|
Diljem povijesti Sotonizma čuje se jedna riječ a to je pakao. Pakao koji služi kao prebivalište zla i svega lošega u postojanju, koje je glavni strašitelj vaših religija i koji vas navodi putem straha da vršite dužnosti koje su vam odredile institucionalne organizacije koje vi zovete religijama. No pakao ne postoji kao ni raj, postoji nešto mnogo veče od pakla i raja a na svakom je čovjeku da shvati što je to.
Raj također diktira svoja pravila i stroge načine ponašanja i življenja da bi se moglo doći do njega. Ta su pravila i zakoni doneseni od ljudi, običnih smrtnika koji nisu ni po čemu veći a ni manji od ostalih ljudi. Život pun pravila, zakona i odricanja samo je poluživot. Ironija je u tome što da bi čovjek došao do raja mora živjeti u paklu i slaviti muke ali ne zato što to priznaje kao pronađenu istinu nego zato što mu je tako rečeno. Vaši pakli postoje samo u vašim mislima a ako tražite njegovu suprotnost onda znajte da to nije raj nego sloboda. Biti slobodan znači živjeti raj, vjerovati u pakao znači živjeti u paklu. Čovjek koji se upliće u slobodu i izbor drugog čovjeka čini to i sebi jer ipak ako je čovjek slobodan u potpunosti onda je slobodan da donese odluke koje mogu i druge ljude dovesti do boli, patnje i očaja. Zato postoji vjera da će ljudi koji su svjesni svoje slobode ipak koristiti to znanje časno i pošteno te ne uplitati se u izbore drugih ljudi osim ako se to od njih ne traži, Budite slobodni ali zapamtite, zaista je istina da ono što činite drugima činite i sebi. Koliko ste bolnih suza drugima nanijeli, toliko ste kapi života iz sebe isušili.
Čovjek se treba upitati samo jedno pitanje, za koliko je vašeg usmjerenja zaslužan strah od pakla i koliko ste mogućnosti i izbora zanemarili zbog njega? Kad vam je nešto što ste strastveno željeli tek nadohvat ruke i ono vas zove, a ne smijete to uzeti zbog straha od paklenog ognja, ne osjećate li tada trenutak sumnje u sebi. Sumnja koja se pretvori u bol a mnogo kasnije nakon mnogo godina u žaljenje. Nisu li te protekle godine u žaljenju zapravo pakao koji ste si sami stvorili? No i tu trebate biti oprezni da ne uzmete nešto što želi biti uzeto i time uništili izbor druge osobe a time i nečiju slobodu jer će te se time samo zavrtjeti u krug i uzeti slobodu sebi samima. Sloboda je univerzalan ali s njom treba biti oprezan i razborit.
Nije bitno božanstvo ili o kojem se bogu radi, nije bitan Bog ni Sotona ni Anđeli ili demoni. Bitna je ideja iz koje je proizašlo ono: "Neka bude života". Riječi već postoje, religije vjeruju o onome koji ih je izrekao ali pitanje je odakle su te riječi došle. I život je započeo kako u svemiru tako i na ovoj planeti pa i na drugima. Religija je uspjela da smanji čovjekovu percepciju života i ograniči je samo na ovaj svijet, ljudski um je otišao dalje, ljudski um je pobijedio religiju uzdajući se u svoju vjeru. Oni ljudi koji traže život izvan ovog planeta se opravdavaju sa znanošću to su ljudi koji imaju vjere da život postoji i drugdje jer ipak nije važno kako je život nastao i tko ga je donio na zemlju, važno je da ga ima i da ga njegujemo.
Kažu da svaki čovjek ima tri lica no postoji I ono treće. Jedno lice pokazuje svim ljudima oko sebe a drugo je lice ono koji samo neki ljudi vide, posebno oni bližnji. Treće je lice ono koje ne pokazuje nikome a upravo je to treće ono njegovo pravo. Zamislite samo što bi bilo kad bi ljudi skinuli sa sebe one dvije maske I pokazivali svima ono svoje pravo lice?
Traženjem dokaza o postojanju Boga sa potpunom se sigurnošću može utvrditi njegov nastanak a to je da je izašao iz ljudskog uma. Nije li tada logično zaključiti da ne treba tražiti Boga negdje drugdje nego u sebi samima. Ako je Bog proizašao iz ljudskog uma onda se Bog nalazi u ljudima a to znači samo da čovjek jest Bog.
Sotonizam se ne smije nazivati religijom nego vjerom a ponajviše kulturom osobnosti.
Vaša vjera, vaše misli i osjećaji ne postoje u instituciji i ne mogu imati imena. Sve ono što čovjek nosi unutar sebe njegova je vjera i njegov život i nitko nema pravo tome dati ime. Vaš život, vaša vjera je vaša osobna kultura i kult življenja. Ono ne može postojati unutar institucije i nazivati se religijom. Religija je naj veća laž koju je čovjek osmislio jer niti jedna institucija na svijetu koja je postojala i koja će postojati nije toliko velika da bi obuhvatila duh jednog čovjeka a kamoli duh svih ljudi svijeta.
|
