|
Nemojte učiti kako da ne činite greške, učite kako ih činiti što manje, u vašoj je naravi da griješite ali isto tako i na tuđim greškama se uči.
Društvo u kojem se nalazite učinilo je od vas da čovjek bude jedno biće a ljudi drugo. Kad ste s drugim ljudima ponašate se drugaćije nego kad ste sami, počnete zanemarivati svoje osječaje i misli a riječi koje izgovarate u društvu u velikom slučaju povrijede drugoga. Kad ste sami s tom drugom osobom one riječi vas bole te se ispričavate. Oprost za ono što ste učinili postoji samo na ljudskim usnama a na višem planu ne postoji. Sve če se jednog dana ispraviti, sve vaše greške i zlodjela.
Ljudska duša je besmrtna a ono što nju čini su vaše misli, riječi i srce. Misli predstavljaju onaj kozmićki dio, riječi fizički a srce emotivni dio čovieka. Čovjek najlakše izgubi dušu kad se jedno od tih troje odvoji. Kad ne govorite ono što mislite, kad mislite ono što ne govorite, kad osiječate a to ne mislite niti o tome ne govorite ili kad govorite ono što ne osječate itd, Ljudska duša onda nije potpuna a život postane proziran.
Ne pišite si previše zakona neka vam jedini zakon bude sloboda i poštivanje slobode drugoga čovjeka. A sve ostalo čini ako mora biti učinjeno jer nitko te ne suzdržava, mogučnosti su nebrojene a granica nema.
Granice koje ste zamislili oko svojih država su vas odvojile ne samo društveno nego i emotivno. Stvorili ste rasizam, domoljublje - koje nije loše osim kad prerasta u terorizam ili fašizam i bilo koja ljudska grana koja podržava međurasnu netoleranciju. Drukčiji ste samo po bojama kože, jeziku, izgledu ili pak religiji a ispod kože svi imate jednu zajedničku stvar, a to je sjaj života. U demonskom svijetu ne postoji granica, postoji samo četiri strane: istok, zapad, sjever i jug i onaj koji njima vlada. Sva četvorica vladara služe jednom vladaru te stoga među njima nema svađa ni ratova. Kod ljudi ratovi se vode za zamišljenu liniju na karti. Kroz povijest ste vodili tisuće ratova i još niste naučili da u ratu nema pobjednika, ostaju samo mrtvi na bojnom polju.
Ako prigrljuješ uništenje, prigrljuješ i kaos. Kaos je po sebi destruktivan a isto tako i za sebe, što znači da na kraju sam sebe proždre i nestane. Poslje kaosa nastane mir, ali pod koju cijenu? Nije istina ono što vam govore da če biti rata između dobra i zla, rat ne želimo.
Što je dobro a što zlo određuje pojedinac ali samo dok je na ovom svijetu. Ono što bi bilo najpoštenije u vezi određivanja dobra i zla za mase ljudi je gledanje u isto kroz moralna načela. Ona dolaze iznutra i nepisani su zakon. Čak i malo dijete osiječa šta se smije a šta se nesmije, čak i da ga to nitko ne nauči ono če znati.
Strah od smrti ima veliku moč. Oni koji su svjesni te moči pomoču nje su naučili manipularati masom. Slična je i religija. Ona vas kroz život uči da poslije smrti ima života, ali ne jedan nego dva. Jedan vas može dovest u pakao drugi u raj. Čovjek prihvati da je tako, živi pošteno a kad umre svi za njim plaču do boli. Zašto, ako znate da postoji život poslije ovoga, zašto plačete. Ne trebate na posljednjem ispraćaju tugovati za pokojnim, nego slaviti njegov život jer u velikom planu plakanje zbog smrti se čini licimjernim.
Čovjeće kad gledaš u zvijezde shvati da imate nešto zajedničko. Pogledaj ih malo bolje; jedna je mala a druga veća, a ono što im je zajedničko je sjaj, isto tako je i s vama, i vi ste različiti oku ali svi imate isti sjaj koji dolazi od jednog zajedničkog svijetla.
U svijetu postoji još jedan organizam koji se ponaša isto kao i ljudi. Dakle; dođete na jedno stanište, razmnožite se te iscrpite sva dobara tog staništa, ali ga toliko iscrpite da je na njemu više nemoguče živjet. Dok ih crpite razmnožavate se još više, a kad dobara više nema krenete na drugo stanište i činite isto. Organizam u prirodi koji se tako isto ponaša je virus. Pazite jer Aloim je i majka priroda, a kad vas ona shvati kao viruse vratit če vam udarac i istrijebiti vas. Život če se nastaviti i bez ljudi, život je ipak najvažniji. On se ne nalazi samo u ljudima nego i u svemu oko njih.
Život ne možeš vidjeti očima, njima vidiš samo posljedice života. Kao kad gledaš vjetar kako diže valove ili njiše grane na stablima, zapravo ne vidite vjetar nego one njegove posljedice. Da biste vidjeli život morate se naučiti gledati srcem.
Nemojte se bojati osvetiti se nekome u ovom životu. Ako vam je netko napravio nešto loše imate pravo na osvetu, nemojte okretati drugi obraz, osveta je čin pravde a pravda je Aloim.
|
