prošla epizoda

"Stani malo. Rekla si davne 2051.? Koliko davne? Koja je godina?", promucam tiho.

"Godina je 2115.", hladno mi odgovori.

"2115.??? Moram zapalit pljugu…gdje su mi pljuge???", pomislim i mahnito počinjem prekapati po džepovima u potrazi za pljugama. Nema pljuga. Pogledam prozirnu ljepoticu koja je šuteći lagano njihala bokovima, očekujući moje sljedeće pitanje.

"Imaš pljugu?", priupitam ju sumnjičavo.

"Pljuga? Misliš na štapiće duhana omotane celulozom koji se inhaliraju? Zakonom o očuvanju životnog integriteta zabranjene su 2012. godine. Danas je inhaliranje duhana strogo zabranjeno i kažnjava se najgorom kaznom – radom.", ispali ko iz topa. U taj tren razrogačenih očiju klonuo sam na trosjed, dok mi je u glavi počelo zujati kao da se nalazim u pčelinjoj košnici u vrijeme špice. Nakon nekoliko trenutaka, najednom – tišina. Zujanje je zamijenio osjećaj tjeskobe i mučnine. Lagano dignem pogled, a u ravnini mojih očiju i dalje su se lagano lelujali savršeni bokovi.

"Negdje sam gadno zajebo", pomislim, te se lagano dignem sa trosjeda. Stajem pred ljepoticu i upitam je: "Nisam te još pitao, a tko ili što si zapravo ti?". Pogleda me onim velikim veselim okama i kaže: "Ja sam hologirl A911 tvrtke Sonokia, kataloški broj E64N35. Trenutno sam uključena u mod morning-notes. Jučer nije bilo unosa novih obveza za danas ujutro. Trenutni mod: search. Vizualni mod: default by nacrtani, izrađen 38.13.2114. i aktivan. Želite li više podataka?".

"Fuck, pa ona je nešto kao screensaver koji brblja!!!", promrmljam tiho. Pogledam u "daljinski" od mog screensavera i pritisnem ponovo crni gumb i ona nestane.

"Uffffff…negdje sam stvaaaarno nešto gadno zajebo.", pomislim, a u tom trenutku najednom se na lijevom zidu sobe pojavi nešto poput virtualnih vrata na kojima se pojavi natpis treptajućim slovima: "Enter accept or more detail?". Na daljinskom upravljaču moje drage virtualne tajnice (tako sam si interpretirao tu srebrenu spravicu), pojavile su se riječi "Enter" i "Detail". Lagano pritisnem na "Detail" i na zidu ispred mene pojavi se niotkud slika nekog čovjeka i njegovi podaci. Okrenem glavu iza sebe, ne bih li ugledao neki projektor, no ustanovim da tamo nema ničega, samo zid. Lik na slici nije mi se činio poznat. Imao je nekakav glupavo smiješan izraz lica, kao da se belji. Pogledam na daljinac i vidim nekoliko poruka: "Play last message", "Talk", "Open door" i "Back". "Ajd da čujem zadnju poruku, od čovjeka kojeg niti poznajem, niti bih ga volio poznavati.", i pritisnem "Play last message". Najednom se slika razvuče preko cijelog zida što mi je dalo priliku da vidim iskreveljenu facu ko u kinu.

"Papak…ne javljaš se cijeli dan. Ubila te ona zadnja šarena smjehulja, a? Sigurno ti je glava ko protonski generator za opskrbu New Vegasa, a? No dobro, kad se osvijestiš, javi se. Bok!", protrkelja spodoba sa zida. "Ja poznajem tu spodobu?", pomislim. "Ma sigurno neki spam! Toga i danas još mora biti, a ovo je sigurno jedan od načina kako funkcionira! Fucking spam!".

Na zidu pojavi se poruka: „More messages?". Pritisnem "Yes" i na zidu mi se ipojavi hrpa nekih faca i vremena poruka. Kako sam palcem prelazio preko crne površine na daljincu, tako su se slike povećavale i smanjivale. "Hebeni miš", pomislim, a na screenu se najednom pojavi lik neke predivne djevojke, mršavice, smeđe ravne kose. Zaustavim palac, a na ekranu se pojavi popis njenih poruka. Pritisnem za zadnju poruku i slika se ponovo uveća preko cijelog zida. Pritisnem još jednom i krene poruka; "Gledaj, seronjo! Ja to tvoje ponašanje neću više trpjeti. Svaki puta popušim istu foru, a to mi već lagano počinje ići na živce. Ovo ti je zadnji puta da se nisi pojavio! Čekala sam te sat vremena, a tebe ni od korova! Lagano mi je dosta. Nemoj mi se javljati, možda se ja jednom javim tebi!", jako, jako uzrujanim glasom će djevojka sa zida. Nisam mogao vjerovati. Jest da pojma nemam tko je ona, niti što ja radim ovdje, a još manje kako sam ovdje završio, no kakav got da sam kreten u budućnosti, nije moguće da sam pustio tu ljepoticu da izvisi. Ne to ne bi bio ja. Ili sam to ipak ja, samo ja u nekoj daljnjoj budućnosti? Zar sam postao seronja kroz nekoliko inkarnacija???? A, gdje je sada onaj ja iz budućnosti? Gdje je onaj ja, koji poznaje sve te ljude sa zida, koji je programirao svoju tajnicu, koji ima frenda debila? Samo da on sada nije tamo gdje sam ja bio prije…samo to ne!!!...nastavlja se…(vjerojatno)