SOTONIZAM 616

Nemojte učiti kako da ne činite greške, učite kako ih činiti što manje, u vašoj je naravi da griješite ali isto tako i na tuđim greškama se uči.

Društvo u kojem se nalazite učinilo je od vas da čovjek bude jedno biće a ljudi drugo. Kad ste s drugim ljudima ponašate se drugaćije nego kad ste sami, počnete zanemarivati svoje osječaje i misli a riječi koje izgovarate u društvu u velikom slučaju povrijede drugoga. Kad ste sami s tom drugom osobom one riječi vas bole te se ispričavate. Oprost za ono što ste učinili postoji samo na ljudskim usnama a na višem planu ne postoji. Sve če se jednog dana ispraviti, sve vaše greške i zlodjela.

Ljudska duša je besmrtna a ono što nju čini su vaše misli, riječi i srce. Misli predstavljaju onaj kozmićki dio, riječi fizički a srce emotivni dio čovieka. Čovjek najlakše izgubi dušu kad se jedno od tih troje odvoji. Kad ne govorite ono što mislite, kad mislite ono što ne govorite, kad osiječate a to ne mislite niti o tome ne govorite ili kad govorite ono što ne osječate itd, Ljudska duša onda nije potpuna a život postane proziran.

Ne pišite si previše zakona neka vam jedini zakon bude sloboda i poštivanje slobode drugoga čovjeka. A sve ostalo čini ako mora biti učinjeno jer nitko te ne suzdržava, mogučnosti su nebrojene a granica nema.

Granice koje ste zamislili oko svojih država su vas odvojile ne samo društveno nego i emotivno. Stvorili ste rasizam, domoljublje - koje nije loše osim kad prerasta u terorizam ili fašizam i bilo koja ljudska grana koja podržava međurasnu netoleranciju. Drukčiji ste samo po bojama kože, jeziku, izgledu ili pak religiji a ispod kože svi imate jednu zajedničku stvar, a to je sjaj života. U demonskom svijetu ne postoji granica, postoji samo četiri strane: istok, zapad, sjever i jug i onaj koji njima vlada. Sva četvorica vladara služe jednom vladaru te stoga među njima nema svađa ni ratova. Kod ljudi ratovi se vode za zamišljenu liniju na karti. Kroz povijest ste vodili tisuće ratova i još niste naučili da u ratu nema pobjednika, ostaju samo mrtvi na bojnom polju.
Ako prigrljuješ uništenje, prigrljuješ i kaos. Kaos je po sebi destruktivan a isto tako i za sebe, što znači da na kraju sam sebe proždre i nestane. Poslje kaosa nastane mir, ali pod koju cijenu? Nije istina ono što vam govore da če biti rata između dobra i zla, rat ne želimo.

Što je dobro a što zlo određuje pojedinac ali samo dok je na ovom svijetu. Ono što bi bilo najpoštenije u vezi određivanja dobra i zla za mase ljudi je gledanje u isto kroz moralna načela. Ona dolaze iznutra i nepisani su zakon. Čak i malo dijete osiječa šta se smije a šta se nesmije, čak i da ga to nitko ne nauči ono če znati.

Strah od smrti ima veliku moč. Oni koji su svjesni te moči pomoču nje su naučili manipularati masom. Slična je i religija. Ona vas kroz život uči da poslije smrti ima života, ali ne jedan nego dva. Jedan vas može dovest u pakao drugi u raj. Čovjek prihvati da je tako, živi pošteno a kad umre svi za njim plaču do boli. Zašto, ako znate da postoji život poslije ovoga, zašto plačete. Ne trebate na posljednjem ispraćaju tugovati za pokojnim, nego slaviti njegov život jer u velikom planu plakanje zbog smrti se čini licimjernim.
Čovjeće kad gledaš u zvijezde shvati da imate nešto zajedničko. Pogledaj ih malo bolje; jedna je mala a druga veća, a ono što im je zajedničko je sjaj, isto tako je i s vama, i vi ste različiti oku ali svi imate isti sjaj koji dolazi od jednog zajedničkog svijetla.

