....Jedan trenutak

Kazu da ce ovaj skateboard biti komercijalan, vise pogledajte sami klikom na ovaj link

Onda tu je i uvijek dobra, stara reklama za Peugeot 2006, samo je ovdje rijec o produzenoj verziji. Reklama je odlicna te je toplo preporucujem:



Evo i nekoliko reklama, prva u nizu je za Star Movies: The Lost World:




zatim cetiri spojene reklame za Axe:



i jedna za The Harvey Nichols:

Sta mislite o dodatku (Gadgetu), koji vam olaksava potragu za wifi tackama (hotspots) u zoni u kojoj se nalazite

Meni se posebno svidja dodatak (clipboard history) koji cuva vasih posljednjih sedam fajlova koje ste kopirali na vas kompjuter, ujedno dolazi sa mnostvom prirodnih pozadina

Tu je onda package tracker, koji vam omogucava da ubacujete u odredjene 'pakete' brojeve kojima pratite desavanja odnosno update-e na vasem ekranu.

Tu je takodje, u posljednje vrijeme iznimno popularni dodatak za Windows Live Messenger, koji sustinski pokazuje vasu kontakt listu i omogucava vam da lako promijenite njen status. Nije nesto puno, no nije losa ideja da postoji dodatak koji koristite umjesto da vam je IM stalno ukljucen.

Dodatak za Windows Live Writer sluzi da brze pokrenete Writer, uz pomoc nova, velika, tri dugmeta/tipke.

Dodatak za Windows Live Writer sluzi da brze pokrenete Writer, uz pomoc nova, velika, tri dugmeta/tipke.
Speed Mail dodatak ima dobru ideju u pozadini, omogucavajuci vam da pisete i saljete email sa vaseg ekrana u sklopu jednog malog pakovanja. Koristi bilo koji default-ni email klijent, cineci ga pametnijim i stedeci vase vrijeme.

Konacno, tu je i Twitter dodatak za Vistu, koji kada nije 'prikacen' za vas Sidebar izgleda ogromno, no inace dobro radi.

Svi dodaci su prikazani unutar slike gore.

Rijec je o inace medjunarodnom Shutdown danu, tada ce se odrzati sedam koncerata na sedam kontinenata koji ce trajati 24 sata i na kojem ce sudjelovati vise od 150 vrhunskih muzicara.

Jedan od glavnih sponzora je MSN. Pretpostavlja se da ce putem TV-a, Radia, Interneta, Filma ovi koncerti i njihova poruka doprijeti do vise od 2 milijarde ljudi.

Ispod imate jedan interesantan filmic sta se sve moze uraditi sa laptopom, no vi ne pokusavajte. :)

Korisni linkovi na kojima vise mozete saznati su i:

• Shutdown Day Blog


• Shutdown Day Site


• Shutdown Day Forum

Za one koji ne putuju cesto prema Minhenu, evo par najnovijih fotografija dzinovske reklame za BMW. Reklame su dzinovskih razmjera, nekih 4 metra visine i 6-7 metara sirine. Da plijeni paznju posjetilaca uvjerio sam se i sam, gdje je u momentu dok sam ja fotografirao istu jos desetak ljudi namjestalo svoje fotoaparate.

src="http://farm1.static.flickr.com/141/399770351_f01bfebd14_o.jpg" width="450" height="338" alt="munch1" />





Serijal sa reklamama se nastavlja.

Kanim se vec danima da napisem post o reklamama, neobicnim reklamama, koje uglavnom nemamo prilike vidjeti na bh. televizijama. Jednako tako nemamo priliku vidjeti ni silne promidzbene kampanje. Evo prve u nizu, koja dolazi za firmu Axe (ne, ne koristim njihove proizvode), a iza nje stoji agencija Lowe MENA iz Dubai-a:




Onda sljedeca reklama, postavlja nam pitanje zasto ove dvije djevojke placu?






Samo za muskarce. Rijec je o novoj kolekciji muskog nakita: Piero Milano 'Titanium', zlato, dijamanti i titanium. Reklamnu kampanju je osmislila agencija Cayenne iz Milana.

Kao sto vidimo na ovoj reklami, malo je zbunjujuce i razoruzavajuce vidjeti zene u suzama , s druge strane je poprilicno jako vidjeti kako djeluju ove dvije fotografije na ljude koji ne znaju, u prvi momenat, o cemu je rijec.
Prica koja nam donosi tuzne vijesti za zene koje ovaj put nece dobiti nista od ovih lijepih 'komadica', sto je ujedno i razlog sto one placu. Poprilicno svjezi pristup, vizuelno isto tako fino izgleda i ni nakitu nije mane.

Ne znam da li ste vec vidjeli no izvrsno je i traje manje od jedne minute (snimak je nazalost malo losije kvalitete).

