Vrištim!!!
Uf, kako je danas nepodnošljivo! Težina ove nedjelje pritišće mi uspomene koje se cijede niz obraze, a nostalgija peče kao otvorena rana.
FALI MI GOSPIĆ!
Fale mi mama i tata, fale mi prijatelji, fali mi baka , fali auto ,fali mi koš koji je možda jedino mjesto na kojem sam totalno opušten. Fali mi sve ostalo!
Nekidan sam bio na sistematskom pregledu i u upitniku je bilo pitanje koliko ste se puta u životu napili: jednom ,dvaput ,pet puta ili 10 puta i više?!
Reko, sestro, mogu ja ovdje staviti vlastitu rubriku jer ova opcija ''10 ili više puta'' jednostavno ne daje konkretnu sliku o mojoj alkoholnoj karijeri…
Ponekad je sve super ,a ponekad bi najradije sjeo na autobus i otišao kući. Sestra mi je veliko olakšanje i ona mi pomaže,ali da nema NJE (one koja mi tjera krv kroz krvne žilice vene) tko zna kako bi ja ovdje izdržao. Jedva ovako izdržavam !!!
Nekidan je bio insert o Gospiću kao najhladnijem gradu. Gledam ja to i mislim se: Ne trebam se ni spremati ,samo uzmem novce i dole sam za četiri sata. I onda shvatim da imam ispite i odgodim tu misao za neka bolja vremena.
Nadam se da ću krajem mjeseca otići kući i dobrano se napiti i biti spreman za idući nabrijani semestar.
A sad malo riječi o autu! Autiću moj, fališ mi, jedva čekam da sjednem u tebe, upalim Linkin Park i nabrijem se.
Ajme ne mogu više pisati, ovako je još samo teže. Eto toliko za sada.
Pozdrav od odbojkaša
|