Kraj...
Krvavom rijekom straha izmasakrirani anđeli plove
Mole tisuću molitvi u nadi da strahove zaborave…
Bolesni snovi, ko' trnje bodu
pjena od nemira se nakuplja uz vodu
A nebo svoje suze prolijeva
na mrtve anđele kletvu baca
oči Božje iz kojih sijeva
hladnije bivaše od njegova mača…
Sjene se podvukle u zemlju iz koje korov smrti raste
Morbidne aluzije i pogledi čekaju da bol zaraste..
Bijeli šal koji davao je nadu
zacrni se od pepela i mrtvila
Svijet ostade u kricima i smradu
kao da nijedna duša živa nije bila…
Nijedna konfesija nije dostojna
da se nadživi apokalipsa
Smijeh djeteta još je jedna rana
Ubrojena u prazno obećanje bez smisla…
I kajanja ostadoše
Ko' jedini znaci poraza
Neke nove misli potekoše
Na napuklim daskama ljudskog igrokaza...
|