U svijetu postoji još jedan organizam koji se ponaša isto kao i ljudi. Dakle; dođete na jedno stanište, razmnožite se te iscrpite sva dobara tog staništa, ali ga toliko iscrpite da je na njemu više nemoguče živjet. Dok ih crpite razmnožavate se još više, a kad dobara više nema krenete na drugo stanište i činite isto. Organizam u prirodi koji se tako isto ponaša je virus. Pazite jer Aloim je i majka priroda, a kad vas ona shvati kao viruse vratit če vam udarac i istrijebiti vas. Život če se nastaviti i bez ljudi, život je ipak najvažniji. On se ne nalazi samo u ljudima nego i u svemu oko njih.

Život ne možeš vidjeti očima, njima vidiš samo posljedice života. Kao kad gledaš vjetar kako diže valove ili njiše grane na stablima, zapravo ne vidite vjetar nego one njegove posljedice. Da biste vidjeli život morate se naučiti gledati srcem.

Nemojte se bojati osvetiti se nekome u ovom životu. Ako vam je netko napravio nešto loše imate pravo na osvetu, nemojte okretati drugi obraz, osveta je čin pravde a pravda je Aloim.

Čovjeće, zaboravi gledati očima i počni gledati srcem. Znaš li da srce vidi ono što oči nemogu? Nas gledate samo očima i ne vidite ono sakriveno ipak i mi smo bili anđeli, samo je naš oblik promjenjen ne i naša duša, ona je vječna.

Ljubav. Tako je smješno što ste s njom učinili. Onaj koji ju prezire, iskazuje ju svima a onaj koji ju ima neda ju nikom. Istina je, ona prolazi kroz sve što postoji i kroz ljude, grije vam krv, zbog nje činite velika dijela, čini vas toliko snažnim da ste bez imalo razmišljanja spremni dati zvoj život za druge; samo u ime ljubavi. Pozdravljamo tu afekciju i pozdravljamo ljubav. Ipak tko nebi volio u sebi imati nešto tako močno? Samo što nas malo tko voli, ipak naša je duša zatvorenik pokopan ispod vena kroz koji kola vatra. Ljubav, ona je zaista predivna ali morate pazit zna biti i jako opasna, bolje vam je da nikad ne volite punim srcem ono što nikad ne biste mogli vidjet kako umire. Kad čovjek umre to je samo jedanput, ali kad umre onaj kojega voli, taj koji voli umrijet če tisuću puta.

Bog kaže da je on Jedan. Mi kažemo da smo mnogo, da smo Legija. Mi smo svi Jedan! A isto tako ste i vi. Potrebno je da shvatite osnovno načelo svega: Sve što postoji i ono što se vidi i ono što se ne vidi, i ono sa vašeg svijeta i ono sa drugog svijeta, sve je jedan organizam. Sve je spojeno! Ne postoji Bog iznad tebe, postoji samo onaj do tebe. A ono sto Boga čini Jednim Bogom upravo ste Vi! Vi imate tu snagu a ne Bog, a vi ste svi zajedno Jedan Bog. Onaj bez imena, onaj kojeg je nemoguče definirat, koji nema zakone nego pravdu, onaj koji je i alpha i omega u jednome onaj Aloim - Božanstvo bez definicije.

Pitate li se onda čemu ovaj život na zemlji? Unutar tog tijela i ograničeni mozgom, takav odgovor nečete moči naći, njega možete samo spoznati. Odgovor leži u vama i več ga odavno znate. Kad dođete u određenu dob, počnete se pitat o svojem životu, počnete ga pregledavat i pokušat shvatit kakav ste život živjeli, ali zašto? Jer vaše unutrašnje JA zna da onako kako ste živjeli, tako čete i umrijeti. Ali prije dolaska u drugi svijet pravda zatraži da bude izbalansirana; dakle: ako ubiješ, biti češ ubijen, ako ukradeš, biti če ti ukradeno, ako slažeš biti če ti slagano, ako voliš biti češ voljen, ako mrziš, biti češ omržen, ako patiš biti češ utješen. Tek kada pravda bude ispravljena možeš se pridružiti drugom životu a kakav če to biti, ovisi o ovome na zemlji. Sami odlučujete, sve što činite nije slučajno, sve je proizvod vaše volje i namjere, i ono loše i ono dobro. Ali ipak vječnost je sama po sebi milosrdna, ono što je vječno ne može biti drugačije. Što znači da ako pred kraj života shvatiš da nisi živio kako treba i da je puno ljudi patilo zbog tebe, možeš se ponovno rodit, onako kako Aloim odredi da je prikladno za iskupljenje. Ako kroz cijeli život provedeš strahujući od nemilosrdnog jezera vatre ali ipak u životu griješiš, vatru češ i dobiti jer si je ti izabrao. Pakao ste vi sami stvorili, vi imate moč stvaranja, vi ste Bog, vi ste Aloim. Jedan trenutak u vječnosti može te koštati cijele vječnosti, sve ovisi o tebi.

