situaciju. Tako su RTFM-ovci svi oni novinari, publicisti i govornici koji otvaraju svoje izlaganje sa rječničkom definicijom pojma o kojem žele govoriti. Okreću se osnovama. I prije ove krizne recesije, kompanije koje su zateturale, svoj oporavak nerijetko bi započimale pogledom u sebe, i pronalaženjem onog čime se zaista željaše baviti - core businessom. Iščitavaju misiju i viziju, re-pozicioniraju se. Mnogi će profesor ili nastavnik, kome je još stalo, svoju raspravu s naprednim učenikom ili studentom okončati otvaranjem udžbenika i pokazivanjem jednostavnih i elementarnih aksioma. Slično smo puno puta vidjeli i u raznim sportovima - "ovog ima ili nema u pravilima" odgovor je koji stavlja svaku dvojbu pred točku. Konačno, čak i Will E. Coyote nakon što mu stroj zakaže, vraća se nacrtima i traži grešku.
Zaista, šalu na stranu, počevši od sebe samih, pa do raznih crtica i zanimljivosti iz povijesti i umjetnosti koje znate, naći ćete bezbroj slučajeva kada se težak problem počeo rješavati povratkom na osnove.
Pa, koji je to naš osnov? To je idealizam. Isto kao i manual, koji nije sam sebi svrha i idealizam u politici nije sam sebi svrha; nije pod svaku cijenu, jer politika će uvijek biti umjetnost mogućeg i kompromisa će biti dokle god budu živjela dva čovjeka jedan uz drugog. No idealizam u politici je taj manual, taj osnov, to počelo od kojeg bi trebali početi, preduvijet, conditio sine qua non, ono na što bi se trebali vraćati kada ne znamo kako dalje i u tome tražiti inspiraciju na putu. Idealizam je ona svetost o kojoj govori papa Wojtyła i na koju je pozivao mlade: nešto što se ne može postići u 100% slučajeva. Niti u devedeset. Ali bez stremljenja prema idealima odn. svetosti, demokracija odn. kršćanstvo postaju licemjerni.
Jasno mi je da je u našem društvu dobar i lud ista stvar. Teško je nama ča bi tili bit judi. Parimo nenormalni; ludi. Jer svi znamo da su poličari zli i pokvareni, da je oduvijek tako i da se tu ništa ne može. No mi smo oni ča se bore kad je najgore! A kad je najgore - ČITAJU SE JEBENE UPUTE a upute kažu vlast pripada narodu, proizlazi iz njega, a on je delegira i opoziva. Sve dok vlast ne proizlaziti iz naroda, neće mu ni pripadati. Sve dok se ljudi ne trgnu iz svojih predrasuda o politici, sve dok budemo krivili samo nekog drugog za to naše sranje, sve dok se ne istrgnemo iz okova apatije, beznađa i laži o vlastitoj nemoći, neće biti pomaka na bolje. Ako tražite rješenje - vratite se osnovama: vidjet ćete! Može se! Krenimo!
nedjelja, 27.06.2010.
Ustav
Jednom sam napisao post o tome kako kad se stvari zakompliciraju, treba se vratiti na osnove. Što su osnove u politici? Ne bih sada o velikim misliocima, ali moram spomenuti Rousseaua i Jeffersona kao osobno izvorište promišljanja o složenoj društvenosti i o slobodi. Pođimo od nečeg jednostavnijeg. Ustava Republike Hrvatske. Temeljne odredbe; Članak 1.:
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Divota! 'Di ćeš više osnova; inspiracije za cijeli život, uputa za djelovanje kad si u nedoumici. Vraćanje na pravi smjer.
Republika
Ne monarhija, ne oligarhija, ne meritokracija, ne korporacija, ne horda, ne diktatura, već Republika, pisana velikim početnim slovom. Društveno uređenje u kojem vlast proizlazi iz naroda, pripada narodu i on je može delegirati, mora izabrati i opozvati.
