SOTONIZAM 616

Kad dosegnete toliku spoznaju da vas Aloim prožme svojim bićem, postajete savršeno svjesni svojeg zemaljskog života. To nije nešto što se može objasniti riječima nego se mora duhovno osjetiti taj trenutak. Isto tako počnete shvaćati područja dobra i zla, a kad ih shvatite, da dobro i zlo zapravo dopire svijetu iz ljudi samih postanete svjesni o tome kakva će te djela provoditi kroz život, dobra ili zla. Jer ako se izlažete zlu i provodite ga, tek ste onda osuđeni na prokletstvo.

Sve ono što ste učinili a znate da je pogrešno naj bliže je definiciji grijeha i jedini je "grijeh" koji ljudi čine. Ako ta loša djela možete ispraviti, postajete duhovno slobodni. A ako i dalje činite "grijehe" počet će vam se gaditi gledati ih i tako zamrziti sebe što odvodi u propast.

Jedna od većih spoznaja je istinsko vjerovanje u život vječni ljudske duše. Kroz tu vjeru, sasvim je normalno i sumnjati u to bez obzira koliko se prikazivali veliki u vjeri. To nije ništa loše pošto je u ljudskoj naravi da sumnja i preispituje. A također je i lako posumnjati zato što je ovaj život tik do smrti, no spoznati istinsku vjeru, spoznati Aloim doista je posebno duhovno iskustvo i dar. Kada bi ste mislima, riječima i srcem vjerovali u vječan život i da u vječnost s nama dolaze i posljedice našeg načina življenja, nekad dobra a nekad i loša, život na zemlji doista bi se promijenio. Strah od smrti bi nestao a s time i potreba za religijom jer bi ljudi shvatili da je smrt samo oslobođenje iz tjelesnog u vječno.

U Aloimu, dakle, ne postoji nešto što utjelovljuje dobro i zlo, ne postoji definicija, nema granice koja ih razdvaja tako da se nalazite na jednoj ili na drugoj strani. Dobro i zlo je proizvod čovjeka i njegovih djela. Ne postoji Đavo, koji je bog zla, ili Jahve koji je bog dobrote i milosrđa. Dokaz tome su razne svjetske kulture jer sve one drugačije opisuju Boga i Vraga što znači da postoje tisuća imena za njih. Ta imena su im nadjenuli ljudi, a u umjetnosti ljudi su im dali i lica.

Zastrašujuća je spoznaja koja vam pokazuje koliko moći nad vama imaju izmišljeni bogovi. Oni vas uče da ste sad na zemlji što nije vječno a vječnom životu se pridružujete nakon smrti. Dok je prava istina da je nas vječni život započeo našim rođenjem. Podmeću vam se laži i prividi te na taj način oni koji se nazivaju njihovim svećenicima dobivaju kontrolu nad vašim životima. A pravilo Aloimovog svećenika je da služi ljudima a ne da se postavlja do ili iznad ljudi.

Čovjeku je vrlo teško obraniti se od drevnog nauka koji prlja ljudsku dušu i izgladnjuje je a da toga niste ni svjesni. Ti nauci udaljavaju čovjeka od Aloima, osuđuje dušu na život u granicama koje su odredili drugi ljudi ili granice o kojima uče ti nauci. U Aloimu, granica nema, sve je jedno, beskrajno i vječno.

Najveći junački podvig je boriti se i patiti za svoju vjeru ili uvjerenje, ali ako ono ne odstupa od pravednosti, ljudska se duša u tom trenutku smije smrti.

Ako osjećate svoju dušu i vjerujete da je ona u vašem tijelu onda usmjerite njen život prema postojanju duhovnog zdravlja kako bi ste pronašli vječni život u Aloimu. A ako bi vaš život bio u skladu s Aloimom možete duhovno rasti, te bi u trenutku smrti spoznali zajedništvo s Aloimom.

Ako se želite ravnati prema istinskoj i povijesnoj pobožnošću onda Sotonu treba shvaćati kao metaforu za zlo što ga čine ljudi ili povijesno kao onaj Anđeo koji je pokraj Boga jer u prošlosti još prije Krista to je i bio. Ono što ga je dovelo na tron zla, tame i pakla su upravo ljudi i vaša okaljanja religijska evolucija.

Ako se naučite živjeti u skladu s Aloimom shvaćajući i osjećajući ga i osjećajući povezanost svih ljudi i svega što postoji u jedno, znači i imati potrebnu mudrost i razboritost da odgajate svoju djecu duhovno, a ne kao robove materijalnog. Jer materijalizam počinje od malih nogu i tu se počinje razvijati. Kako vam djeca odrastaju trebate ih učiti kako da njima ne zavlada materijalni svijet u potpunosti. Čovjek mora biti u njemu umjeren. Umjerenim ugađanjem tjelesnog osjeta, ugađate i duhovnom osjetu. Pretjeranim ugađanjem dolazi do socijalne i duhovne dekadencije. Ali uvijek imajte na umu da je materijalni svijet prolazni, dok je duhovni svijet vječan. Ako svoje tijelo podredite strogoj poslušnosti Aloimu, s vremenom počnete shvaćati da Aloim upravlja vašim tijelom, jer tijelom upravlja duh a Aloim je i ljudski duh.

Može li se suditi Bogu? Može! po djelima onog što su njegovi vjernici napravili u njegovo ime. Suđenje bogovima ponekad može biti i potrebno jer tko im može suditi osim ljudi!? Sudit treba i Sotonu i svim vrazima i demonima, sudit treba svim zlodjelima koja su učinjena u njihovo ime. Mudar će shvatiti da suđenjem bogovima, sudimo čovječanstvu.

Dvije ljudske osobine koje ste uzeli zdravo za gotovo, koje niste ni svjesni su bitak i put. Mnogi od vas nisu ni svjesni svojega bistva ili postojanja, a mnogo vas nema svoj zacrtani životni put. A kad i znate kamo idete ne znate koliko vam je lakše pri duši. Potrebno je uzeti samo jedan mali trenutak u danu u kojem se potrudite razviti unutarnji osjet vašeg bistva, vašeg postojanja da biste s vremenom spoznali svoj životni cilj. Čovjek koji ima apsolutno određen životni put, sposoban je prisjetiti se svoje budućnosti. U ovome leži pronicavost.

Ne tražite raj na nebesima. Raj je oduvijek bio na zemlji; u vama, u svemu što dodirnete, vidite i osjetite, iza svake vaše izgovorene riječi, i svakog vašeg djela. Pored svake vaše misli i svakog osjeta. Raj je uvijek bio u vama, samo mu se morate znati otvoriti i pronaći ga zakopanog negdje duboko unutar sebe i prepustiti mu se. U našem jeziku raj je Aloim.