....Jedan trenutak

Sjedili su u basti, njih dvoje, iza i ispred njih jos je cetvero starijih ljudi sjedilo i ispijalo svoje pive. Bilo je toplo, uzasno toplo.

"Zar uzasno i toplo mogu ruku pod ruku?", pitala se. On joj je pricao razne pricao, on joj je lijepe rijeci govorio i ona je uzivala.

U momentu je pogledala i vidjela da je unutra puno i cudila se zasto ti ljudi ne sjede napolju. U basti.
Dobro, ne moze se to bas nazvati bastom, dio plocnika na kojem je poredano sedam osam stolova i sa dvije strane zardinijerama oznaceno dokle doseze "basta".

Pice koje su narucili pocelo je da djeluje. Trebala je u toalet. Odgadjala je to. I odgadjala. On nije primijecivao da ona postaje nervozna, govorio joj je kako je crno bijelo i kako je svijet hrpa vodenih bojica.

Ustala je i izvinula mu se, jer je sada, zaista, morala u toalet.

Unutra se iznenadila vidjevsi same muskarce i nijednu zenu, no zurila je u toalet i nije obracala paznju.
Dok je izlazila iz toaleta bilo joj neobicno, mislila je da joj se ucinilo, dva muskarca u zagrljaju. Izasla je iz toaleta i malenog hodnika koji je vezao unutrasnji prostora objekta sa toaletom i sada je, konacno, obratila malo vise paznje, ko i gdje i sa kim sjedi.

Najcesce je primijecivala parove, no parovi nisu odgovarali njenoj percepciji. Percepciji da za istim stolom, duz cijelog objekta, sjede po dva muskarca.

Izasla je i gledala u njega, koji ju je tu doveo. On je nastavio tamo gdje je stao, uzimao je vodene bojice i farbao svijet oko njih.