Hrvatska
Ne Belgija, ne Nizozemska, niti Slovenija, niti Srbija ili BiH, bogme niti Gana, Bocvana ili Gvajana. Hrvatska - zemlja Hrvata koji žive u njoj i izvan nje; onih koji su se iselili, i onih koji se nisu nikud iselili, već se iz njihovog kraja jednog dana u povijesti iselila hrvatska država. Zemlja svih onih koji žive u njoj, onih koji su se u nju svojom voljom doselili, i onih čija je domovina jednog dana krenula svojim putem. Zajednica svih nas, takvih kakvi jesmo, specifičnih i zajebanih kakvi jesmo, i kakvi su zapravo svi ostali narodi i nacije, ali opet različiti na svoj jedinstveni način.
jedinstvena
Ovo je možda samo želja, ali to jedinstvena značilo bi da nije razjedinjena. Da smo na fundamentalnoj razini svi jedinstveni bez obzira na društveno, etničko, obrazovno, imovinsko i svako drugo porijeklo i zaleđe. Da svi kakvi god jesmo, čvrsto vjerujemo da imamo, kao i svi drugi ljudi, neka neotuđiva prava, a da se ona mogu ograničiti samo pravima drugog čovjeka, te da s tim osnovama nema zajebancije, jer ćemo svi, jedinstveno, stati u njihovu obranu.
je
Naglašeni prezent pomoćnog glagola biti. Koliko ovdje simbolike, da sam morao i ova dva slova izdvojiti. Hrvatska je SADA; prezent, sadašnje vrijeme. Ne u sedmom stoljeću, niti u vrijeme kapetana Picarda. Ona je tu i sada, a na nama je da od nje napravimo ono što mislimo treba biti.
nedjeljiva
Znači, do sada: Hrvatska je republika, mi smo njeni, ona je naša, a odavde cijela je naša, i samo naša. Nećemo je dijeliti na sjevernu i južnu, istočnu ili zapadnu, bogatu ili siromašnu, onu kojom vlada Bruxeles i na onu kojom vlada mafia.
demokratska
Demokracija. Znate ona pizdaríja za koju ljudi ginu najmanje brat-bratu zadnjih tristo godina? Ona glupost koja kaže da većina odlučuje, ali ne siluje manjinu, a manjina ne opstruira većinu? Ona idealistička koncepcija koja kaže da imamo pravo biti birani i obavezu birati. Ili tako nekako? Čuli ste za to?
socijalna
Ahem. Da. Socijalna. To je ono što nam sada ukidaju. To je ono što nas dijeli od životinja i darvinizma u sociološkom smislu, koji kaže da pravo preživjeti imaju samo najjači. Socijalna država je ono što je omogućilo većini nas da živimo; školovalo je liječnike koji su nam porodili majke, izgradilo i opremilo bolnice u kojima smo rođeni, omogućilo nam da nam majke budu doma i da nas doje, a kada su otišle raditi, djedovi i bake bili su doma i primaju mirovinu, ili su nas vodili u vrtiće, koje opet nisu plaćali naši roditelji. Socijalna država nam omogućuje da se školujemo i da radimo, a da od rada odmaramo barem 12 sati svakog dana, da možemo na bolovanje kad smo bolesni a da kad više ne možemo, odemo u mirovinu.
država
E da, država. Kako je govorio prvi hrvatski predsjednik za džingl radija 101 udarvši po stolu - Mi smo samostalna, suverena država i imamo svoj pravni poredak; Država je zamišljena zajednica ljudi, koji se mogu solidarizirati jedni s drugima, zakona koji propisuju što se mora, što se smije, a što ne smije, teritorija na kojem vrijede ti zakoni te institucija koje će te zakone donositi, provoditi i sankcionirati prekršitelje. Rekao bi ban Tomo Bakač Erdödy Regnum regno non praescribit leges - KRALJEVSTVO KRALJEVSTVU NE PROPISUJE ZAKONE. Oh, da. Svakako!