Sony Bravia je manje-vise svima znan pojam u svijetu Consumer Elektronic-e. NO, tri nova reklamna spota za isti uredjaj, napravljeni u cilju jacanja sponzorstva Sky's new box office-a. Ova mala tri remek djela (traju izuzetno kratko, znaci nece vam pojesti "resurse"), imaju odlicno uredjaje detalje i pokrete. Cijela reklamna kampanja je dosla inace od UK agencije Fallon. Uzivajte

Koje su najbogatije, a koje najsiromasnije regije u EU, a to vam iz ugla prosjecnog stanovnika dodje isto kao da ste rekli u Evropi, jer ko nije u EU nije ni u Evropi. Htjeli vi (mi) to priznati sebi ili ne, tako vam je.

Mi ne postojimo. Da, mi disemo, ustajemo svako jutro, peremo zubice, pravimo kaficu, krmeljamo ponekad i doruckujemo. No, u statistikama Evrope, pardon EU ne postojimo.

Negdje prije Nove godine, u razgovoru sa jednim strancem, kaze on: "..ali vi ulazite s Novom godinom u EU." Rekoh: "To je Bugarska." Na sto je on uzvratio pitanjem:" A Bosna je istocno ili zapadno od Bugarske." :)))

Nema nas nigdje.

I to sto nas ima su pojedinacni slucajevi, a ne plod sistematskog rada i razmisljanja. Prlikom nedavnog boravka u Hamburgu (na linku ispod mozete vidjeti da je Hamburg itekako visoko pozicioniran), udjem u jednu turisticku agenciju rekoh da vidim sta se nudi, jer na ulaznim vratima je stajalo: "Nudimo aranzmane iz cijele Evrope!!"

I stvarno je tako bilo, ljudi nude sve, iz cijele EU plus Hrvatska, cak i vikend u Beogradu. No, vikend u Mostaru ili sedam dana u Bosanskoj Krajini, Hercegovini se ne nudi. Ne, ne nudi se ni Sarajevo. Uostalom ni Sarajevo nista ne nudi Evropi, da se ne zavaravamo.

Upitah: "Gdje mogu sve rezervisati aranzman? Koje destinacije nudite?"
"U cijeloj Evropi mi nudimo odmor u trajanju od jednog vikenda do nekoliko sedmica."
"Aha, imate li mozda aranzman za Bosnu i Hercegovinu?"
"Ne, nazalost nemamo, ali imamo odlican aranzman za Estoniju? Prag, mozda? Ili Grcka, sedam dana, avionom, direktan let, hotel je sa cetiri zvjezdice?"
"Hvala vam lijepa."

U prici o turizmu, jedna malena, sicusna pozitivna vijest, u BiH ulazi TUI (preko nedavnog potpisanog ugovora u suradnji sa jednom od bh. turistickih agencija), jedan od najvecih evropskih turistickih operatora,



Ne zeleci da prenosim dijelove clanka, link je tu, te mozete i sami procitati isti (clanak je preveden na hrvatski jezik).

Naravno da ovaj crtani film nije nasao svoje mjesto na malim ekranima. Naravno da ga na DNF blogu mozete pogledati. Ovaj crtani film namijenjen je odraslima. Malo manje od pet minuta finog humora.

Izgleda kao da se Al Gore udruzio sa Matt Groening, tvorcem The Simspons i Futurama-e. No, crtici su odlicni, i ne traju previse dugo, toplo preporucujem pogledati iste.

Interesantno, kako jedan od poznatijih svjetskih blogera (Long Zheng) zamislja nove Windowse.

No jedna od najsvjezijih paralela izmedju Mac i PC-a dolazi opet od istog blogera:

 

Bullit je akcioni film iz 1968. godine sa Steven McQueen-om, Robert Duvall-om, i inace je jedan od prvih filmova koji ima pravu "chase-car" scenu. Ford Mustanf je 2001. godine reizdan u ogranicenoj seriji pod imenom Ford Mustang GT "Bullit Mustang".

No, vikend je, za isti slijedi par laganijih testova/vjezbi, inace nesto sto je kod nas posljednjih desetljeca zaboravljeno, zato se naravno krivi rat, no rat je davno zavrsen, stoga slijedi malo vjezbanja :) Dio vjezbi je na engleskom:

Probajte ovu prvu tabelu rijesiti u sto kracem vremenskom roku:



Koliko vam je trebalo? Jedna minuta ili jos manje? Onda zasluzujete zlatnu medalju. Ili jedna minuta i trideset sekundi? Ako ste sve rijesili izmedju minute i minute i po onda zasluzujete srebrnu medalju. Do dvije minute, nazalost samo bronza. No, ako vam je trebalo vise od dvije minute onda vjezbajte jos malo.




Gledajte u ove rijeci dvije minute i onda pokusajte da zapisete na papir sto vise rijeci mozete, u sljedece dvije minute.

Ostatak vjezbe je na zalost na engleskom jeziku, i ne zaboravite da je ovo istrazivanje kostalo 18.9 miliona KM:

Here's a question for you: what's 4 + 8? You can do that one? OK, then how about this: 2 x 4? Good. Now try these: 8 - 3? 3 + 8? 12 - 6? 9 x 7? Perhaps you had to think for a fraction longer about that last one, but I'm sure you got there (if you didn't then we could be in trouble).

