nedjelja, 15.10.2006.

Do you remember me..?

Sjedila sam na antiknom naslonjaču prebacujuću s programa na program.Nisam mogla naći ništa zanimljivo.Ostavila sam na nekoj seriji..Tata je kao i obično zurio u neke papire u radnoj sobi.A mama?Vjerojatno je kod neke frendice iako je 22 sata.Mi smo čudna obitelj..Stari je odvjetnik i stalno je u uredu.Rijetko kad ga vidim..A mislim da zapravo,on ni ne zna koliko ja imam godina….A mama?Pa čudna u svakom slučaju..Nekada je zakon i sve a nekad bih ju ubila…Ima dugu crnu kosu i blijedu put(to sam naslijedila od nje).Stvarno je prelijepa.Jedinica sam pa se ne moram boriti za svoje mjesto pod obiteljskim nebom.DA kažem nešto o sebi…Pa zovem se Elizabeth,ali svi me zovu Ella.Imam 15 godina i idem u srednju školu.Oblačim se uglvnom u crno i navijačica sam..Da da dobro ste pročitali.Istina..i kapetanica sam pa su kostimi i koreografija uglavnom po mom..I misam se pretvorila u Barbie.Imam dečka..Michael..Zovemo ga Mike,metalac je i naaaajslađi tip na svijetu..Moja naj frendica se zove Natasha ..Tash..pa svi imamo nadimke zapravo.Punkerica.. Ona je zakon cura i odana frendica..ali to se odnosi na dečke..mislim..odanost..često ih mijenja.Totalka je otkačena i spremna na zabavu.Zaljubljena je u vampire.Onda je tu i David..Moj bratić.Njega jednostavno obožavam.On je darker.Što bi ljudu neki rekli..Mi smo svu čudaci.Ali nas se četvero držimo uglavnom skupa.Iz razmišljanja me trgnulo zvono mobitela.
-Jel mogu doći-pisala je Tash
-Pa ponoć je-ok,ok volim pretjerivati..
-Nema veze,prespavat ću-odg.mi je.
-Ajd dođi-napisala sam joj.
Nakon par minuta bila je kod mene.
''Hey..'',reče je i uđe unutra.
''Hi'',odgovorih.
Krenule smo uz stepenice u moju sobu.Sjela je na moj krevet.Kako opisati moju sobu?COOL..Nisam umišljena ili tak nešt..Ali svi mi to kažu.Sve je crno..uglavnom..na zidovima su moji crteži i posteri meni najdražih grupa.
''And?Zašt si došla?Trebaš nešto?'',upitah sam ju sa huuuuuge osmojehom
''A-a,ne.Stara mi se opet nalila.'',odgovori mi je čupkajući konce iz poderanih traperica.
Tata joj je umro kad je imala 6,a mama joj je alkoholičarka pa ona dođe kod mene kad ova popizdi.Ovaj je put,začudo,ušla s vrata..Inače me čeka u sobi..Popne se dijete kroz prozor..Imam one ljestvice za ružu penjačicu.Baka mi je dala sjeme.Sjela sam do nje i obgrlila ju.
''Sunce,a zašto se ti ne doseliš kod mene?'',pitah ju.
''Bilo bi to lijepo,ali znaš da ne mogu'',odvrati gledajući me sa onim svojim prekrasnim velikim smeđim očima punim suza.Samo sam ju pogladila po žarko-crvenoj kosi.Upalila sam komp.
''Idi na net i traži nešt o'',počela sam.
''Vampirima da'',dovrši ona umjesto mene.
''Aha..Ja idem po senviče''rekoh joj.
''A tvoja linija?Ipak si chearleadersica..''Joj uvijek se naslađivala s tim..
''Pa..ko ima neš protiv..nek me ne gleda..'',rekoh dok sam izlazila iz sobe.

- 17:59 - Tvoje riječi ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.