PLAVUŠE RULZ
nedjelja, 19.02.2006.
NAJNOVIJE VIJESTI-pucnjava u Lampašima
|
Tek sam poslijepodne doznao da je bilo pucnjave na parkiralištu ispred mog kluba Lampaši. Bio sam ovdje čitavu noć, no vjerujte, do sada nisam znao - komentirao je Ivan Volarić, vlasnik Lampaša informaciju kako je u noći na subotu ispred njegova objekta došlo do pucnjave. - Kunem vam se da nikakve turbo folk pjevačice nije bilo! Mislim da se radi o čistoj podmetačini. U mom lokalu nema obračuna, dilera, i dok sam ja vlasnik, ovdje će vladati red i disciplina! A kada je više ne bude, zatvorit ću osobno lokal! - kazao je Volarić govoreći kako njegov klub nije narodnjački. Kako kaže, ugostio je brojne zabavne pjevače, što se u narodnjačkim klubovima ne može naći. No policijska je postaja u Jastrebarskom u noći na subotu ipak zaprimila dojavu o pucnjavi u 02.10, jer se skupina posjetitelja sukobila s redarima koji su ih izbacili iz objekta. Kako bi zastrašili redare, izbačeni gosti pucali su u zrak, no na sreću, ozlijeđenih nije bilo. - Zbog napisa u novinama protekla dva tjedna pao mi je promet, i ovo sve je pokušaj uništavanja turbo folka - zaključio je vlasnik Volarić. (objavljeno u 24sata 19.02.2006.) stvarno je on jako,jako dobar vlasnik...ha,ha ....a ja kao da sam znala da će se to dogodit, pročitaj post:CAJKE,PIŠTOLJI I ALKOHOL |
- 19:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
   Da, to sam ja Prati me nevolja, a ti ko dadilja uspavaš me kad zaplačem. Na mom si ramenu kad nemaš zamjenu, uvijek za mene zakačen! Nisam ti jedina, ali sam najbolja kad ćeš to jednom shvatiti? Dugo se mučimo i sporo učimo, šta će to od nas ostati? Na ranu privijam te da me više boli i molim kao dijete: voli mene, voli! Koliko puta kažem, s tobom nikad više, a sad mi ovo s tobom sve na loše miriše! Pravi si probisvijet, nisi za pošten svijet, al ne znam da ti pobjegnem! Odlazim, vračam se, al uvijek isto je lažima tvojim podlegnem! Nisam ti jedina, al sam najbolja kad ćeš to jednom shvatiti? Dugo se mučimo i sporo učimo što će to od nas ostati? Na ranu privijam te da me više boli i molim kao dijete: voli mene, voli! Koliko puta kažem, s tobom nikad više,a sad mi ovo s tobom sve na loše miriše  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||