Da ne duljim dalje riječ po riječ - ostatak prvog odlomka govori o onom zbog čega i pišem ovaj tekst, jednog nedjeljnog jutra u dva sata ujutro. Vlast pripada narodu, a narod čine slobodni i ravnopravni pojedinci. Vlast pripada nama; tebi i meni. Ona izlazi iz nas - htjeli mi to ili ne; ona je naše urođeno svojstvo, poput palca, centra za govor ili hoda na dvije noge. Vlast je naše vlasništvo, a vlasništvo podrazumijeva i odgovornost. Ono zahtjeva, trezveno i odgovorno ponašanje na dobrobit vlasnika i stvari koja se posjeduje. Ako, dakle kao predmet posjedovanja umjesto primjerice stana ili automobila, uzmemo vlast, društvo ili državu, jasno nam je da se prema njima ogromna većina građana ne ponaša sa dužnom skrbi dobrog domaćina. Uza svako pravo dolazi i neka obveza, pa tako i uz pravo vlasništva. Uz naše vlasništvo nad Hrvatskom dolazi i obaveza da je volimo, da joj biramo dobro vodstvo, i da se, u slučaju da nema dobrih vođa, sami uključimo u upravljanje zajednicom. Ako nećemo mi, tko će?
utorak, 22.06.2010.
Posuđeni post
Preuzeto s bloga Spasimo Hrvatsku.
Kako započeti blog o politici?
Ovo će biti novi blog posvećen politici, ili točnije, blog uzrokovan politikom. Ni kriv ni dužan, natjerali su me da javno počnem izražavati svoj stav prema onome što nas svaki dan vodi u ponor. Vrag je odnio šalu, više se ne radi o tome kako ćemo se zvati i čijom zastavom mahati, već što ćemo sutra jesti i hoće li nam djeca biti robovi veći nego što mi postajemo.Gore na vrhu će biti prikladni logo s istaknutim SPASIMO HRVATSKU, uz dekoraciju boja da dočara očajnički krik, ispod će se ubaciti izbornik sa svim člancima, ubacivat će se isječci iz svakodnevnog života, komentari na pojedine političke situacije, povijesne izreke i poučci, povijest je majka znanja, samo se kod nas nitko ne želi sjećati prošlosti.
Prvo bih pojasnio riječ politika: Onaj tko se ne želi baviti politikom, niti pokušati shvatiti cilj politike, a osjetio je njene zube na svojoj koži, reći će da je politika prostituka (kurva). Optimisti će reći da je to humana disciplina kojom stvaramo bolji svijet oko nas, karijeristi će politiku prihvatiti kao oružje s kojim će doći na vlast za svoju dobrobit. Onaj tko živi od konkretnog rada, nema vremena za politiku niti se želi njome baviti. Sve dok mu politika ne počne raditi o glavi, tj. radu.
Ne postoji natječaj za političara, oni se stvaraju oko nas, to su oni koji pred masom uzimaju riječ i preuzimaju inicijativu. To bi bio političar pripravnik. Onda dodje do političara mentora koji mu objasni što treba pričati i utopi ga vladajuću masu s izmišljenim zaduženjima. Jedini zadatak mu je da ne smije razmišljati za one koji su ga izabrali, jer političar zaboravlja demokraciju kad se demokratski izabere.
Pridružite se u spašavanju Hrvatske, počnite koristiti svoje mozgove, postavljajte si pitanje- zašto i tražite odgovor – zato. Postavljate takva pitanja svojim izabranicima. Ako smo stvarno manjina i ne možemo se naviknuti na sve veću nepravdu, vrijeme je da počnemo pakirati kofere.
Preuzeto s bloga Spasimo Hrvatsku.
ponedjeljak, 21.06.2010.
Aj tolđa so
Roditelji i djeca sami uredili park
Rekoh:
Eto pobrinuli se ljudi sami za sebe kada Grad nije!
utorak, 15.06.2010.
Radne akcije
U subotu smo, na nagovor supruge (i hvala joj na tome), odlučili da ćemo se probuditi oko osam, spremiti sebe i djecu i sudjelovati na promičbenoj akciji jedne radio-stanice i jedne tuđinske banke, u kojoj oni velikodušno financiraju obnovu nečeg što je netko plaćen javnim novcima da čini. Priznajem, cinčan sam prema toj i takvim akcijama, vidim ih zapravo kao nešto negativno, ali to je moje mišljenje, i nije tema ovog posta.
