...pjesme..
...budući da nema vremena da napišem priču...evo stavit ću par pjesmica koje sam napisala...većinom sam ih pisala kada i nisam bila previše sretna...
Došla je još jedna jesen.
Maglovita je ona.
Kao i ona prošla.
No prošle jeseni me nije
bilo briga.
Tada si me ti grlio
kako mi ne bi bilo hladno.
Nisi me volio, nisam ni ja tebe.
Sada te volim, a
ti mene ne...
Oprostila bih ti.
Vratila bih ti se.
Ponovila bih sve.
Jer voljela sam te.
I to nisam prestala.
Nije u redu.
S drugom si sad.
Ja u mislima pored tebe sam.
Ona te ljubi.
Ja vidim samo nas.
Ona te voli.
Ali od mene više ne...
Došla si i otišla.
Tako kratko si bila.
Nisi se ni oprostila.
Nisi pitala kako je meni.
Nestala si, nema te.
Meni je tuga ostala.
Prije si me ti tješila.
Tko će sada?!
Prije su me drugi povrijedili.
Sada si ti.
Znam nisi htjela
ali si me uništila.
Bila si mi prijateljica.
Bila si mi kao sekica.
Voljela sam te jako.
Nitko te kao ja
poznavao nije.
Zašto sam te izgubila?!
Želim te mrziti.
No ne mogu.
Prijateljice, zašto?!
A ja sam te toliko voljela.
Kada sve prođe.
Želim te vidjeti.
Kada ne stane.
Sve što nas je
razdvojilo.
Možda tada budemo
ono što sada ne
možemo.
Ne znam što si od mene htio.
Da li si me stvarno želio.
Prema meni ništa nisi osjećao.
Ali si opet meni prišao.
Nisi mislio da ću ti nešto značiti.
Nisi znao što želim,
a ne znaš to ni sada.
Ne znaš volim li te
ili te ipak mrzim.
Nikad ti neću reči volim te
previše se bojim.
Previše bih patila kad ne
bih čula i ja volim te.
Ti ne znaš moje osjećaje.
Ja ne znam tvoje.
Preponosna sam da ti kažem da.
Voliš li me, ne znam.
Kada bih znala...
Možda bih ti rekla
da i ja volim te.
Suđeni si nismo.
Zašto se trudimo.
Ti ne znaš kako
sa mnom.
Ja ne znam kako
s tobom.
Vrijedi li?
Ne znam.
Znam samo da
bih mjenjala
cijeli život za
trenutke provedene
s tobom.
Noć uzima dan.
Sve polako tone u san.
Svijetla se gase.
Ostajem sama.
Pored mene nema nikoga.
Ti si na drugom kraju svijeta.
Ja te čekam, tebe nema.
Snovi su moji prijatelji.
Stvarnost neprijatelj.
Živim u mašti.
Imam svoj svijet.
Ti si u njemu.
Svake večeri si pored mene.
To je samo iluzija.
Nerealnost.
Male fantazije.
Samo želje koje
se neće ostvariti.
Potrošila sam prošlost
na tebe.
Sadašnjost trošim
na tebe.
Budućnost ću trošiti
na tebe.
Preskupa je cijena
koju plaćam za tebe.
Sto puta povrijeđena.
Sto puta uništena.
Sto puta ostavljena.
Sto puta prevarena.
Nula puta voljena.
Jednom voljela.
Milijun puta tvoje ime zvala.
Milijun puta na tebe mislila.
Milijun puta ti oprostila.
Milijun je komadića ostalo
od jednog srca mog...
Pada kiša.
Sjedim u kutu sobe.
Mislim na tebe.
Poželim da sam vani.
Tada bih sama sebe
mogla prevariti.
Uvjerila bih sebe.
Ove kapljice na licu.
To su kapi kiše.
Ja sam jaka.
Velike cure ne plaču.
Uvjerila bih sebe.
Voljet ću drugoga.
Naći ću boljega.
Nastavit ću živjeti.
Prokleta magla se ponovno spustila.
Tebe nema da mi pokažeš put.
Mjesec je kukavica.
Magla je bila dovoljna da nestane.
Ostavljena sam u magli, sama.
Mjesec nije mislio kako je meni.
A nisi ni ti.
Sada lutam gradom.
Ostavljena i izgubljena.
U nadi da će me netko naći.
Pokazati mi put.
Jedne subote sam te upoznala.
Jedne subote sam se u tebe zaljubila.
Jedne subote sam te vidjela s njom.
Jedne subote si me molio da ti se vratim.
Jedne subote sam ti rekla zbogom.
I nikad se nisam vratila.
23.02.2007. u 20:36 | K | 67 | P | # | ^
....kraj....
