|
|
| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
GLAVNI LIKOVI:
Arielle Huster
Dijevojka puna raskoši,razmaženo biće kojemu nikada nije ništa falilo.
Ona je jedna od onih koja ne vjeruje u ništa,koja nije okusila tugu
misleći da će se zauvjek svi vrtjeti oko nje,ali nešto će joj sasvim promjeniti
sliku svijeta u njenim očima.Sve će postati bučnije.Hoće li uspjeti čuti zvuk srca?
Boja očiju: Plave
Boja kose: svjetlo smeđa s plavim pramenovima
Visina: 163
Stil: blaga elegancija
Alexis i Morelin Densis
Blizanke pune ritma za glazbu,vesele i nezaustavljive.Pustolovnog duha.
Iako su potištene sa strane roditelja,okolo sebe skuljaju prijatelje
poput magneta.Hoće li im Arielle ostati prijateljica?
Boja očiju :Smeđa
Boja kose: Crna
Visina: 161
Stil:Hip Hop
Joe Amber
Možda na prvi pogled drsko i bezobrazno djete.Ali ima on jedno veliko i dobro srce.
Njegov nedostatak je u tome što to veliko srce ne otvara baš za sve ljude.
Jedno je pesimističko i oziljno djete u društvu koje nevoli.Hoće li se zbog
toga mimoići s osobom koju voli?
Boja očiju:tamno zelena
Boja kose:svjetlo plava
Visina:170
Stil:Rock
Dean Saterd
Prijatelj kakvog čovjek može samo poželjeti,no svaki prijatelj vjerojatno ima neku tajnu.
Ako je zadrži za sebe,baš i nije prijatelj,no ako je kaže doći će do poteškoća.
Hoće li Dean požaliti što je ikad imao tu tajnu ili će mu prijatelj biti važniji od nje?
Boja očiju: smeđa
Boja kose: zelena
Visina: 168
Stil: rock
Zovem se Sunčica Dumanovsky.Rodom sam iz Poljske a živim u Hrvatskoj.
Rođena 16.12.1993.
Idem u Privatnu Umjetničku Gimnaziju,volim čitati i pisati knjige.
U slobodno vrijeme sviram klavir i gitaru (električnu i akustičnu).
Crtam i pijevam kad nađem vremena.Težim k tome
da se jednog dana profesionalno bavim glumom.
crte lica...rockič frizurka...i sta drugo rec...vidite i sami.
Volim mjenjat frizure...tako da nemoj te se čudit kad promjenim slike...
Prirodna sam plavuša s kovrčkama...no ljepo fino se ja ofarbam
malo u ovu boju,pa malo u onu,kosa već tolko oštećena
da se više ni ne želi frčkat...i tako stoji moja pirča...
TKO MI JE POMOGAO OKO INSPIRACIJE???
1. Demi Lavato i njena pijesma La la land
2.Sara i Yasmeen Muallem i njihove ideje
3. Jonas Brothersi,sami po sebi
4. Rainie Yang i Mike He i njihova čudna veza u seriji Devil beside you.
5. Corbin Bleu i Vanessa Hudgens i njihova pijesma Still there for me
6. Corbin Bleu i njegova pijesma Deal with it
7. Keke Palmer i njezina pijesma It's my turn now
Ovaj je blog malo pun svačega.
Malo priča,malo slika,malo mog osobnog života.
Bar vam neće biti dosadno.
Moglo bi se reći da mjesec ima važnu ulogu u mome životu.
Stalno ga promatram iz mnogobrojnih razloga.Nešto tako veliko,
mojim očima tako malo,zaista je nešto što neke ljude,kao
naprimjer mene,fascinira.Uz mjesec je vrlo lako razmišljati.
Čini tvoju dušu mirnom,i osjećaš se ispunjen nečime
nevjerojatnim.Teško opisati što točno želim reći.
Kada biste nekoga pitali tko sam ja...vjerojatno bi odgovor glasio:
"Ona je vuk,samotnjak."