Uza sav moj skepticizam, ovdje želim pričati o dvije neporecivo pozitivne stvari vezane uz tu akciju. Ljudi. Obični anonimni ljudi, koji se međusobno nepoznaju, odazvali su se pozivu, odvojili dio svog dragocjenog vremena koji im preostaje od tjednog rada i posvetili su ga radu za zajeničko dobro. Nesebično, uz običnu vodu i spužvaste sendviče kao jedinu kompenzaciju za trud, više desetina odraslih i još toliko djece i madih bojalo je i gletalo jedan pješački pothodnik u Zagrebu cijelo prijepodne. Mogli su ići na subotnju kavu, u šoping, spavati duže taj jedan dan u tjednu, otići izvan grada u prirodu, mogli su bilo što. A odabrali su raditi. Svidjelo mi se što nitko tamo nije došao pozirati (ok, ne računam uzvanike, niti im zamjeram; to im je posao (iako je i jedan od njih prilično dobro valjao valjkom po zidu)), nitko nije pametovao, kukao, ili izigravo frajera, ona tri sata što sam bio, svatko je radio ono što zna, tko je htio, mogao je dobiti savjet, tko nije, farbali smo nakon njega. Kad mi je dosadilo, otišao sam se odmoriti, i nitko mi nije kvocao, a kad sam se vratio, uzeo sam prvi slobodni valjak i farbao dalje....
Ljudi ima i spremni su!
A cijelu stvar pokrenula su dva trgovačka društva, kojima je jedini cilj postojanja zarada; nijednom od njih u misiji i viziji ne stoji "organiziranje društveno-korisnih akcija". Znam da su se neosporno namirili kolateralnim marketingom, ali siguran sam da su novce mogli bolje vratiti da financiraju rošitljadu i pivu na parkiralištu obližnjeg šoping-centra. Enivej, pitale firme ljude "šta ćete da vam napravimo?", pa ljudi rekli: Mi bi ovo, mi bi ono. Firme odabraše one projekte koji njima najviše odgovarahu, i stvar se pokrenula.
No postoje ljudi kojima je posao slušati ono što narod priča (ne mislim pri tom na tajne službe 
), postoje oni koji nas trebaju mobilizirati i povesti, a postoje i ustanove koje uzimaju novce od građana kako bi im pružile određenu kvalitetu života. Ma ako ste pročitali samo jedan moj post znate što ću poentirati: POLITIKA!
Vidite, oni nas više niti ne pitaju što bi htjeli, niti žele čuti što im imamo za reći. Oni nama samo pričaju i obeća(va)ju ono što oni misle da želimo čuti. Zamislite koliko bi se novaca moglo uštedjeti kada bi jedinice lokalne samouprave češće organizirale ovakve akcije. Ponavljam: ljudi ima i spremni su. Tu su. Za djecu leptire - tu su; Za Haiti - tu su; Za cunami - tu su; za Anu Rukavinu - tu su; Za varšavsku - tu su; za radio 101 (onaj iz 1996.) - tu su; Za Hrvatsku kakva se sanjala krajem osamdesetih - tu su!
Ali politika nije tu. Ona nije uz nas; nas nije briga; politika je fuj, ona ima svoje agende i svoje izvođače profesionalce; stručnjake uvijek spremne da krah i slom politike kojeg predstavljaju takve akcije, jer poručuju političarima Ne radite svoj posao, pa ćemo ga odraditi mi!, pretvore u uspjeh.
Ma zamislite samo gradonačelnika (poglavicu gradske četvrti u Zagrebu) koji bi za Uskrs pozvao građane u mjesnu dvoranu i rekao im: Ok. Ove godine ćemo uštedjeti na košnji trave i farbanju pizdarija, a novac ćemo uložiti na održavanje odvodnih kanala. Samo, trebam dobrovoljce da kose travu i farbaju pizdarije preko ljeta. Alat i materijal osiguravamo mi. Uspjeli bi - siguran sam, a dobitak bi im bio višestruko veći od financijske uštede, jer bi od naselja prerastali u zajednicu.