Nakon te večeri oni su postali nerazdvojni. Sve što su radili, radili su zajedno. Nitko nije očekivao da će ta veza trajati. No vidjelo se da se stvarno vole. On bi sve učinio za nju kao i ona za njega. Kikiju nije palo uopće na pamet da bi prevario Aminu. Svi govore kako savršenstva ne postoje, ali sve u vezi njih to vrijeme koje su provodili zajedno je bilo savršeno. Naravno nekada je dolazilo do manjih svađica, ali su uvijek našli kompromis. Jednog dana Amina je rekla Kikiju da mora s njim ozbiljno razgovarati. Rekla mu je da se seli. Kiki nije znao što reči na to. Pitao ju je zašto. Rekla mu je da je njezin otac našao novi posao i da će mu plaća biti puno veća. Rekla mu je da mora ići. On joj je rekao da bi mogla kada bi htjela ostati, ali joj očito nije dovoljno stalo do njega da ostane. Ma koliko se ona trudila objasniti mu da nije tako i da i njoj ovo sve teško pada, nije uspjela. On je samo otišao. Dva dana nakon tog događaja bilo je Valentinovo. Ja(ako ste zaboravili ovo priča Ivana, Kikijeva najbolja prijateljica, Martini, Kikijevoj kčeri) sam joj rekla da ode do mosta da je Kiki treba. Amina je otišla do mosta i tamo vidjela neka svjetla. Kada se približila ugledala je na tom malom mostiću stol i dvije stolice. Mostić je bio osvjetljen svijećama. Na stolu su bili tanjuri, pribora za jelo, šampanjac te jedna mala kutijica. Odjednom joj je netko prekrio oči. Bio je to naravno Kiki. Okrenio ju je i rekao oprosti te ju poljubio. Sjeli su za stol.
AMINA: Ovako nešto još nitko nije učinio za mene... Osjećam se kao u nekoj bajci... Odakle ti uopće ova ideja?!
KIKI: Ma nije to ništa... Oprosti mi što sam neki dan onako reagirao... Ali pomisao da ću te izgubit...
AMINA: A što misliš kako je meni? Pa bojim se da te više nikad neću vidjeti, da se nikad neću vratiti ovdje, da je sve ovo s nama gotovo... A vjeruj mi to ne želim. Da imam izbora ostala bih, ali moram ići...
KIKI: Znam, shvaćam te... Ali želim nešto učiniti prije nego što odeš.
AMINA: Što?
KIKI: Otvori tu kutijicu na stolu.
Amina otvori kutijicu što je bila na stolu i u njoj ugleda prsten. Upita ga: Što je ovo?. On joj odgovori:
Ovako ti želim pokazati da gdjegod ti bila moje srce će biti s tobom. Na neki način ovo je sebično od mene jer te ovo veže za mene i tako ja znam da ćeš mi se vratit. Amina, hoćeš li se udati za mene? Amina je bez ikakvog predomišljanja pristala. Odlučili su tajiti svoje zaruke. Rekla mu je da će čim se vrati njih dvoje vjenčati. Razmišljali su o tome kako će živjeti zajedno, imati djecu. Željeli su malo vjenčanje s ljudima do kojih im je stalo. Te večeri su prvi put vodili ljubav i to na mostu. I tako je došao dan odlaska. Amina je plakala cijeli dan, a Kiki je skrivao svoju tugu. Govorio joj je da će sve biti kako su zamišljali, da ovo nije kraj. Ona se odselila, ali nije znala što njen otac sprema. Kada su došli u novi grad prvih nekoliko dana sve je bilo u redu, ali kad je Amina pokušala nazvat Kikija otac joj nije dopustio. Kiki je nju nazvao, a njen otac mu je rekao da ju zaboravi. Rekao mu je da je Amina u novom gradu, ima nove prijatelje, novog dečka da njega ne treba. Ona je čula razgovor svog oca i Kikija. Pokušavala je nekako poslati pismo, ali njen otac ju je slijedio i zbog toga je dobila mnogo udaraca od oca. Nije shvaćala što se događa s njenim ocem. Često je bio pijan te joj govorio kako je kurva kao i njena majka. Često je u sobi plakala i gledala u prsten koji joj je Kiki poklonio. Samo ju je to spašavalo. Zamišljala je njihov ponovni susret, prisjećala se svakog trenutka s njim. Za to vrijeme Kiki je pao u depresiju. Nije htio nikoga vidjeti. Nakon nekoliko mjeseci počeo se polako oporavljati. Nije mogao shvatiti da Amini više ništa ne znači. Nije mogao shvatiti kako je tako lako mogla naći drugoga. Kiki je odbijao sve cure, ne želeći ni jednu. Nekako se u sebi još nadao da će se Amina vratiti. No prošla je godina dana, a od Amine ni traga. Bio je dobar s Amininom najboljom prijateljicom Marijom (Martininom majkom). Jedne večeri Kiki je opet pao u neku malu depresiju. Marija je došla do njega te ga pokušala utješiti. Ona je bila potajno zaljubljena u njega i nije joj bilo lako gledat ga kako pati. Bila je pomalo ljuta na Aminu zato što mu je ovo učinila. Prišla mu je i počeli su razgovarati. Marija je izgledom bila jako slična Amini. Marija je zagrlila Kikija, a on je zamislio da je ona Amina. Poljubio ju je i pozvao kod sebe. Ona je otišla s njim. Kod njega su vodili ljubav. No sutra kad se probudio shvatio je što je napravio. Nije ništa osjećao prema osobi koja je ležala pokraj njega. Znao je da će ju samo povrijediti. Dok je on razmišljao o svemu, Marija se okrenula i rekla mu da ga voli. Odlučio je pokušat zavoljet Mariju jer je znao da je ona to zaslužila i da joj je stalo do njega. Amina je našla posao te skupila nešto novaca. Odlučila se vratiti u svoj rodni grad. Prvo je mene (Ivanu) posjetila. Ja sam bila ta koja joj je morala reči tužne vijesti. Skoro sam se unesvijestila kada sam je vidjela ispred vrata. Ispričala mi je sve što se događalo te za postupanje njenog oca. Kada me pitala za Kikija ušutila sam.