Zaista,volim tišinu i mir.Većinu dana provedem sama,ali
kao svatko ljudsko biće volim se i družiti...pa bi se reklo
da se iz vuka pretvaram u dobrog zaigranog husky-a.
Ljudi bi rekli da čaroban svijet ne postoji.A to nipošto nije istina.
Čarobni svijet nije na zamolji,niti u svemiru,pa niti iznad njega.
Taj svjet pun događanja,ljepote,ljubavi,mržnje,mira i rata,nalazi se u glavi
svakoga od nas.Neki ga vide,a neki ne.Ali on je tu,prisutan.
Svatko od nas,osjetio je barem jednom da mu je srce slomljeno.Ako nije,bude.
Teško se suočiti s činjenicom da zapravo mi nemamo nikakve moći da
zaustavimo srce od razlamanja.No i kad nam je srce puknuto,mi i dalje živimo.
Srce je puknuto u onom drugom svijetu,onome u našoj glavi.Zato se ponekad čini
da nema spasa.
Ponekad smo usamljeni.pogledom tražimo nekoga,ni ne sluteći da bi on,baš mogao stajati pored nas.I dok te on tako
potajno gleda,mogao bi pomisliti da ti tražiš nekoga drugoga.I taman kad bi se ti okrenuo u suprotnu stranu,
on bi nestao.Često je to vrlo žalosna priča u našim životima.
Sjediti i razmišljati.Stariji bi rekli da je to gubljenje vremena.Naprotiv,razmišljanjem dolazimo
do najdubljeg mjesta u nama.Pronalazimo riješenja,i otkrivamo neke djelove nas.
Dobro je razmišljati,povremeno.Razmišljati!Ne sanjariti!
Malo slikica:
Plakat smo uspješno izradile.Bio je šaren i zanimljiv za gledati. "Hvala ti." Zahvalila se Ashley.Potrčala je do zrcala i sjela se na stolicu.Bio mi je to znak da želi frizuru.Zgrabila sam češalj i kutiju špangica i gumica.Upalile smo CRT(čitaj:certe...nešto kao današnji radio) na kojem su se vrtile pijesme naših najdražih pjevača.Taman je započela pijesma "Mogu letjeti" .Dok sam joj češljala rijetku plavu dugu kosu,zajedno smo pjevale.Zakvačila sam joj špangicu u obliku dilje ruže.
Tada je ona meni češljala kosu,i spetljala se u nju pošto je mi je kosa duža od nje.Nasmješile smo se.Nekako mi je uspijela svezati kosu u rep na vrhu glave.Kosa mi se blago prelila preko ramena.
Počele smo plesati po sobi.Netko je pokucao na vrata. "Tata!"Viknula je Ashley. "Zdravo curke,uživate?" Potvrdno smo kimnule glavama. "Obaveze ste riješile?"Zapitao je pogledavši na knjige i plakat. "Jesmo."Sretno sam mu odgovorila. "Onda imam poklon za vas."Pratile smo oca sve do dvorišta.Tada nam je oči svezao rubcima a majka nam je pomogla da izađemo van.Osjećala sam povjetarac kako mi nježno mazi obrae i dotiče usne.Rubac je nestao s mojih očiju i napokon sam ugledala sunčeve zrake.Ali nije to jedino što sam ugledala.Moj je otac držao dva predivna koja.Jedan je bio potpuno crn.Uzdigao se na dvije snažne noge i pustio da mu vjetar raščešlja grivu.Drugi je bio potpuno bijeli,miran poput skamenjenog pegaza. "Koja će bijelog?"Upitao je otac a Ashlej se zaletjela i čvrsto zgrabila konja oko vrata. "Moj je!" Uzviknula je. Ja sam blago sišla stubama do trave i primila crnog konja za uzde."Da vidimo što crni ljepotn može!"Zajašila sam ga i gotovo da sam letjela na leđima sjajnog,brzog i jakog konja.