Jer ona dojučerašnja rupa u zemlji, je od sada moj podhodnik kojeg sam ja farbao! A zamislite samo osjećaj, kada nešto napravite za svoju zemlju, za sve ljude.... I to na mjesečnoj bazi... To nećete moći postići niti u biznisu, niti u udrugama, niti u sindikatima, ni u vjerskim zajednicama, nego samo isključivo i jedino kao politički dužnosnici. Prvi korak u tom smjeru je da se osnujete ili se učlanite u stranku. Drugog nema.
četvrtak, 10.06.2010.
Posuđeni post
Preuzeto s bloga Cyberheretic.
Teze hereze
Svaki heretik, ako želi biti pravi heretik, mora imati jasne ideje na kojima se temelji njegova hereza. Mora imati - teze hereze. Ako ni zbog čega drugoga, onda da bi se moglo sažeto objasniti zbog čega je završio na lomači. Dakle, idemo to probati napisati ...1. Novac nema vrijednost
U doba kad su Feničani izmislili novac, pa i dugo vremena poslije, novac je imao stvarnu vrijednost. Svaka novčana jedinica imala je ekvivalent u tvari, najčešće u zlatu ili srebru. Unatrag nešto manje od jednog stoljeća, monetarni sustav je ukinuo tu ekvivalenciju. Vrijednost novca danas se stvara iz ničega, i njen ekvivalent je mjera zaduženosti trenutnog vlasnika novca. Taj dug je fiktivan. Stoga je i vrijednost novca fiktivna.
2. Suvremeni monetarni sustav je evoluirani oblik robovlasništva
Stvaranje novca kroz zaduživanje od njegovog vlasnika čini dužnika. Dužnik ima ograničenu slobodu jer je u svakom trenutku podložan primjeni raznih metoda represije koje prema njemu mogu pokrenuti njegovi vjerovnici radi povrata duga. Stoga je dužnik rob svojih vjerovnika. Većina populacije danas živi na kredit pa su tako efektivno monetarno roblje.
3. Politika je u službi kapitala
Suprotno govoru političara koji se zaklinju u svoje namjere služenja dobrobiti naroda koji ih je postavio u vladajuću poziciju, stvarna funkcija politike je osiguranje provedbe strategija globalnog kapitala (predstavljenog monetarnim sustavom) na lokalnoj razini. Neovisno o tome koju opciju politika promovira kao svoj program.
4. Religija je produžena ruka politike
Dok bi politika trebala rješavati materijalne potrebe naroda, religija bi se trebala brinuti za duhovne potrebe svoje pastve. U stvarnosti religija, neovisno o denominaciji, služi tome da smanji tenziju u narodu uzrokovanu stalnim stanjem porobljenosti i izrabljivanja od strane politike. Glavni alat za to je obećanje blaženstva poslije života, zbog kojega se isplati trpjeti nedaće kojima je taj život ispunjen. Niti jedna religija ne objašnjava zbog čega ne bismo u kraljevstvo nebesko mogli ući nakon ovozemaljskog života provedenog u zadovoljstvu i blagostanju.
5. Naša planeta ima dovoljno resursa
Kad nečega na tržištu nema dovoljno da zadovolji potrebe cijena mu raste bez obzira što mu stvarna uporabna vrijednost ostaje ista. Strašenje mogućim iscrpljivanjem resursa služi globalnom kapitalu za održavanje visokih profita koje im osigurava sadašnje neučinkovito iskorištavanje resursa. U stvarnosti, ova planeta ima dovoljno resursa za podržavanje i puno veće populacije nego što je ova sada, samo te resurse treba koristiti razumno i učinkovito. Tehnologije za takvo korištenje prirodnih resursa su već sad raspoložive, ali one ne omogućuju takve profite kao zastarjele i neučinkovite tehnologije.