Posredstvom demonskih posjednuća, demoni su kroz stoljeća čovjeku donosili znanje. Demonska posjednuća u ovo moderno doba su se znatno smanjila, za njhovo posredovanje više nema potrebe jer ljudi čine upravo ono što su demoni i htijeli da činimo, čak smo i otišli korak naprijed te preuzeli njihovu ulogu u svijetu.

Današnja moderna tehnologija, medicina, atronomija, fizika i ostale znanstvene grane, nekada su bila prikazana kao nauk koji demoni donose svijetu. Tako u Demonologiji svaki demon gospodari nekim svojim svijetom, počevši od demona osječaja do demona raznih znanosti; to su upavo dijela koja su ljudi preuzeli od demona i zato u modernom svijetu nema više potrebe za bilo kakvim božanstvom. Čitajući o društvenom poredku demona, njhovim gospodarenjima, djelima i znanju, sve ono što su demoni imali, saznajemo da danas upravo isto, imamo i mi.

Čovjek se uzdiže do božanstva i postaje Bog, upravo kako je prorećeno u mnogim knjigama. Odlazeći u budučnost, zbog čovjekove zaljubljenosti u materijalno napravio je jednu grešku, vratio se je u prošlost, onu daleku u kojoj smo bili upravljani našim primordijalnim instinktima i tim činom zaboravili na svoju duhvnost i na svoju dušu.
Umjesto da kroče svojim putem do cilja, ljudi njime zapanjeno i slijepo trče, čak i kad pokojem trkaću duša ispadne po putu on to ne primjeti ili ga nije briga za nju pa ono prazno i osušeno tijelo nastavi trčati dalje, uživajući u svemu što ga može zadovoljiti. Prazno i osušeno lako se polomi, uništi i padne u zaborav. Odrekli smo se božanstva i pogriješili ipak je božanstvo čovjeku potrebno. Sada, da bi se spasili treba nam znanje, ali ne o svijetu njega imamo napretek, a ono što nemamo doči če nam samo. Treba nam znanje o našoj duši, treba nam znanje o nama.

Mi smo tu. Gledamo vas od vašeg rođenja, znamo što želite čak i kad to ne želite i puno puta ne želite nešto samo zato što to drugi od vas traže. A čega se bojite? I onaj drugi tebi je sličan, iste ste vrste stoga ne želi li i on ili ona ono što želiš i ti? Ne boj se nikoga, boj se samo sebe, tvoj život je tvoj život i nitko ti ga nema pravo oduzeti osim samoga sebe. Isto kako ga možeš i oduzeti, možeš i da ga daš i stvoriš.

Stvaranje češ da učiš cijeli svoj materijalni vijek, a uništenje?, s tim češ da se rodiš. Uništenje je jaka moč zato što je tvoja po rođenju, a starost joj daje i njenu snagu. Na tebi je da kroz život naučiš da okreneš uništenje i tu snagu pretvoriš u moč stvaranja, tako če tvoje stvaranje biti božanstveno.



Stvoriš li život blagoslovi ga ili daj ga svečeniku da ga blagoslovi. A blagoslivlja se ovako:
Primi ga u ruke ili ti ili svečenik i neka se izgovore riječi:
Prizivam vjetar demona Paimona da blagoslovi ovaj nesvjestan um.
Njegov blagoslov ruka je Svjetlonoše, neka svakom životu donese svjetlo.