"Crna ljepotica!Milo,to je kobila!"Viknuo mi je otac. "Ma onda mi je kobila supermen!" Viknula sam i ja njemu,valjda je čuo,već sam se sasvim udaljila od kuće.Neka joj ime bude Crna ljepotica.Onako kako se obratim životinji tako joj ostavim ime.Ashley me pratila svojim bijelim konjom."I ja imam kobilu!"Viknula mi je.Pročekala sam ju. "Nisi joj valjda nadjenula ime pahulja,jesi li?" Podrugljivo sam pitala. "Ne,Pahulju već imam"istina Bog,Ashley je uvjek odabirala bijele konje,samo sto je Pahulja bila jedina smeđa kobila samo sa bijelom mrljom u obliku pahulje na leđima "zove se Bijela ruža."Nasmješila se. "Mogla sam si misliti."Pri povratku kući odlučile smo Crnu ljepoticu i Bijelu ružu odvesti do staje.Kad smo dojahale dočekalo nas je iznenađenje."To su sigurno ti novi gosti."Prozbori tiho Ashley jod smo se približavale.Ispred stajel bio crni konj sa sivom neobičnom crtom.
Crta je bila neobičnog oblika i naglašavala je čvrsto i jako tjelo tog konja.Primjetila sam također da konj nije stajao na svojim nogama.Ležao je.Kraj oca stajao je čovijek malo stariji od mojeg oca iako je izgledao poprilično mladoliko.Lice mu je bilo obrijano i glatko.Kosa kratka i plava.Na sebi je nosio traper hlače s ušivenim metalom oko desne nadkoljenice.A gornji dio tjela mu je prekrivala samo jakna tankog materjala.Majce nije imao.Očito se nije sramio pokazivati svoje stare trbušne mišiće,no priznajem nisu ga mišići izdali. "Puno vam hvala gospodine Huster!"Taj je nepoznat gospodin pružio čvrstu ruku mome ocu. "Nema problema.Kažem,vidjet ću što mogu,nebi smjelo biti ništa problematično."Dogovorio je moj otac i pozdravio se sa gospodinom.
"Tata,tko je to bio?"Upitala sam ga dok sam stavljala Ljepoticu u njezin ograđen prostor i stavljala joj sjena u zdijelu od drveta. "To je gospodin koji je radi natjecanja došao ovamo živjeti.Pri putu s 12 galaksije mu se konj ozljedio,pa ga je dovezao na lječenje." Preuzeo je Ružu od Ashley da je smjesti u staju. "Doselio se i u moj razred neki čudak iz 12 galaksije."Prozborila sam naljevajući vodu u posude. "Ma zbilja?Ajde to je ljepo.Nego,hoćeš li i ove godine na utrku konja?" Upitao me. "Naravno,jedva čekam."Nasmješila sam se. "Pa to je zbilja savršeno,sada moram izlječiti ovoga konja da imaš dobru konkurenciju."Pomogla sam ocu uvesti oljeđenog konja."Što li je tome konju?"Upitala sam znatiželjno gledaući u Oca. "Ne želi pomaknuti ljevim kopitom.Vjerojatno se negdje udario pa ga boli ili mu se samo ukočio zglob." "Možda je jednostavno slomio nogu." Ponadala sam se da mu nema pomoči ne zato što mi nije do konja već mi je do pobjede u natjecanju.Ovaj konj izgleda dobro izvješban i čvrst a ja sam Crnu ljepoticu tek dobila,a ove godine baš nju želim jahati na natjecanju. "Nije mu slomljena,to smo već provjerili."Otac se nastavio baviti tim čudnm konjom s 12 galaksije,a ja sam se vratila kući.U sobi sam si napravila mijesta upalila svoj Gucvep
(nešto kao današnji I pod) i pokušavala smisliti nove korake za ples u školi.Kas sam se već sva umorila i oznojila,bacila sam se u kupku.Nakon osvježenja podvukla sam se ispod pokrivača i zaspala.
(nastavlja se)
Evo jedan video uz kojeg sam pisala ovaj nastavak....