6. Tehnologija je ključ opstanka
Mediji, a posebno industrija zabave, prezentiraju nam tehnologiju kao opasnost za pojedinca, društvo, okoliš pa i planetu u cjelini. U stvarnosti, opasnost ne predstavlja tehnologija već svrha s kojom ju čovjek upotrebljava. Tehnologija je zapravo jedina opcija koja može osigurati opstanak čovjeka na ovoj planeti i zaštititi samu planetu od uništenja.
7. Nije sve crno kako izgleda
Iako vam se čini da nema izlaza iz ove situacije i da ovaj svijet ne može biti drugačiji nego takav kavim smo ga učinili, to je zabluda. Svijet može biti samodostatan, sa svim što je potrebno za udoban život svakog čovjeku na planeti. Promjene su, naravno, potrebne. Suštinske promjene u našem gledanju na svijet, posebno na društvo koje smo izgradili.
- - - - - -
Za sada se čini da je sedam teza dovoljno. Ukoliko se pokaže da ih treba dopunjavati ili mijenjati, napravit će se revizija.
U tekstovima koji slijede svaka od ovih teza bit će malo opširnije objašnjena, a nadalje će se ovaj blog baviti promišljanjem i potvrđivanjem tih teza.
Preuzeto s bloga Cyberheretic.
utorak, 08.06.2010.
Aj tolđa so
Hrvati ne žele u poduzetnike jer ih samo 32 posto vidi pozitivno
vidi:
"Ogađivanje" moći
subota, 05.06.2010.
HaDeZeEsDePe
Stara je istina da je statistika točan zbroj netočnih brojeva. Nemam nekih pretjeranih razloga sumnjati u istinitost istraživanja podrške političkim strankama koja se objavljuju iz mjeseca u mjesec, no ako netko ima, i to je OK. Pretpostavimo zato, na trenutak, da su ona istinita.
Već neko vrijeme vidimo slične rezultate: 30% HDZ, 30% SDP. Što je s onih 40% koji čine većinu? Dio sigurno otpada na dio priljepačkih stranaka, stranačkih izbjeglica, kalkulanata, onih koji su čas uz jednu, čas uz drugu stranku, a uglavnom uz onu koja je u datom trenutku na vlasti. Recimo - deset posto. što je s preostalih trideset?
Davno su za nama vremena kada se još moglo govoriti o nekoj podjeli na političkoj sceni na lijeve i desne po bilo kakvoj ne-interesnoj osnovi. Danas samozvani liberali povećavaju poreze najbogatijima, samozvani socijaldemokrati najavljuju ukidanje prava na (gotovo) besplatan javni vrtić, samozvani demokršćani rade udar na srednji sloj. A ne tako davno bilo je sličnih ekshibicija (samo smo se na njih navikli) kada su dojučerašnji kako su ih zvali "nacionalisti" ušli u koaliciju sa dojučerašnjom kako su ih zvali "iredentističkom nacionalnom manjinom", kada su se dojučerašnji kako su ih zvali "komunjare" odjednom počeli kleti u NATO, a dojučerašnji kako su ih zvali "ekstremni nacionalisti" odjednom počeše podržavati anšlus Euniji.
Sve u svemu, malo je ljudi, a još manje stranačkih lista, za koje čovjek s uvjerenjima - bilo kakvim uvjerenjima - može glasati na izborima* (*uz dva ako: ako i sam nije na toj listi, ili ako želi vidjeti u Saboru prvu osobu s liste kojoj je dao glas). I tako, iz godine u godinu, sve manje ljudi izlazi na izbore, a to odgovara dvijema velikim strankama, koje imaju svoje stabilno biračko tijelo. Što manje ljudi izađe od onih 40% koji nisu za prve dvije stranke, to će više mandata dobiti baš oni. No, ankete nam poručuju ne više, "malo vas je al' vas ima", nego vrište na sav glas - Dosta nam je duopola hadezesdepea!