AMINA: Reci mi što se događa!
JA(IVANA): Kiki se ženi...
AMINA: Što? S kim?
JA: S Marijom... Ti nisi dolazila, nisi se javljala. On nije znao što se događa moraš ga shvatiti, a i nju. Znaš da je uvijek bila zaljubljena u njega.
AMINA: Znam da je bila zaljubljena u njega, ali mi je bila i najbolja prijateljica.
JA: Svi smo mislili da si bila nepravedna prema njemu pa čak i ja... Nismo mogli znati što se događa...
AMINA: Želim ga vidjeti!
Odlučila je da se nađu kod mosta. Rekla sam Kikiju da moram razgovarati s njim i da dođe na most. Jedva sam ga uspjela nagovoriti da dođe na to mjesto. Previše mu je bilo bolno odlaziti na to mjesto jer je bilo toliko uspomena koje su ga vezale za to mjesto. Kiki je otišao na most. Nije mogao vjerovati što vidi. Amina je stajala ondje na mostu kao što ga je uvijek prije nekoliko godina čekala.
Došao je do nje i upita ju: Zašto si sada došla?
AMINA: A tebi nije trebalo toliko dugo da me zaboraviš? Rekao si mi da ćeš me čekati, ako treba, zauvijek. Zauvijek je onda za tebe dosta kratko razdoblje!
KIKI: Trebao sam zauvijek čekati dok si ti sretna s drugim?!
Amina mu je tada ispričala cijelu priču što se događalo otkako je otputovala. Kiki nije mogao vjerovati. Osjećao se krivim. Na mostu su bili satima. Bojažljivo ga je upitala da li voli Mariju. Rekao joj je da mu je draga, ali da ni za koga ne može osjećati ono što osjeća za nju. Pitala ga je zašto se onda uopće ženi.
KIKI: Znaš da bih učinio sve da mogu vratiti vrijeme, ali to se ne može učiniti. Mislio sam da se nikada ne ćeš vratiti i da trebam nastaviti sa životom. Marija mi je pružala ljubav i bila mi je podrška. Ona me na neki način spasila nakon što si ti otišla. Znam da prema njoj osjećam samo zahvalnost, ali moram se oženiti s njom. Marija je trudna.
