Listen to each drop of rain, Whispering secrets in vain, Frantically searching for someone to hear their story before they hit ground
Hoćeš čaj???
Dat ću ti ja čaj.
Evo ti jedan kul recept.
Treba ti šalica, vruća voda, vrečica za čaj i rum.
Stavi vodu u šalicu i vrečicu umoći.
Kad čaj bude gotov izvadi vrećicu i proli čaj.
Zatim unutra natoći rum.
I to je to.
Uspio si.
Napravio si čaj s rumom bez čaja.
Bravo ti.
Bit ću sretno djete....
Zajebi sve one sive ljude i ta sranja. Glupo je. Glupo je da se živciram zbog drugih. Glupi su. To znam i to je dovoljno. Neke stvari nemogu promjenit. Koga briga uostalom kaj ja mislim. Svi oni misle na sebe i bitno je samo da njima bude dobro. Kao dobro. Jer niko zapravo nezna kako je. Imaju one lažne osmjehe koji su jednostavno tvornički tu. Glupi klon. Glupi robot društva. Ja to nisam. Nisam nikad bila, niti ću bit. Točka.
Od danas sam sretno djete.
Stvarno sretno djete.
Bez obziran na kišu, sunce, ljeto, zimu, ljude. Ja sam sretna. I nemam onaj glupi lažni osmjeh.
Danas sam pokisla s konjem.
Predobro.
Protestiram.
Protestiram zbog svog imena.
Glupo je, ide mi na živce.
Pre obično je.
A sama pomisao na to da dolazi od još glupljeg i još običnijeg imena stražna je.
Hoću novo ime!!!
Vani pada kiša.
I baš je ljepo.
Hoću veliku oluju. To mi je baš super.
Kad onak grmi i jako puše i čuješ vjetar kroz zidove.
Onak izađeš van na balkon. Al onak kad izlaziš neki osječaj te obuzme.
Čudan osjećaj.
Strahopoštovanje.
Bili smo kod Belle na predstavi i tamo ima sexy dječaka.
Eneja je jaaaako zgodan.
Posjedon je bio gol...skoro.
Al posjedon je glup.
Ne volim Posjedona.
Eneju volim
Eneju nesmijem voljet.
Svi vole Eneju.
Eneja je zabranjeno voće...HAHAHAHAHA!!!
Eneja je Lucijin.
Sergej je Bellin.
Sergej je cool.
On bere gljive.
Ja sam vrištala s onim likovima.
Filip želi s nama na kavu povremeno.
Tako da znaš Bella, reko nam je da ga moramo zvat.
Oču njegov link od bloga.
Moja inspiracija je cool.
Ponovo pišem priču.
Post je gotov.
Ljubim vas.
Pozdrav mom tati u paklu. HAHAHA.
I sestrični.
I tzv. mami.
ostavi trag… (16) | printaj. | x | ^
Those who are dead are not dead, They're just living in my head, And since I fell for that spell, I am living there as well
Upoznajte Žaklinu.
Žaklina je nova prijateljica Apolonije i mene.
Žaklina ima crnu kosu s plavim pramenom.
Žaklina je dvodimenzijonalna.
Ima prijatelja Sjenu.
Žaklinini roditelji smo Apolonija i ja.
Nepdgovorni roditelji koji su skoro izgubili djete.
Bila je tužna i preplašena.
Kupili smo joj mobitel da nas nazove ako je sljedeći put slučajno izgubimo i kaže gdje je.
Žaklina je kul.
Ona nije emo. Iako pomalo liči na emača. Nije.
Mi nikad nebi stvorili emo djete.
Žaklina je u duši nešto puno bolje.
Ako smo Apolonija i ja roditelji, znači li to da smo lezbe??
HAHAHAHAHAHA
Oni kažu da sam zaljubljena.
Jako.
I nije im jasno zašto nemam s tobom nešto više.
E pa reči ću ja zašto.
Želim prijatelja.
Ne dečka.
To je glupo.
Onaj neki debilan osjećaj obaveze. Glupo.
Kad bolje razmislim, neznam ni sama što hoću.
Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te.
Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim.
Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te.
Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim.
Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te.
Ne volim.
Volim. Kao prijatelja.
Ne slikaj mi sunce, neka pada kiša.
Neka nestane kiša, neka sija sunce.
Ja sam neodlučno djete. A možda i nisam.