I sad, vječita dilema: ustati ili odustati? Čekati Terminatora 2 da dođe na program neke televizije, ili otići u videoteku i posuditi film? Čekati da lazanje dođu na jelovnik u menzi, ili pripremiti ih sam doma? Čekati subotu da čistačica počisti smeće na stubištu, ili počistiti sam? Čekati - ili poduzeti? Ako se pitate a KK* se tu može poduzeti odgovor je jasan i očit, samo ga mnogi ne žele vidjeti.
Politika. Politika je sve zakuhala, i politika je jedina koja to može rješiti! Možete pisati blogove, peticije, pokrenuti referendum (dobro, to ipak ne možete), možete ići u udruge, čak i prosvjedovati, ali opet, na kraju dana, politika je ta koja donosi odluke. Jedini aktivni akteri politike su novac i političke stranke. O tome sam do sada sam dosta pisao na ovom blogu, pa se ne želim ponavljati - sve piše, no reći ću samo to: pregrizi sve što misliš, što znaš i što misliš da znaš o politici. Ulazak poštenih, časnih, odlučnih, moralnih, motiviranih i dosljednih ljudi u političke stranke a kroz njih u politiku jedini je jedincati način za poboljšanje cjelokupne situacije. Amen.
___
*KK = WTF ;-)
četvrtak, 03.06.2010.
Sad je već ozbiljno
Ako ćemo samo malo pametovati na početku: Zašto životinje žive u jatima, čoporima, krdima i ostalim skupinama? Zato što vrste koje žive zajedno imaju veću vjerojatnost da će preživjeti nego pojedinačno. Zašto ljudi žive u zajednicama? Iz istog razloga. No kako danas preživljavanje više (ili još) ne doživljavamo kao kao neki pretjerani uspjeh, primarna funkcija društva je da osigura elementarnu sigurnost potrebnu za življenje. Nažalost, Republika Hrvatska i s time ima problema.
Po tko zna koji puta ove godine (2010.), Hrvatska je i ovih dana pod vodom. Godine neodržavanja vodotokova, odvoda, kanala, desetljeća krađe, nestručnosti, veza i poznanstava pri zapošljavanju, riječju - nebrige dolaze na naplatu. Sada, umjesto da se svake godine ulagalo po malo u infrastrukturu, sada odjednom treba uložiti puno u puko preživljavanje: u evakuaciju ljudi i stoke, a kasnije još i više u popravak štete, da bi na kraju bili u istoj poziciji kao i pred poplave, jer novca za održavanje voda opet neće biti. I tako živimo iz dana u dan, krpamo rupe, popravljamo štetu bez plana i vizije, dok se novci ulupavaju u stadione, arene, mostove... a nismo u stanju osigurati normalne preduvjete za sigurno odvijanje života.
Već dvije zime zaredom zemlja grize nokte hoće li biti plina ili ne. Ne samo po kojoj cijeni nego - uopće. Za vrijeme prve ruske plinske krize jedan je stručnjak za energetiku rekao da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja na kontinentu, koja nema skladište za plin. Ne čudi me. Sam je energetičar rekao zašto: izgradnja skladišta za plin je skup i dugotrajan posao - traje najmanje pet godina, a političari imaju rok trajanja od četiri. Osim toga, spremište za plin je velika rupa u zemlji, i teško da je nešto uz što bi se političari mogli slikati. Prolaze godine, mi još nemamo niti planove za skladište plina, a kada govna opet počnu padati na ventilator, ministri iz redova velikih blizanačkih stranaka će se iščuđavati i posipati pepelom
No plin je u domeni ako i kada. Hrvatska ima energetskih problema svake godine - ljeti. Kada na obali bude milijun ljudi više nego inače, kada se odjednom upale tisuće klima-uređaja... Ma, ne trebaju nam ni turisti. Dubrovčani jako dobro znaju da je potreban samo jedan udar goroma, negdje kod Biokova, i Grad je u mraku. Da, Republika Hrvatska u dvadesetprvom stoljeću pomaže izvoziti demokraciju u Afganistan, a sama ne može svojim građanima osigurati - struju.