Amina nakon tih riječi zaplače. Kiki ju je pokušao utješitit, ali i on je počeo plakati. Proklinjao je njenog oca, sudbinu. Uhvatio joj je ruku,a na ruci je vidio prsten. Gledao je onaj prsten koji joj je poklonio, zaručnički prsten. Prisjetio se onog dana kada su odlučili da će se vjenčati čim se ona vrati. Sjedili su na mostu i samo plakali, riječi su u tom trenutku bile suvišne. Marija je saznala da se Amina vratila. Iste te večeri Marija je posjetila Aminu. Marija je bila već duže trudna pa joj je trbuh bio poveći. Amina se upravo bila vratila u hotel gdje je odsjela kad je Marija pokucala. Ova je otvorila vrata i bez riječi je pustila u sobu. Ja sam joj već bila ispričala Amininu priču. Kada je ušla unutra rekala joj je samo: Oprosti, nisam znala. Amina joj je rekla da je sve u redu da zna kako ga je Marija voljela i da ga je zaslužila. Rekla joj je da ga nikad ne povrijedi i da ga čuva jer je on nešto najbolje što joj se u životu moglo dogoditi. Ubrzo su se zagrlile ipak su dugo bile najbolje prijateljice. Marija ju je zamolila da im bude kuma. Znala je da će to biti teško za sve troje, ali i Kikiju i Mariji je Amina jako značila. Amina je odbila. Ali ju je ova duže vrijeme nagovarala, nakon čega je ova pristala. Marija je otišla kući. Iza ponoći netko je kucao na vrata Aminine sobe. Otvorila je vrata, a tamo je bio Kiki. Nisu progovorili ni riječ nego su se odmah zagrlili. Kiki ju je počeo ljubiti i ubrzo su se našli na njenom krevetu. Proveli su strastvenu noć. Ovo im je bio poput nekog oproštaja. Znali su da nije u redu, ali to je bilo jače od njih samih. Znali su da je ovo njihova zadnja večer koju će provest zajedno. Za 5 dana bilo je vjenčanje. Svi su se svečano obukli i vjenčanje je moglo početi. Sve je bilo tako lijepo. Mladenka je polako došla do oltara, izmijenili su se zavijeti, ali nitko od gostiju nije znao da su se u tom trenutku dva srca slomila. Amina je bila isto ispred oltara, ali ne kao mlada već kao kuma. Kiki je razmišljao kako bi volio da je Amina ta koja pokraj njega stoji u bijelom. Znao je da mora oženiti Mariju zbog djeteta koje nosi, ali nikako nije moga preboliti to da mora okončati svoju ljubav s Aminom. Previše ju je volio. Amina nije mogla izdržati. Odmah nakon ceremonije otišla je na most. Ondje je napisala pismo koje si (Martina) našla te si je odmah nakon toga oduzela život. Kiki je primjetio da nema Amine odlučio ju je potražiti. On je našao njeno tijelo u velikoj lokvi krvi na mostu. Uzeo ju je u naručje, znao je da više nema pomoći. Pogledao je prema pismu i uzeo ga. Nikada nije imao dovoljno hrabrosti da ga otvori. Napravili su obdukciju nad njenim tijelom. U izvješću je pisalo da je bila trudna nekih 6 dana. To je bio najtužniji dan u ovom gradu kojeg svi želimo zaboraviti. Tvoja majka se ubrzo nakon toga razboljela i umrla. Mislim da je to bilo djelomično i radi ovog događaja. Tvog oca si ti spasila da nije bilo tebe ne znam što bi se s njim dogodilo. To je priča o Amini. Martina je bila sva u suzama na kraju priče o njenom ocu. Nije shvaćala što je sve njezin otac proživio. Osjećala se krivim zbog smrti Amine. No ona nije bila ni zašto bila kriva... Neke stvari sudbina odredi i mi sami ne možemo utjecati na njih...
---------the end-----
18.02.2007. u 17:21 | K | 24 | P | # | ^
...5.dio...
Našli su se sutra nakon što ga je ona poljubila. Oboje su bili pomalo zbunjeni, nisu znali kako se ponašati. Njoj je bilo pomalo neugodno. Krenuli su prema jednom kafiću. U jednom trenutku Kiki je uhvatio Aminu za ruku...Tada je nelagoda nestala. Toliko su si toga htjeli reči, a kao da je sve bilo rečeno njihovim držanjem za ruke. Ušli su u kafić gdje je bila Kikijeva bivša cura. Amina je otišla do wc-a. Dok se gledala na ogledalo ušla je Kikijeva bivša. Odmjerila ju je i počela s vrijeđanjem. Rekla joj je da je najobičnija droljica te da će je Kiki uskoro ostavit i vratiti se njoj. Rekla joj je da su neki dan vidjeli i da nisu samo razgovarali. Amina je izjurila iz kafića, a Kiki je ostao sjediti zbunjen. Odmah nakon što je Amina izašla došla mu je bivša do njega te mu rekla da zna da mu ova neka droljica ništa ne znači i da treba biti s njom, a ne s tom malom droljicom. On se okrenuo i rekao da ta cura koju ona naziva droljom ima nešto što ona nikad neće imat, ona ima njega. Platio je i izašao iz kafića. Nije znao gdje da ju traži. Nakon sat vremena traženja otišao je do mosta. Tamo je ona bila. Otišao je do nje. Ona se ustala i krenula. Govorio joj je da stane, ali se ona nije obazirala na njegove riječi. Uhvatio ju je za ruku i zamolio da stane. Ona ga je pitala što želi od nje. Vidjelo joj se po očima da je plakala.
KIKI:Zašto si plakala?
AMINA:Nisam plakala! Zar imam zbog čega plakat?!
KIKI:Samo mi reci što ti je rekla...
AMINA: Misliš tvoja bivša?! Samo mi je otvorila oči... A ja sam ti budala vjerovala... Samo idi i ne vračaj se više... Ne želim te više nikada vidjeti! Zbogom!!!
KIKI:Ali nisam ništa napravio! Ne znam što ti je rekla, ali lagala je... Zakunio sam se da te neću povrijediti... Zar misliš da bih to učinio?!
