Dan...
18.05.2002
Dan koji mi je zauvijek urezan u sjećanje i koji znam da će vječno imati jedno od najvrjednijih mjesta u mojim uspomenama.
Usudio bi se reći: Najbolji dan u mom životu!
Naime ,tog lijepog proljetnog ,sunčanog dana ,život kao da nije mogao biti bolji. Bilo je natjecanje u Streetbasketu. Ivan ,Juky i ja smo samo govorili o tome kako ćemo se prijaviti ali ništa nismo organizirali. Došli smo tamo gledati, ali u svakom je od nas bila nada da ćemo se prijaviti i zaigrati. Poslije malo promatranja odlučili smo se prijaviti i natjecanje je počelo.
Natjecanje je trajalo cijeli dan, a mi smo nizali pobjedu za pobjedom. Bilo je iscrpljujuće. Na vrućini cijeli dan igrati nije bilo nimalo jednostavno. Na nekim utakmicama nije ni bilo gledatelja jer je bilo prevruće. No mi smo sve pobjeđivali i ušli smo u finale koje je bilo zakazano za oko 8 sati navečer. U finalu su nas čekali ekipa 14 palmi (mi smo se zvali Bubni-dan danas još uvijek ne znam što to znači) i finale je počelo. Gledatelja je bilo previše i mi smo igrali pod tremom a to je uskoro pokazao i rezultat. 15:6 gubili smo i već smo bili pomireni sa sudbinom .U nastavku je bilo 20:9 (svi koji ne znaju ,igra se do 21).
Tada je počelo nešto čemu se nitko od prisutnih nije nadao. Na Jukiju je napravljen faul i imao je slobodno bacanje. Pogodio je. Rezultat: 20:10.
Odmah nakon toga Juky je napravio faul i 14 palmi su imali šansu za pobjedu. Inače ,da Juky nije napravio taj faul oni bi lagano položili loptu u koš i bilo bi gotovo (Hvala ,Juky).
Dečko se pripremio na šut , a ja sam molio sve Svete osobe koje su postojale da promaši i……
Promašio je!!!
Uzeli smo loptu i ja sam zabio koš polaganjem. Nakon toga Ivan je pogodio tricu od table i rezultat je bio 20:13. Još uvijek nedostižno.
Nakon toga Juky je pogodio još jednu tricu i imao jedno lijepo polaganje.
Rezultat: 20:16. Nakon toga ja sam preko ruke pogodio tricu. Odmah nakon toga pogodio sam još jednu. 20:20!!!!!! Publika je podivljala. Stigli smo ih nakon tolikog zaostatka.
Nakon toga ja gubim loptu i oni postižu koš. 21:20. Fali im još samo jedan.
Presjekli smo jednu loptu ,Juky mi je dobacio i ja sam pogodio još jednu tricu.
22:21 za nas!!!!!
Nakon toga na meni je napravljen faul i imao sam slobodno za pobjedu.
Juky mi je prišao ,povukao me za kosu i rekao:''Bolje ti je da pogodiš ovo''!
Publika je utihnula, ja se pripremam za šut.
Šutiram ,lopta udara od prvi obruč, odbija se od tablu i ulazi u koš.
Pobijedili smo ,PRVI SMO!!!!
Juky me je podigao…
Svi su nas počeli grliti. Koji osjećaj!!!!
Stvarno smo taj dan bili nabrijani i nitko nas nije mogao zaustaviti.
Ivan, Juky i ja… Ekipa za pamćenje ,dan za pamćenje…
Kad bi još samo jednom to proživio ,to navijanje ,taj osjećaj…
Neponovljivo…
Pozdrav…
|