Kad dosegnete toliku spoznaju da vas Aloim prožme svojim bićem, postajete savršeno svjesni svojeg zemaljskog života. To nije nešto što se može objasniti riječima nego se mora duhovno osjetiti taj trenutak. Isto tako počnete shvaćati područja dobra i zla, a kad ih shvatite, da dobro i zlo zapravo dopire svijetu iz ljudi samih postanete svjesni o tome kakva će te djela provoditi kroz život, dobra ili zla. Jer ako se izlažete zlu i provodite ga, tek ste onda osuđeni na prokletstvo.
Sve ono što ste učinili a znate da je pogrešno naj bliže je definiciji grijeha i jedini je "grijeh" koji ljudi čine. Ako ta loša djela možete ispraviti, postajete duhovno slobodni. A ako i dalje činite "grijehe" počet će vam se gaditi gledati ih i tako zamrziti sebe što odvodi u propast.
Jedna od većih spoznaja je istinsko vjerovanje u život vječni ljudske duše. Kroz tu vjeru, sasvim je normalno i sumnjati u to bez obzira koliko se prikazivali veliki u vjeri. To nije ništa loše pošto je u ljudskoj naravi da sumnja i preispituje. A također je i lako posumnjati zato što je ovaj život tik do smrti, no spoznati istinsku vjeru, spoznati Aloim doista je posebno duhovno iskustvo i dar. Kada bi ste mislima, riječima i srcem vjerovali u vječan život i da u vječnost s nama dolaze i posljedice našeg načina življenja, nekad dobra a nekad i loša, život na zemlji doista bi se promijenio. Strah od smrti bi nestao a s time i potreba za religijom jer bi ljudi shvatili da je smrt samo oslobođenje iz tjelesnog u vječno.
U Aloimu, dakle, ne postoji nešto što utjelovljuje dobro i zlo, ne postoji definicija, nema granice koja ih razdvaja tako da se nalazite na jednoj ili na drugoj strani. Dobro i zlo je proizvod čovjeka i njegovih djela. Ne postoji Đavo, koji je bog zla, ili Jahve koji je bog dobrote i milosrđa. Dokaz tome su razne svjetske kulture jer sve one drugačije opisuju Boga i Vraga što znači da postoje tisuća imena za njih. Ta imena su im nadjenuli ljudi, a u umjetnosti ljudi su im dali i lica.
Zastrašujuća je spoznaja koja vam pokazuje koliko moći nad vama imaju izmišljeni bogovi. Oni vas uče da ste sad na zemlji što nije vječno a vječnom životu se pridružujete nakon smrti. Dok je prava istina da je nas vječni život započeo našim rođenjem. Podmeću vam se laži i prividi te na taj način oni koji se nazivaju njihovim svećenicima dobivaju kontrolu nad vašim životima. A pravilo Aloimovog svećenika je da služi ljudima a ne da se postavlja do ili iznad ljudi.
Čovjeku je vrlo teško obraniti se od drevnog nauka koji prlja ljudsku dušu i izgladnjuje je a da toga niste ni svjesni. Ti nauci udaljavaju čovjeka od Aloima, osuđuje dušu na život u granicama koje su odredili drugi ljudi ili granice o kojima uče ti nauci. U Aloimu, granica nema, sve je jedno, beskrajno i vječno.
Post je objavljen 04.06.2009. u 01:25 sati.