AMINA: Ne znam šta da mislim?!! Reci mi iskreno otkako si me upoznao da li si se viđao s njom? Nema veze i ako jesi... Ipak tko sam ti ja... Nemam pravo da ti išta kažem...
KIKI:Otkako sam tebe upoznao ti si jedina cura koja me zanima. Ove ostale sve su mi iste...plitke i dosadne... S tobom želim provoditi vrijeme. Pitaš me tko si mi ti?! Pokušavam ti dokazati da mi je jako stalo do tebe. Ti mi možeš reči sve što želiš. Kako ne shvaćaš...
AMINA:Ali ona je rekla...(Kiki je prekine prije nego što je završila rečenicu)
KIKI:Ona je ljubomorna na tebe i to je jedini razlog zašto ti je prišla. Ljubomoran je jer nikad neće biti poput tebe. Ostat će onako plitka. Ti si posebna osoba i zračiš dobrotom. U zadnje vrijeme jedino me ti uspiješ nasmijati. Kada te vidim u meni se probudi neki osjećaj koji do sada još nisam doživio.
Nakon toga ju je zagrlio. Dugo, dugo su tako stajali zagrljeni. Nisu htjeli pustiti jedno drugo. Kiki joj je šapnuo:Mislim da ću se zaljubiti u tebe... Ako već nisam, te se nasmijo. Ona ga je pogledala u oči te su se nakon toga poljubili. Tu večer su proveli sami na mostu. On je u autu imao neki pokrivač. Ležali su tako zagrljeni ispod zvijezda. Ništa im više nije bilo potrebno...imali su jedno drugo...Samo im je to bilo bitno...
...btw. ova priča je samo plod moje bujne 
mašte...
15.02.2007. u 20:31 | K | 8 | P | # | ^
...4. dio...
Prepričao mi je svaku sitnicu koja se dogodila tijekom njihove šetnje. Dok je pričao o njoj vidjela sam mu nešto u očima, neki sjaj. Govorio je o njoj s toliko nježnosti. Dogovorili su se da će se naći sutra navečer. Rekao joj je da joj želi pokazati jedno mjesto. Odvezli su se izvan grada do jednog malog mosta. Amina i nije baš bila uvjerena da se trebala upustiti u ovo. Nije ga nešto posebno poznavala, a bili su dosta udaljeni od grada. No nakon nekoliko trenutaka s njim strah je nestao. Sjeli su na most i počeli razgovarati.
KIKI:Ovo mjesto mi je jako posebno...Ovdje dolazim kad želim biti sam i kad imam neki problem.
AMINA:Hvala ti što si ga podijelio sa mnom. Ali zašto?
KIKI:Želim ti dokazati da mislim za tebe da si nešto posebno. Nikom dosad nisam pokazao ovo mjesto, ali od sada želim da to bude naše mjesto.
AMINA: Znaš me 2-3 dana. Mislim da malo brzaš.
KIKI: Kada sam blizu tebe osjećam se bolje. Možda te ne znam dugo, ali mijenjao bi cijeli svoj život za ove trenutke koje sada provodim s tobom. Oni ne vrijede ništa.
AMINA: Bit ću iskrena. Pomalo se bojim. Nisam sigurna da govoriš istinu. Kako znam da to ne govoriš svakoj curi? Ne želim biti povrijeđena... Previše sam puta bila...
Kiki ju snažno zagrli i kaže: Kunem se da te ja nikada neću povrijediti niti ću dopustiti nekomu da te povrijedi. Mislim da se u tom trenutku Amina napokon prepustila. Izgradila je oko sebe neki zid i nije dopuštala nikome da znaju kako se ona osjeća. Nije pokazivala da je slaba. Kiki je polako počeo uništavati taj zid oko nje. Bilo je već kasno i Kiki ju je odvezao kući. Rekla mu je da joj je bilo jako ljepo s njim, a zatim je napravila nešto što nije bilo u njenom stilu. Kiki to nije očekivao. Poljubila ga je i samo izašla iz auta. Kiki je cijelu večer proveo razmišljajući o njoj, a vjerujem da je i ona mislila samo na njega.
---------kiß--------
13.02.2007. u 19:43 | K | 13 | P | # | ^
...3. dio...
