my own words...from my heart

Evo me sa inspiracijom!
Ove riječi trenutno osjećam:

I can't run anymore
I fall before you
Here I am
I have nothing left
Though I've tried to forget,
You're all that I am
Take me home
I'm through fighting it

Broken,
Lifeless,
I give up
You're my only strength.
Without you,
I can't go on,
Anymore,
Ever again

I can't run anymore,
I give myself to you
I'm sorry
I'm sorry
In all my bitterness,
I ignored
All that's real and true
All I need is you
When night falls on me,
I'll not close my eyes
I'm too alive,
And you're too strong
I can't lie anymore
I fall down before you
I'm sorry
I'm sorry

Gomenasai for everything
Gomenasai, I know I let you down
Gomenasai till the end
I never needed a friend
Like I do now

Ove su riječi tako za mene istinite ali samo što ne znam kome su napisane. Ne znam što hoću, totalno sam izgubljena. Uskoru ću imati 16 godina, a ne znam što bih sa sobom. Ne pokušavam ništa izbjeći, dopuštam da mi sve dolazi, ali ništa ne dolazi. Počinjem sve više tajiti u sebi stvari za koje ni sama nisam svjesna, jednostvano više ništa ne znam. Ali sam si bolja neg prije – otkačenija, luđa itd. Imam jednu najbolju prijateljicu bez koje fakat ne znam šta bih. Ona mi je super, uvijek ju branim. Katkad me zna živcirat ko i ja nju al to je sve prolazno al naše prijateljstvo nije, i želim da potraje do smrti. Kad mi se čini da je sa svime gotovo i kad nešto želim reći al ne znam kaj, ona se pojavi sa problem i rješavamo ga. Bolje mi je rješavati njene probleme nego svoje. Da to bi bilo to.

evo jedne cool fotke

blog layouts

Wind blows up my feelings from my heart....and now I feel nothing.... I'm empty... but I don't want to be...


I drink to forget who I am... I smoke drug to sell my feelings... And now I get D'N'A (drug and alcohol)... I mean my life....


It's like I dissappear in the middle of the night
But I don't know when or how
But I only know that without you I don't exist,
I don't know who am I and what am I doing here?
I just know that I am very lost in a world and time
When no one cares.
I used to think that I was strong until you came
and break me twice.
I know that I hate you,
and that you are irritating me
and I can't handle you, not anymore.
But still, I love you.
You have so green eyes that I'm lost
when I'm looking them.
Maybe you hate me and all that
stupid shit
but you don't hate me,
you hate my shadow,
you don't hate me – who I really am
because you don't know me from the inside
and see all painfull truth that's hidden deep inside of me.
So you should try to find it
and get to know that and than you can judge.

kaj da velim...kaj da činim...nemam...nešto...nekog.....sve...ništa...prazno.....je...sve

Zakaj je život tak sjeban, kompliciran, beznačajan, svega ima previše, sve fali....ničeg nema....zadovoljstva....ni užitka... čak nema ni malih vrijednih stvari...
trenutak čežnje za nečim nedostižnim
.............................................help..........................save....................me..........bleed.............. now...........alone..................without.........fear................................sorry........


All I want of him is to say: "Yea, she is my girl."

Tema koja je tako opširna, a i opet tako beznačajna, ali opet i vrijedna. Trud bi se mogao postići ako smo toga svjesni i ako želimo i uporno radimo na sebi. Živci ne vrijede truda, preosjetljivi su i tako laku puknu, a kad puknu puno tog slome.
O čemu bi se moglo pričati:
O svakodnevnim događajima – ne – predosadno;
O ljubavi – ne – neki drugi put;
O školi – NE – svakodnevnica – svima nam je isto;
O trenutnim ili duže zadržanim osjećajima i mislima – da – to se isplati.
Misli previše traže činjenice, argumente i slične ajmo reć gluposti, a osjećaji se puštaju na slobodu. Ali opet i misli imaju lijepih vrlina. Osjećaj je znak da smo ljudi – o tome smo prepoznatljivi i neobični ali u određenim granicama, granicama normale i ljudskog morala. Osjećaji i misli temelje se na filozofiji. Bitno je sudjelovati – ne mozgom (mislim treba ali manje), nego srcem i dušom. To su najbitnije stvari u i na čovjeku jer kad upoznamo dušom i umom neku osobu – znamo je li dobra ili loša. Odlučuje normala.

Mrzim one glupe priče: "Joj, onaj lik je tak glup, ružan, odvratan ma ni sam/a ne znam kaj!!!! Da ga bar nema svijet bi bio ljepši..!" - E PA NE BI!!! Nitko nije ružan niti lijep. Ima samo osoba koje ti se sviđaju ili ne. Ali ne možeš procijeniti osobu u samo par dana jer tada ta osoba može glumatati nekog ili nešto, ali kad smo duže s njom/njim uviđamo mane i vrline i počinje procjenjivati: je li vam ta osoba slična ili ne, itd....
Mislim da smo prebrzopleti i previše osuđujemo bez razloga a da ni sami nismo svjesni. Mane i vrline, različitosti i sličnosti i postoje jer da ne postoje bili bismo jedni drugima jako dosadni. A ovako i nismo...za sve se da naći rješenje...

Moj mali sretni kutak, bit će mi umjesto glupog dnevnika. Sada znam da trenutno ne osjećam ništa, ne mislim ništa ni o čemu. Ne ide mi ništa, čak nemam inspiracije. Predaleko sam se uvukla u... ne znam ni ja šta... Ne znam ni što želim, ama baš ništa. Tako mi se zna pomalo dešavati ali uspijem izaći iz ove tzv. "krize".

Kako započeti? hm, to me muči, ali uskoro neće. Predstavljati se još ne bih htjela jer mislim da biste me anonimno mogli bolje upoznati. Moram naglasiti da obožavam pisati pjesme na engleskome jeziku jer me to veseli a teme su uglavnom ljubavne, životne...i.. tako da možete očekivati puno pjesama...
Sada ću napisati jednu uvodnu pjesmu koju sam napisala kad mi je svega bilo dosta:

I'm so sick of all of you
Noone understands me
Now I feel alive
in a world with bad persons
Noone is good
Everyone lives for hurting you
Before everything seemed to have some sense
Now, I don't know where I belong
who to trust
Now I see clear
Everyone lies
Everyone hurts
Everyone bleeds
But not like I bleed
My heart isn't in me
It is somewhere
and I try to find it
but everyone spits on it
so I can't recognize it anylonger
My life is filled with tears
which are black colored
and my face no longer exists
'cause noone can recognize me
Guess I'm sorry
for breathing
But in the end
i see the light
And it is you, my dear friend
(You know who)
You're my field of innocence