Život...
Na crtežu života, ja sam samo gruba skica, bez isklesanih linija, bez sjajnih očiju, bez bora na kojima se lako broje godine…
Nedefinirana sam osoba, bez čvrstih uvjerenja, bez svojega osobnog identiteta…
Ne usudim se reći da sam zreo kad to jednostavno nije istina. Nekako mi se prebrzo dogodio ovaj prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih, toliko brzo da se još uvijek smatram djetetom…
Teške misli odjednom doplivale do mene, a stijenu koju nosi ime ''odrasla osoba'' ponekad je teško nositi na leđima…
Katkad mi ponestane daha ,katkad hodam ulicama straha koje se nadviju nad mene poput tužnih grana…
Ali nikada, ni jednom, ni ne pomišljam da posustanem! Život je daleko jači od mene i još nisam spreman da se hrvam s njim na načine koje on odredi, ali i najveći se protivnik da pobijediti ako srce zna što želi i ako se ne posustaje.
Ode ja u patetične vode svojih misli koje plove koritom mog identiteta.
Ali, to je tako. Katkad ne razumijem ljude koji se žele ubiti, a katkad ih potpuno razumijem.
Ali da je život lakši od niti kojima je satkan ,koji bi cilj života bio?!
Da li bi se mogli prepoznati kao individualci ili bi bili kao obično krdo stoke?!
Aristotel veli da je čovjek jedina uspravna životinja, i mislim da nas je dobro pročitao. Naravno ,njegova misao se temelji na evolucijskom faktoru ,ali nije bio daleko ni od ovog, psihičkog faktora..
Kud ovaj tekst ide, ja mu ne znam puta..
Katkad pokušavam biti originalan ali mi ne ide, pa ću jednostavno postaviti pitanje:
Koji je smisao života?
Mislim da nema ultimativnog smisla života. Čovjek mora imati nekoliko smislova života jer u raznim fazama postojanja činioci koji određuju život kao takav nisu isti ,i prema tome ne možemo se cijeli život voditi po jednom smislu. Ili možemo…
Ajme ,što ja znam, ja tek sam dijete na putu da ostavim prošlost iza sebe ,bavim se prezentom, i kujem planove, ali ne za budućnost , nego za trenutak, jer ,život ,ako je isplaniran od prvog do zadnjeg koraka ,gubi svoje čari, te je tako predodređen da bude samo ono ''planirano '' od onoga što je tek mogao biti…
|