Pravi razlog zbog moje mržnje zapravo je bio to što se u mojoj obitelji uvijek sve vrilo oko drugih, ja sam na zadnjem mjestu jer su svi mislili ona dobije sve što hoće pa se nije bilo potrebno zamarat oko toga kolko ću vremena provodit s njima. Imala sam ja pametnijih stvari za radit. Barem su oni tako mislili. Kasnije su me izbjegavali zbog mojeg čudnog ponašanja, kako su oni to nazivali. Prestala sam primječivat sve oko sebe. Bila sam samo ja. I jedina osoba koja me je htijela slušat, kojoj sam se uvijek mogla povjerit i koja me nikat nije iznevjerila. To je moja lutka Fee. Mnogi su me smatrali ludom s obzirom na to da uokolo hodam sam, uvijek čudno obućena samo s torbom punom knjiga i Fee. No godine učine svoje i nakon nekog vremena jednostavno se samo navikneš. Navikneš se na svjet u kojem si niko i ništa, i da sutra nestaneš, nikome nebi bilo žao. Bilo bi zanemareno ko i tvoj cijeli život. Naučila sam se živjet s činjenicom da sam drugačija i da ću spas morat pronači u neobičnim stvarima koje nisu nimalo normalne za djecu koja žive normalan život. Život pun veselja i sreće, život u kojem nemaš slobodno vrijeme jer ti slobodno vrijeme ispunjuju prijatelji.
To je kao priča.
Zaboravljena priča.
Problem je u ljenosti i skračivanju dana za 0,5 sekunde.
Ja bi nešto. Neznam što.
Pisala bi. Neznam što.
Mozak je prazan. Nema ideju.
Koncentracija nula.
Inspiracija nula.
Nema ništa.
Prazna crna rupa.
Kroz rupu prolaze znakovi, slova.
Nema značenja.
Post je gotov.
Žaklin je umrla.
Pregažena je.
Ali nemojte zaboravit, ona je dvodimenzionalan prijatelj.
Vratit će se.
ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^
You're not alone, no matter what they told you, you're not alone, I'll be right beside you forevermore
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nebo je bilo narančasto.
Sunce je već nestalo u cijeloj toj ljepoti.
Upalili su lampaše da bi se nešto veličanstveni spustilo na brda u daljini.
Tragovi roze boje upotpunjavali su dojam.
A zatim,
kao prolivena boja nekog nespretnog slikara,
na nebu se našla duga žuta pruga.
Želim u subotu na Zrinjevac.
Želim svirat violončelo.
Želim ljep dan.
Živiomo u velikom starom dvorcu ( u Engleskoj, valjda).
Imamo dva noja, dva konja, dva gavranja, zmiju, guštera i sovu.
Lijepo je. Volim svoj život. Donekle.
Volim sanjat....to je ok..
Al ovo nije san. Ovo je budućnost.
Nije bitno.
Vi smrtnici ne razumijete.
Hahaha!!!! Ja imam cool tatu!
Moj tata je bolji od tvog! Moj tata ima kul vratara!
Loki je kul.
Lokija volim. I Ella ga voli. Djelimo ga po pol...meni ide malo više...XD
Želim priču.
Želim novu izmišljenu priču.
Trebam mjesto za višak mojih rijeći.
Trebam novi papir.
Trebam ideju.
Ideja...
Nemam ideju.
Jućer sam umrla.
Bilo je čudno.
Čudno ali ljepo.
ostavi trag… (4) | printaj. | x | ^
Something in the way
Moji prijatelji su čudni. Ili sam ja čudna. Neznam koju teoriju da prihvatm.
Za mog "prijatelja"
12 godina unatrag
Bila sam samo malo djete u vrtiću. trogodišnje djete u novoj okolini koje je naravno tražilo novo utočišće u dječjim srcima. Trebao mi je prijatelj. A kome netreba?! I našla sam ga. Barem sam tako mislila narednih 12 godina. Sve do danas.
Nije li puno 12 godina prijateljstva za jednog petnaestogodišnjaka??
Ljudi su prolazili kroz moj život kao putnici, ostavljajući svoje otiske na cesti. Neki dublje, nki pliće. Neki otisci su se do danas izbrisali. To je jedna od onih boljih dječjih mogućnosti. Brisanje neželjenih uspomena.
Proživjela sam svašta u životu. Al uvjek sam u sve događaje uključivala "prijatelja". Jednog "prijatelja" koji mi je puno puno značio. Nebi vjerovali, al danas kad pomislim a njega i nije tako. Vrijeme lječi rane. Tako barem kažu. No kolko će proći dok se rana opet ne otvori i bol vrati?
Moj "prijatelj" me izdao.
Ostavio iza sebe kao da nikad nisam postojala. Ja sam sada samo nešto što je bilo nekad. Drugim riječima prošlost. Osoba za koju sam mislil da će vijek stajati uz mene, laganim korakom odšetala je ne osvrćući se za onim što ostavlja. Tužno. Jako tužno. Kako neko može povrijediti dječje srce. Ne gledajte me čudno. Sa svojih petnaest godina još uvjek se smatram djetetom. i tako će ostati još neko vrijeme. Duže vrijeme nadam se. Ljepo je biti djete. U toj ulozi sam se našla. Potiskivanje osjećaja i lažan osmjeh na licu je idealan u takvim uvjetima. Barem se meni tako čini.
