Marketing
Radne akcije
U subotu smo, na nagovor supruge (i hvala joj na tome), odlučili da ćemo se probuditi oko osam, spremiti sebe i djecu i sudjelovati na promičbenoj akciji jedne radio-stanice i jedne tuđinske banke, u kojoj oni velikodušno financiraju obnovu nečeg što je netko plaćen javnim novcima da čini. Priznajem, cinčan sam prema toj i takvim akcijama, vidim ih zapravo kao nešto negativno, ali to je moje mišljenje, i nije tema ovog posta.
Uza sav moj skepticizam, ovdje želim pričati o dvije neporecivo pozitivne stvari vezane uz tu akciju. Ljudi. Obični anonimni ljudi, koji se međusobno nepoznaju, odazvali su se pozivu, odvojili dio svog dragocjenog vremena koji im preostaje od tjednog rada i posvetili su ga radu za zajeničko dobro. Nesebično, uz običnu vodu i spužvaste sendviče kao jedinu kompenzaciju za trud, više desetina odraslih i još toliko djece i madih bojalo je i gletalo jedan pješački pothodnik u Zagrebu cijelo prijepodne. Mogli su ići na subotnju kavu, u šoping, spavati duže taj jedan dan u tjednu, otići izvan grada u prirodu, mogli su bilo što. A odabrali su raditi. Svidjelo mi se što nitko tamo nije došao pozirati (ok, ne računam uzvanike, niti im zamjeram; to im je posao (iako je i jedan od njih prilično dobro valjao valjkom po zidu)), nitko nije pametovao, kukao, ili izigravo frajera, ona tri sata što sam bio, svatko je radio ono što zna, tko je htio, mogao je dobiti savjet, tko nije, farbali smo nakon njega. Kad mi je dosadilo, otišao sam se odmoriti, i nitko mi nije kvocao, a kad sam se vratio, uzeo sam prvi slobodni valjak i farbao dalje....
Ljudi ima i spremni su!
A cijelu stvar pokrenula su dva trgovačka društva, kojima je jedini cilj postojanja zarada; nijednom od njih u misiji i viziji ne stoji "organiziranje društveno-korisnih akcija". Znam da su se neosporno namirili kolateralnim marketingom, ali siguran sam da su novce mogli bolje vratiti da financiraju rošitljadu i pivu na parkiralištu obližnjeg šoping-centra. Enivej, pitale firme ljude "šta ćete da vam napravimo?", pa ljudi rekli: Mi bi ovo, mi bi ono. Firme odabraše one projekte koji njima najviše odgovarahu, i stvar se pokrenula.
No postoje ljudi kojima je posao slušati ono što narod priča (ne mislim pri tom na tajne službe 
), postoje oni koji nas trebaju mobilizirati i povesti, a postoje i ustanove koje uzimaju novce od građana kako bi im pružile određenu kvalitetu života. Ma ako ste pročitali samo jedan moj post znate što ću poentirati: POLITIKA!
Vidite, oni nas više niti ne pitaju što bi htjeli, niti žele čuti što im imamo za reći. Oni nama samo pričaju i obeća(va)ju ono što oni misle da želimo čuti. Zamislite koliko bi se novaca moglo uštedjeti kada bi jedinice lokalne samouprave češće organizirale ovakve akcije. Ponavljam: ljudi ima i spremni su. Tu su. Za djecu leptire - tu su; Za Haiti - tu su; Za cunami - tu su; za Anu Rukavinu - tu su; Za varšavsku - tu su; za radio 101 (onaj iz 1996.) - tu su; Za Hrvatsku kakva se sanjala krajem osamdesetih - tu su!
Ali politika nije tu. Ona nije uz nas; nas nije briga; politika je fuj, ona ima svoje agende i svoje izvođače profesionalce; stručnjake uvijek spremne da krah i slom politike kojeg predstavljaju takve akcije, jer poručuju političarima Ne radite svoj posao, pa ćemo ga odraditi mi!, pretvore u uspjeh.
Ma zamislite samo gradonačelnika (poglavicu gradske četvrti u Zagrebu) koji bi za Uskrs pozvao građane u mjesnu dvoranu i rekao im: Ok. Ove godine ćemo uštedjeti na košnji trave i farbanju pizdarija, a novac ćemo uložiti na održavanje odvodnih kanala. Samo, trebam dobrovoljce da kose travu i farbaju pizdarije preko ljeta. Alat i materijal osiguravamo mi. Uspjeli bi - siguran sam, a dobitak bi im bio višestruko veći od financijske uštede, jer bi od naselja prerastali u zajednicu.
Jer ona dojučerašnja rupa u zemlji, je od sada moj podhodnik kojeg sam ja farbao! A zamislite samo osjećaj, kada nešto napravite za svoju zemlju, za sve ljude.... I to na mjesečnoj bazi... To nećete moći postići niti u biznisu, niti u udrugama, niti u sindikatima, ni u vjerskim zajednicama, nego samo isključivo i jedino kao politički dužnosnici. Prvi korak u tom smjeru je da se osnujete ili se učlanite u stranku. Drugog nema.
Post je objavljen 15.06.2010. u 00:20 sati.