Those who are dead are not dead, They're just living in my head, And since I fell for that spell, I am living there as well
Upoznajte Žaklinu.
Žaklina je nova prijateljica Apolonije i mene.
Žaklina ima crnu kosu s plavim pramenom.
Žaklina je dvodimenzijonalna.
Ima prijatelja Sjenu.
Žaklinini roditelji smo Apolonija i ja.
Nepdgovorni roditelji koji su skoro izgubili djete.
Bila je tužna i preplašena.
Kupili smo joj mobitel da nas nazove ako je sljedeći put slučajno izgubimo i kaže gdje je.
Žaklina je kul.
Ona nije emo. Iako pomalo liči na emača. Nije.
Mi nikad nebi stvorili emo djete.
Žaklina je u duši nešto puno bolje.
Ako smo Apolonija i ja roditelji, znači li to da smo lezbe??
HAHAHAHAHAHA
Oni kažu da sam zaljubljena.
Jako.
I nije im jasno zašto nemam s tobom nešto više.
E pa reči ću ja zašto.
Želim prijatelja.
Ne dečka.
To je glupo.
Onaj neki debilan osjećaj obaveze. Glupo.
Kad bolje razmislim, neznam ni sama što hoću.
Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te.
Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim.
Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te.
Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim.
Volim te. Ne volim. Volim te. Ne volim. Volim te.
Ne volim.
Volim. Kao prijatelja.
Ne slikaj mi sunce, neka pada kiša.
Neka nestane kiša, neka sija sunce.
Ja sam neodlučno djete. A možda i nisam.
Pravi razlog zbog moje mržnje zapravo je bio to što se u mojoj obitelji uvijek sve vrilo oko drugih, ja sam na zadnjem mjestu jer su svi mislili ona dobije sve što hoće pa se nije bilo potrebno zamarat oko toga kolko ću vremena provodit s njima. Imala sam ja pametnijih stvari za radit. Barem su oni tako mislili. Kasnije su me izbjegavali zbog mojeg čudnog ponašanja, kako su oni to nazivali. Prestala sam primječivat sve oko sebe. Bila sam samo ja. I jedina osoba koja me je htijela slušat, kojoj sam se uvijek mogla povjerit i koja me nikat nije iznevjerila. To je moja lutka Fee. Mnogi su me smatrali ludom s obzirom na to da uokolo hodam sam, uvijek čudno obućena samo s torbom punom knjiga i Fee. No godine učine svoje i nakon nekog vremena jednostavno se samo navikneš. Navikneš se na svjet u kojem si niko i ništa, i da sutra nestaneš, nikome nebi bilo žao. Bilo bi zanemareno ko i tvoj cijeli život. Naučila sam se živjet s činjenicom da sam drugačija i da ću spas morat pronači u neobičnim stvarima koje nisu nimalo normalne za djecu koja žive normalan život. Život pun veselja i sreće, život u kojem nemaš slobodno vrijeme jer ti slobodno vrijeme ispunjuju prijatelji.
To je kao priča.
Zaboravljena priča.
Problem je u ljenosti i skračivanju dana za 0,5 sekunde.
Ja bi nešto. Neznam što.
Pisala bi. Neznam što.
Mozak je prazan. Nema ideju.
Koncentracija nula.
Inspiracija nula.
Nema ništa.
Prazna crna rupa.
Kroz rupu prolaze znakovi, slova.
Nema značenja.
Post je gotov.
Žaklin je umrla.
Pregažena je.
Ali nemojte zaboravit, ona je dvodimenzionalan prijatelj.
Vratit će se.
ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^