Mog "prijatelja" više nema. On je našao nove prijatelje koji su, izgleda, vrijedniji od mene. Sve ono što smo gradili u prednih 12 godina nestalo je kao da nikad nije ni postojalo. Ko je krivac?
Ljudi, nravno. Tako ja mislim.
Imam neku čudnu naviku okrivljavanja ljudi za sve loše što se događa, al imam i opravdanje.
Vjerojatno bi mi moj "prijatelj" trebao falit. No dali takav čin ima opravdanja. Osjećaj da je tvoj "prijatelj" našao zamjenu za tebe nije nimalo ljep.
Tuga. Bijes. Razočaranje.
Nikad nije rekao hvala za sve ove godine.
Pa prijatelju, hvala za sve ljepe minute, dane, mjesece...hvala na svemu. Podršci, utjehi, pomoći,nadi, savjetu. Bio si dobar slušač. Ponekad razlog za osmjeh. Ponekad razlog za život. rame za plakanje.
Najbolji prijatelj.
No, s obzirom na okolnosti to je prošlost.
Sjena koja će lutati mojim uspomenama. Bilo je ljepo. Ponekad tužno, smješno, zabavno....kako već to ide uživotu.
Al sad je gotovo. Ne želim opraštati, jer je već dovoljno puta bilo oprošteno. Želje i šanse više ne postoje jer ne želim ponavljat iste greške. Čovjek sam. Griješim. Al i na tim greškama učim.
Izgleda da tiona više znači i to je ok. Na neki način.
Imam i ja nove prijatelje. Preuzeli su tvoju ulogu.
Iako sad to zvući kao iskorištavanje jer mi fali dio mene, nije. Barem ja to prijateljstvo tako ne vidim. Oni su i prijatelji. Ja ih volim. Tvoj posao u mom životu dobili su oni, a za uzvrat mogu od mene dobit isto to. Sve po potrebi. Jer oni su bili tu za mene kad ti nisi bio, i na tome sam im jako zahvalna.
Možda nikad nećš pročitat ovo, vjerojatno nećeš. Al to nema veze. Sada zna da je jedna priča završena. Nova stranica je okrenuta. Znaš, čudna je kako se sudbina igra s nama. Kad misiš da je nekoga zapisala kao zauvjek vojeg prijatelja, vidiš da si se prevario.
Na ovoj stranici nema tvojeg imena. Niti jednom. Sva ona tintom ispisana slove stvorila su drugačijupriču od očekivane, a tebe nema.
Valjda je tako i bolje.
Za ostatak svijeta
Nisam neko jadno teenagersko djete koj prezire svoj cijeli život. Barem se trudim biti, iako imam dovoljno dobrih razloga za život takvog teenagera. Sve riječi su pomno odabrane. Tako se osjećam u ovom trenutku. Tako se osječam često. Moj život je optimističan. Jutro s velikim osmjehom na licu. A dan novi izazov. Ali za koga? Za kga ja radm sve ovo. Život mi se svodi na uveseljavanje drugih ljudi. Što je ponekad veliko zadovoljstvo. Ljepo je vidjeti kada su drugi sretni zbog tebe to mi daje razlog za život. Često to prelazi u stvarnost. Cijela gluma prelazi u pravi osječaj, i to je ljepo. Ljepo je osječati se sretan. Imati razlog za sutra. Al svaki put sve moje želje i snove unište dubokoumne misli i pitanje zašto. Zašto to radiš Allegra? To nije tvoj život, to nisi ti.
Nadam se da se zavaravam kad pomislim da je mj život jadna priča, sa nesretnim završetko. Nažalost, takve stvari se događaju. Iako mnogi ljudi koji me znaju misle da sam razmažeo dijete koje je uvijek dobivalo sve što želi, nisam. Barem se ne vidim u takvom svijetu. Jer materjalne stvari su materjalne stvari. Ljudi se pretjerano vežu uz njih. Ali neke druge rečenice u životu niko nemože promjenit. Niko nikad neće promjenit događaj koj mi je život prerezao na pola. Imala sam san, planove, želje. Moja obitelj je imala san, planove, želje. Moj tata je imao san, planove, želje. No mnogi od njih se neće ostvarit. Bog je ponekad nemilosrdan prema ljudima koje volite. Napisao je priču koju niko ne želi i promjenio mnoge stvari u mom životu.
Neću dalje pisat. Dosta sam napisala za jedan post. Dalje nije ni važno.
Samo želim da znate da nisam izkompleksirao teenagersko djete koje mrzi sve oko sebe. Jer ja imam ljubavi i volje za druge.
Ja živim za druge.
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