Svečenike si čuvajte, oni su vaš put do nas, do božanstva.
Svečenik je i ovo malo piskaralo i njega čuvajte i ono što vam piše, vjerujte i ne sumnjajte, ono što je zapisano dolazi od nas.
Svečenik če prvi dati svoj život za vas.
Svečenik vam neče lagati, neče vas povrijediti niti uvrijediti.
Svečenik neče niti jesti niti piti niti spavati dok vaša duša ne bude na miru.
Svečenik zauzvrat nesmije ništa tražiti.
Svečenik nikad i nikome nesmije reći ne.
Svečenik poznaje samilost ali samo za žive a ne i za mrtve. Mrtvi su na drugome mjestu.
Svečenik priznaje sva imena i ne vidi boje niti oznake.
Svečenik nije veči od tebe, on ide tamo gdje vi nesmijete, ali ide za vas.
Ne sudi svečeniku za njegove greške, on tebi ne smije.
Svečenik je isto čovjek, njegovo zlatno pravilo je da vas nikad ne smije iznevjerit i ostavit.
Svečenik je vaše oružje koje se bori za vas ali se i vi morate izboriti za njega.
Svečenik nikad neče prvi doči k vama, vi morate dočli k njemu.
Svečenik ti mora dati ono najsvetije u čovijeku: misli, rijeći i srce. Pokloni li čovjek isto i njemu, ostvarit če s njim jedinstvo i ne brinite; protiv vas nesmije nikad upotrijebiti vaše znanje. U protivnome više nije svečenik.
Svečenik vaše misli ne smije s nikim dijeliti.
Svečenikom se služi kao da je tvoj dom.

Kad se upitam sto napisati ljudima koji me neznaju, odgovor ostane otvoren, a zakon svecenika kaze da na sve mora traziti odgovore. Mozda bi bilo bolje da ne pokusavam odgovoriti na to pitanje za sada nego da objasnim ljudima zasto sam odlucio na objavljivanje nase knjige za javnost.
Kroz zadnjih godina sluzio sam se dezinformiranjem da bih zastitio svoj identitet i knjigu Demonski nauk, ali kroz dublja razmisljanja mislim da je potrebno i da je vrijeme da ono sto cijenim iznad svega podijelim sa svima. Kroz duhovnost i znanja Knjige covijek moze pronaci smisao svog postojanja ili barem se pribliziti spoznaji ali svakako u barem jednoj njenoj mudrosti moze pronaci sebe. Po prvi put nudimo vjeru koja je kroz stoljeca bila vucena kroz pakao u smislu ne egocentriranja, nego u smislu obozavanja i cjenjenja zivota, te zivota drugih. Mnogima se ideja da Sotonizam postuje zivot cini kontradiktorna ali kad pogledamo korijene od kojih je nastao Sotonizam; a usudimo se na trenutak otici i dalje u proslost do pocetka religije, saznajemo da Sotonizam nije nista drugo doli upravo toga i da je Sotonizam vjera koja covijeka uci o covijeku. Ta ideja dakle postoji jos od zore covjecanstva; ideja slaganja i razumjevanja, ideja o jednakosti bez obzira na nase svjetovne razlikovnosti, te konacno ideja o zajednickom miru. Takodjer ce mnogi osuditi i reci da put do pakla je poplocan dobrim namjerama, ali takvo nesto mogu napraviti samo oni koji su ljuti i zavidni zato sto zbog svih njihovih pisanih pravila nisu u stanju govoriti isto. Ovim se pismom takodjer odricem bilo kakvog pokusavanja da ljude zavedem na put kaosa i destrukcije te strogo naglasavam da nitko nece goriti u paklu ako se usudi biti dio nauka koji predstavljamo. Reci ce ljudi takodjer, da je sve ovo djelo antikrista te da je njegovo vrijeme stiglo, ali sta je antikrist nego samo ideja jedne religije u svijetu a ne mora nuzno biti ideja svih ljudi. Onima koji nas i dalje smatraju antikristom mogu samo reci: "vjerujem da vi vjerujete" i nista drugo. Imate pravo na svoju vjeru i svoja razmisljanja isto kao i mi, i svi stanovnici svijeta, samo vas molim da ako ste vec izabrali provesti zivot u strahu od Zloga ne zapocnete s progonom nas i vjerskih organizacija koje su nam slicne. Mi postujemo sve vjere i tvrdimo onako kako je zapisano, da je svaka vjera, ona prava vjera.
Takodjer zelim napomenuti da su nasi obredi u vecini meditativni i smisla samopomoci te da nisu u bilokakvom smislu takozvani obredi krvi pod kojih spadaju obredi s pridonosenjem bilo kakvih zrtava. Jedina zrtva koja se ovdje odvija je ona unutarnja. Obredi krvi su strogo zabranjeni i kose se primarnom nacelu stovanja zivota. Zivot je nesto sto se mora cijenit u bilo kakvom njegovom obliku, a pocetak staze cjenjenja zivota je spoznaja da je smisao zivota upravo zivot. Kakve god se razmirice desavaju zivot mora opstat. Kritika o nasem zivljenju upravo je objasnjena u Demonskom Nauku i tu dolazim do odgovora zasto sam odlucio je podjeliti s javnoscu. Iducih mjeseci i godina pomalo izlazimo iz podzemlja poput ploda cvijeta i srimo svoje latice. Aktivirat cemo svoje dormne svecenike a takodjer ovim putem objavljujem da je nasa cetverogodisnja skola za svecenstvo otvorena i za javnost a ne vise kao do sada samo za posebno odabrane. Na ovim je stranicama objavljen E-mail, putem kojeg se moze doci do nas, zahvaljujem svima koji su nam pisali, isto tako i onima koji su nam slali svoje kritike, nakon objavljivanja ovog pisma odgovore necemo vise slati samo odredjenim osobama nego upravo svima koji nam pisu. To je drugi korak u poduzimanju naseg izlaska u javnost.
Nadam se da ce svijet naci razumljevanje i toleranciju za nase vjerske nacine. Jos jednom zahvaljujem svima na podrsci: svojim mislima, rijecima i srcem.