I tako je on pričao i pričao o toj curi. Upitala sam ga kako se zove. Tada je shvatio da ju uopće nije pitao kako se zove. Nije znao ništa o njoj. Ni ime, ni adresu, ni broj telefona, ali znao je da ju mora vidjeti ponovno. Uzaludno mi ju je opisivao. Nakon nekog vremena se sjetio da joj je na torbi pisalo Amina. Odmah mi je pala jedna cura na pamet. Nisam vjerovala da bi to mogla biti ona. Pitala sam ga da li je siguran da je pisalo Amina. Ona nije bila poput cura s kojim je inače izlazio. Bila je slatka, ali nikad ne bih pomislila da bi mu se ona mogla svidjeti. Podsjetila sam ga da ima curu. No ubrzo sam shvatila da mu mogu pričat još pet dana o tome da ima curu, ali on će misliti samo na tu curu, Aminu. Trebalo mu je punih 5 minuta da prekine s curom s kojom je bio. Činilo mi se da bi se čak mogao zaljubiti u tu curu s kojom je bio u vezi jer su dugo bili zajedno. Nisam ga shvaćala, sve je ostavio zbog neke cure za koju ne zna ni kako se zove. Sutra u školi sam otišla do Amine. Upitala sam ju pomalo u šali da li je imala jučer "bliski susret" s autom. Ona se samo potvrdo nasmijala. Rekla sam joj da sam Kikijeva frendica i da bi ju on htio ponovno vidjeti. Inače bi gotovo svaka cura odmah pristala, ali ona je rekla da nema vremena. Uzalud sam je nagovarala, ali ona se nije dala nagovorit. Poslje škole sam išla s Kikijem na kavu i sve mu ispričala. Bila sam uvjerena da će odustati od nje, ali začudo nije. Rekla sam mu da me sutra čeka ispred škole pa da se on i Amina "slučajno sretnu". Sve sam detaljno isplanirala. Sutra je sve išlo po planu. Kiki je bio ispred škole, a Amina je imala sati kao i ja. Namjerno sam ostala još malo u školi. Kada sam izašla van nije bilo ni Kikija ni Amine. Otišla sam kući. Kasno navečer Kiki mi je došao ispričati što se dogodilo. On je primjetio Aminu kad je izlazila iz škole i pozvao ju da pričaju. Ponudio se da ju otprati kući. To je pračenje kući potrajalo. Šetali su i razgovarali o svemu i svačemu. Nikad nije ni sa jednom curom toliko razgovarao. Samo su razgovarali. To me jako čudilo. On joj se potpuno otvorio. Rekao joj je neke stvari koje sam samo ja znala o njemu. Ona mu je rekla da zna tko je on i da je neka njezina prijateljica bila s njim. Rekla mu je da je gad i ženskaroš. On je znao da to mnoge cure misle o njemu, ali ni jedna mu se to nije usudila reči. Priznao joj je da je to djelomično istina. Ni sam nije mogao vjerovati da je to priznao. Ali rekao je i da bi se htio promjeniti. Ona se njemu isto otvorila. Ispričala mu je kako joj je mama umrla kad je bila jako mala, a da tata često pijan. Nije imala ni brata ni sestru. Toliko toga je prošla u životu, ali opet je nekako zračila srećom. Najviše je voljeo to što ga je nasmijavala. Ona je bila snažna usprkos svemu. Kada su došli ispred njene kuće pokušao ju je poljubiti, ali ona se izmakla, nasmješila se i rekla vidimo se.
-----to bi bilo sve za ovaj post-----
12.02.2007. u 21:10 | K | 7 | P | # | ^
...2. dio...
Martina je odmah ujutro otišla kod Ivane. Ivana je bila stara kao i njen otac. Ivana i Kiki su bili nerazdvojni još od djetinjstva. Ivana je pila jutarnju kavu kada je netko pokucao na vrata. Otvorila je vrata, a ondje je vidjela Martinu. Nije očekivala pitanje koje je ova postavila. Martina nije mogla čekati već je odmah s vrata upitala:"Tko je Amina?". Ivana je samo blijedo gledala u nju ne izgovorivši niti jednu riječ. Kada je došla sebi pozvala je Martinu u kuću. Sjele su za stol. Martina je ponovila pitanje. Ivana joj je rekla da je to duga priča i da bolje ne kopa po prošlosti, ono što je bilo, bilo je... Rekla je da je previše bolno i za nju da priča o nekim stvarima iz prošlosti. No Martina nije prihvaćala ne kao odgovor. Željela je saznati što se to dogodilo s Aminom i kakve veze sve ima njen otac s njom. Nakon mukotrpnih pregovora Ivana je napokon odlučila ipak ispričati Martini što se dogodilo. Krenula je otpočetka. Martinin otac, Kiki tada je imao 17 godina i bio je djelomično savršen. Imao je plave oči, crnu kosu, savršeno građen i to je dobro iskorištavao. Mjenjao je cure kao čarape. Nije uopće ni razmišljao