Ali pustimo sada "luksuze" kao što su energenti; bar smo sigurni. Zar ne? Pa da. Naravno. Nismo mi kao Amerika, pa da se ne može izaći na ulicu po noći. Tako je - kod nas neće tinejdžer ubiti tinejdžera zbog pet kuna, ili -- iz dosade. Kod nas se ne može dogoditi da usred zime, iz zajebancije djeca bace starca u more, pa se čude da se utopio. Nema kod nas ni grupnih zarobljavanja u po bijela dana po kafićima na Knežiji. Kod nas ugledni odvjetnici ne šamaraju djecu na ulicama, i dobro znaju definirati nužnu samoobranu. Kod nas i državno odvjetništvo zna da je i krađa vode krađa, te da zakoni vrijede i za lokalne moćnike i za stranačke drugove. U našoj zemlji javni bilježnici znaju utvrditi identitet osobe, a kada pogriješe za to i odgovaraju. Konačno, kod nas i političari kada ubiju nekog, recimo zgaze obitelj automobilom u magli, učine što je moralno i prije presude - povuku se iz politike. Mi još uvijek možemo voditi djecu na nogometne utakmice, i možemo mirno piti kavu u kafićima bez da nas policija bez razloga pendreči. Kada ne bi bilo tako, to bi nas jako naljutilo, i izašli bismo na ulice, zar ne?
Ljudi, ovako više ne može. Ako država ne može osigurati osnovne preduvijete života kao što su sigurnost od prirode, hranu, eneriju, a o malo naprednijim kao što su sigurnost od ljudi i pravila igre koja se provode -- povijest je pokazala -- ljudi će se pobrinuti sami za sebe. što će reći - uzet će stvari u svoje ruke - što god to značilo. Je li takva surova pravda bolja od nikakve? Je li takav red divljeg zapada bolji od anarhije? Je li uzeti zakon u svoje ruke bolje od podnošenja ove anarhije? Ako jest, onda smo na pravom putu.
| < | lipanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Terapijsko pisanje o smislu života i budućnosti svijeta.
Vaši komentari me nadahnjuju! Raspalite!
Imam novi RSS feed!
Odabrani postovi
Moji
- Name Required
Ovime je sve počelo - Costnerov poučak
Preko Poštara do mudrosti - Ogađivanje moći
Moja originalna ideja zašto je politika kurva, fratri debeli, selebovi glupi, a pozitivke su uvijek lepe a sirote... - Referendum
Müsli o referendumu protiv sporazuma sa Zlovenijom...
Posuđeni
- Guske u magli
Izvadci iz govora Stjepana Radića, čuvenog po toj metafori - Muhe, ljepilo i domoroci
Komentar Ranka Boškovića iz Business.hr-a
Linkovi
Sex, politika i gospodarstvo
vrijedi pročitati
Nova politika
Blog na kojem ekipa re-posta svoje tekstove o politici
Spasimo Hrvatsku
Još jedan lik koji pisanjem bloga želi promijeniti svijet
Blog.hr
Blog servis
Poruka muriji i špijunima: For the record: nisam povezan ni s jednim od navedenih sajtova!
Müsli
Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".
Zemlja je predivna, a mi ni gladni ni siti
Mi samo živimo iz dana u dan, svaki san davno nestao je izbrisan.
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
Lipa naša silovana!
Ne bojte se biti sveti!
Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
Otpilili su grane na kojima su sjedili
Iznemogli od vike
Kako se moglo piliti brže, i padali
S treskom u dubinu, a oni koji ih gledahu
tresli su glavama pileći i pilili dalje.
"I will tell His Majesty what a king is. A king does not abide within his tent while his men bleed and die upon the field. A king does not dine while his men go hungry, nor sleep when they stand at watch upon the wall. A king does not command his men's loyalty through fear nor purchase it with gold; he earns their love by the sweat of his own back and the pains he endures for their sake. That which comprises the harshest burden, a king lifts first and sets down last. A king does not require service of those he leads but provides it to them. He serves them, not they him."
Tko želi nešto učiniti, nađe način. Tko nešto ne želi učiniti, nađe ispriku.
Koristim