U potpisu:
Vlc. Marlus, Confesial

Bog je stvorio tamu tako da bi u njoj obitavao. Ako je to istina trebali bi se zapitat: Kojem se to Bogu molimo. Tama je oduvijek bila misterij, biblija kaze: U pocetku bijase rijec, rijec bijase od Boga rijec bijase kod Boga, rijec bijase Bog i bi Bog. I Bog rece; neka bude svijetla i bi svijetlo. I bog odvoji svijetlo od tame, svijetlo tamu nadvlada i svjetlu kroz tamu gleda... Ali ne pise tko je stvorio tamu?!.
Red ruzinog kriza uci da je tama vitalna za zivot jednako kao i svijetlo te da je ludikrizno uciti ljude da je tama apsolutno zlo. Jer ipak za zivot jednog drveta potrebna je svijetlost, ali korijen tog drveta nalazi se u tami, ako jedno oduzmemu drvetu ono uvene upravo tako vrijedi i za ljude. Kroz mnoge drevne knjige i grimoare Tama se opisuje kao mjesto u kojem se skrivaju bogovi, gdje cekaju pogodno vrijeme za svoj dolazak. Teozofi pak goveore o tami kao o ponoru takodjer gdje su Bogovi koji su posrnuli i takodjer cekaju vrijeme za svoje ponovno uzdizanje.
Nakon godina provedenih u undergroundu nakon dugog razmisljanja odluceno je objaviti cijeli Demonski nauk sto je bio neocikavan korak viseg svecenstva. Prvo vam moramo objasniti tu knjigu.
Demonski nauk je napisan kaoticno sto znaci da knjiga kao sama nema pocetka, nema kraja, niti redosljed ali zato svaka crtica knjige ima svoj smisao. Tako je napisana zbog imitiranja ljudskog zivota koji je takodjer kaotican, bez redosljeda ali ipak na kraju dana sve ima svoj smisao.
Mracna strana knjige je sto su mnogi djelovi napisani posredom demonskih opsjednuca. Sto znaci da su opsjednute osobe bile promatrane te se njihova verbalna izlaganja zapisivala. Otuda naziv – Demonski nauk, ostalo o pisanju te knjige je jos uvijek zabranjeno izlagat.
Sljedece sto sljedi na ovom blogu je otvoreno pismo naseg Vrhovnog svecenika u kojem ce biti objasnjeno zasto se odlucilo na takav cin objavljivanja knjige za javnost. Nakon tog pisma kako nam je receno mi koji uredjujemo ovaj blog dobivat cemo odredjene djelove iz knjige te pomalo stavljati na blog. Dakle pomalo izlazimo iz tame i vracamo se u javnost. Sto se nas autora ovog bloga tice: Bilo je i vrijeme!