o tome da bi mogao druge povrijedit. Ja sam mu bila najbolja prijateljica i jedino je mene poštovao. Njegove cure su uvijek bile ljubomorne jer sam toliko vremena provodila s njim, ali između nas nikad nije bilo ništa. Bili smo poput brata i sestre. Govorila sam mu kako ne postupa dobro s tim curama. On mi je uvijek govorio da njemu ni jedna nije dovoljno važna niti posebna da bi se mogao promjeniti. Sve su mu bile iste. Trčale su za njim i mogao je s njima raditi što je htio. I tako je prošlo godinu i pol dana. On se nije mjenjao... Cure su se i dalje redovno mjenjale. Sve do jednog dana. Došao je kod mene i rekao mi samo upoznao sam jednu curu. Vidjela sam mu nešto u očima čega nikad nije bilo. Upitala sam ga:"I šta je tu novo?". On se samo nasmijao. Ušao je unutra i počeo pričati. Upoznali su se tako što ju je on skoro udario s autom. Ona je prelazila preko ceste, a on je išao s autom. Samo 2 metra prije pješačkog ju je skužio te naglo zakočio. Ona je kako se uplašila pala. Brzo je izašao iz auta i upitao ju da li je dobro. Ona mu je bjesno odgovorila:"Idiote jedan, koje tebi uopće dao vozačku?". Rekao mi je da bi inače na ove riječi pomislio kakva glupača i samo otišao, ali kao da mu nije rekla idiote nego ljubavi. Ponudio joj je da ju odveze na pregled u ambulantu za svaki slučaj. Ona prvo nije pristala, ali nakon nekog vremena nagovaranja ipak je ušla u auto. Cijelim putem mu je prigovarala. Došli su u ambulantu, doktorica ju je pregledala. Sve je bilo u redu. Nije vjerovao da će to stvarno učiniti, ali pozvao ju je na kavu. Na njegovo iznenađenje ona je pristala. Otišli su u njegov omiljeni kafić. Tamo su bili na kavi 3 sata. Jednostavno se nisu mogli odvojiti. Ona se ispričala što je onako reagirala, ali je rekla i da je imala pravo. Bili su totalna suprotnost no to ih je možda fasciniralo jedno kod drugog. Uvijek na kavi i kad je bio s curom gledao je okolo i traži sljedeći "plijen", ali ovaj put nije. Samo je gledao u nju. Nije bila nešto posebno lijepa, ali on ju je gledao kao da nikad u životu nije vidio takvu ljepotu.
...saznaj što se dalje događalo...i čitaj postove...kiß
11.02.2007. u 17:18 | K | 3 | P | # | ^
...1. dio...
Mali gradić je obvila tama, svi stanovnici su žalili. Posebno je žalila Martina jer joj je otac umro. U gradu se nije čuo ni muk...u gradu je bila tišina. Svi stanovnici osim djece su bili potišteni. Svi su cijenili Kristijana. On je bio jedan od uglednih stanovnika u ovom gradu. Najviše su ga voljeli zbog njegovog poštenja. Martina je jako voljela svog oca. Bez majke Marije je ostala dok je imala 18 godina. Martina je imala sad 28 godina, ali to nije mjenjalo ništa ni to što je imala svoju obitelj nije moglo utješiti Martinu. Imala je predivnog sinčića koji je navršio 4 godine te divnog muža kojeg je voljela. No stvarnost nije mogla izbjeći zauvijek je nestala osoba koju je jako voljela i koja joj je bila uzor. Obukla se u crninu i krenula na sprovod. Bilo je ondje mnogo ljudi, većina njih je plakala. Martina više nije mogla izdržati briznula je u plač. Za sprovod se pobrinio njen muž. Kada su došli do mjesta gdje su trebali pokopati njenog oca Kristijana Martina je ostala zbunjena. Mislila je da će ga pokopati pokraj njene majke, a na ovoj grobnici pisalo je samo ime Amina. Upitala je muža što se događa, a on joj je rekao da je tako pisalo u oporuci da ga polože na ovo mjesto. Martina ništa nije shvaćala, ali i nije joj bilo toliko stalo gdje će ga pokopati znala je da je izgubila svog oca, osobu za koju je znala da će uvijek biti uz nju, i od silne tuge samo je plakala te nije ni tražila objašnjenje. Odmah nakon sprovoda odlučila je otići kući. Sutra je otišla do očeve kuće. Odlučili su prodati kuću jer su već imali svoju, a glupo bi bilo da kuća ostane neiskorištena. Htjela je uzet nešto očevo iz kuće što će ju uvijek podsjećat na njega. Otišla je u njegovu sobu, a ondje je bio jedan ormarić koji joj otac...ma koliko ga molila...nije dopušta da vidi što se nalazi u njemu. Odlučila je zaviriti u njega. U njemu su bile nekakve slike te neotvorena omotnica. Pogledala je slike, a na slikama je bio njezin otac te neka djevojka. Prvo je pomislila da je to njena majka no kad je bolje pogledala shvatila je da to nije ona. Na omotnici je pisalo samo...za Kikija... Čudilo ju je to što je pismo bilo neotvoreno. Uzela je slike i pismo te otišla kući. Muž joj je pokušao što više olakšati situaciju u kojoj je bila, ali ništa nije mogao učiniti da ju oraspoloži. Pala je noć. Martinin muž je nakon nekog vremena otišao spavati kao i njihov mali sinčić, ona nije mogla zaspati. Mučilo ju je što se nalazi u pismo. Odlučila je pročitati. Polako se išuljala iz spavaće sobe, sjela na kauč i otvorila pismo. Na pismu su bile nekakve crvene mrlje. Počela je čitati pismo. Ondje je pisalo:
Kiki,
sjećaš li se našeg prvog poljubca. Osjećala sam se kao da letim, treptala sam. Ja koja nikad nisam vjerovala da ljubav postoji zaljubila sam se. Rekla sam ti da te volim i voljela sam te. U tvom sam zagrljaju našla mir i sve ono što mi je trebalo. Rekao si mi da me voliš i znala sam da je to istina. Vidjela sam u tvojim plavim očima da je to istina. Dokazao si mi mnogo puta da me voliš. Zahvaljivala sam Bogu što imam nekog poput tebe u svom životu. Kada je sve krenulo krivim putem. Kako je došlo do toga da se nalazim na tvom vjenčanju, ali kao kuma. Zašto mi je Bog ovo učinio. Mislila sam da ćeš vječno biti pored nje, ali kad sam čula na tvom vjenčanju one riječi zauvijek u dobru i zlu. Znala sam da je gotovo. Gotovo je sve o čemu sam sanjala. Prije nego što si ti ušetao u moj život nisam ni pomislila da bih se mogla udat te s nekom osobom živjeti do kraja života. Nisam bila romantičarka niti sam se zamišljala u velikoj bijeloj vjenčanici. Ti si to promjenio. Sjećaš li se kako smo one večeri planirali kako ćemo se vjenčati. Ja ću nositi bijelu vjenčanicu, imati malu krunu na glavi preko koje će padati moja crna kosa, a ti ćeš kao neki gospodin odjenuti odjelo i čekati me pred oltarom. Htjela sam cijeli svoj život provesti s tobom. Htjeli smo imati mnogo djece jer smo ih oboje voljeli. Znala sam da ćeš biti dobar otac, ali nisam znala da majka tom djetetu neću biti ja. Ne mogu provesti cijeli svoj život s tobom, no kad se sjetim trenutaka koje smo proveli zajedno...Netko u cijelom svom životu ne primi toliko ljubavi koliko si ti meni dao. Možda je ovo bilo dovoljno od mog života. Što će mi ovaj prokleti život kada ti nisi pokraj mene. Kiki, odlazim...zauvijek. Ne mogu te gledati, a znam da više nikad nećeš biti moj. Možda jednog dana zavoliš Mariju kao što si volio mene. Ja znam da nikoga poput tebe voljeti neću. Nad mojim životom je crni oblak koji nikada neće otići. Odlazim s ovog svijeta. Ne želim uništiti život još jednoj osobi. Tom djetetu koje Marija nosi. Ne želim... A ovako život ne mogu nastaviti. Znaj samo da sam te voljela...Možda ti nisam to uvijek pokazivala, ali voljela sam te kao što sam voljela svoj život. Bez tebe sam ostala i svoj život zamrzila. Šta će mi život bez ljubavi? Želim ti svu sreću ovog svijeta. Znam da će tvoje djete biti sretno što ima oca poput tebe. Pokušaj usrečit Mariju jer znam da te voli. Sigurna sam u to... Moj se život gasi poput svjeće... Znam da je gotovo. Oprosti mi što sam ovo učinila na dan tvog vjenčanja, ali nisam više mogla... Ne moraš se više brinuti za mene. Kada odem gore u nebo... Odande ću gledati i čuvati tebe i tvoje djete. To dijete nas je razdvojilo, ali ono je tvoje, zato ga i ja volim kao da je moje... Ljubavi moja, znaj da sam te voljela i zauvijek ću te voljeti...Zbogom zauvijek...tvoja Amina...
Martina je shvatila da je ona to dijete koje je razdvojilo njenog oca i Aminu. Dok je čitala pismo plakala je i osjećala se krivom za Amininu smrt, ali i zato što je uništila ljubav njenog oca. Odlučila je saznati cijelu priču o njenom ocu i Amini. Znala je koga treba pitati. Bila je to očeva najbolja prijateljica koja je znala sve o njenom ocu. Legla je u krevet, ali zaspati nije mogla. Razmišljala je kako će odmah ujutro posjetiti Ivanu, najbolju prijateljicu svog oca...
zanima vas ostatak priče...što se dogodilo...onda čitajte sljedeći post...kiß
09.02.2007. u 20:30 | K | 7 | P | # | ^