These are easy questions, hardly a tough test of the old grey matter. If I told you that they were the key to a rigorous mental training regime that would boost your brain power you'd laugh in my face. But could you compute the answer to each of those questions and write it down in 0.6 seconds? And do 100 similar questions in one blistering rush? If you can, then you won't need telling that's 100 questions in one minute. If you really can do that you have either been manufactured in Silicon Valley or you have been doing some serious brain training.

Perhaps you have been following the programme devised by Professor Ryuta Kawashima, a Japanese neuroscientist. After all he claims to have spawned two million brain trainers worldwide. Now his bestselling brain health workbook is coming to Britain. I have just completed the 60-day course.

Kawashima, of Tohoku University, says that brain function naturally begins to deteriorate after the age of 20, but by providing daily stimulus for the brain, in the same way that the body requires exercise to maintain fitness, the deterioration can be stopped. He claims to have devised a series of exercises that increase delivery of oxygen, blood and amino acids to the prefrontal cortex, the region of the brain that makes up much of the frontal lobe, which is responsible for creativity, memory, communication and self control. The programme is designed for those suffering from forgetfulness, difficulty remembering names, how to spell words or express thoughts, or who wish to work on creativity, memory skills, communication and slowing the mental effects of ageing.

That would be all of us then. Personally, while I'd have been delighted to improve in all those areas, I was looking for a boost to my memory. The other day I heard a playwright on the radio complaining that he would go to the theatre and then when he was subsequently asked what he had thought of the production he would find that he could not remember. I sympathised fully with this. I can't remember who said it.

I have a handful of friends with near total recall. While they speak fluently, effortlessly summoning references and in total control of anecdotes, my end of the conversation is like playing 20 questions and punchy, potentially hilarious, stories are spoiled by my lack of command over the crucial details. I have always meant to send off for one of those courses you see advertised in newspapers under headlines like: "Do you forget names, faces, who you are?" But it always slips my mind to fill out the coupon. One day, when Google is plugged into our brains, this will not matter. But until then we must see if the likes of Kawashima can do anything for us.

Before starting the 60-day course, the Train Your Brainworkbook offers a Pretraining Prefrontal Cortex Evaluation, consisting of three short tests. The first is to count to 120 out loud as fast as possible, enunciating clearly. I did this in 42 seconds. The second test is much harder. You have two minutes to study a list of 30 words and then a further two minutes to list as many as you can remember. I scored 14.

The third test is called a stroop test; four colours – blue, green, red and yellow – are written out 50 times. The words are mostly printed in a different colour from the word they are describing. The trick is to recite out loud as fast as possible the colour in which each word is printed. It's tricky and took me 49 seconds. These tests are to be repeated every five days. On every intervening day you take the simple arithmetic test. All results are logged on graphs to enable progress to be monitored. By looking at pictures of the brain taken by a brain-imaging device during a range of activities Kawashima concluded that the most effective way of activating the brain is to solve simple calculations quickly: "Solving difficult calculations, surprisingly, does not activate much of your prefrontal cortex at all." Research that he conducted with students found that they could remember 20 per cent more words in a two-minute memory test after they had done the simple maths test. The sums acted as a warm-up for the brain. So it might just be worth running through a few sums before that important meeting when you want to impress the boss by listing all the key points without looking at your notes.

I worked my way through the first set of 100 calculations. I made steady progress. Looking at my workbook now my writing is very neat compared with later tests when I was scrawling the answers in an effort to finish faster. I took 3min 20sec and did not get any questions wrong. The next day I had reduced this to 2.46 and two days later to 2.15. Then in the second week I hit 1.58. Anything quicker than 2 minutes is classed as a bronze medal and according to Kawashima you are a "calculation master". He says most people will hit a wall, but it is "important to hang in there and continue your training, a breakthrough will come, and your scores will suddenly jump". This is true. Unfortunately, my scores jumped backwards. Sometimes I was as slow as 2.30. The trick to going faster, I gradually discovered, was to keep on a roll, like a sprinter who does not inhale properly.

Sometimes I stumbled over a question. In the heat of the moment it is surprising how you can have a crisis of confidence over 6 x 9 or 17 - 9.

Once that happens it is hard to recover a good flow. The answer is not to think too hard or worry about getting questions wrong but to trust to instinct. Kawashima says that it doesn't matter if you make mistakes. I often got one wrong answer, sometimes more, usually because I misread a question in haste. But the occasions I got three or four wrong answers was usually when I also made a slow time. By the third week I was regularly back in the bronze medal position and here I reached a plateau just below two minutes. It was not until the 45th day that I began to maintain a regular position tantalis-ingly close to the 1min 30sec mark and the silver medal.

Every five days I took the prefrontal cortex evaluations. I fairly quickly reduced the time it took me to count to 120 out loud to scores in the 30-seconds-plus range and hit 34 seconds on the last day. The tricky stroop test, involving reading the colours, saw me hovering around 30 seconds for the duration. I peaked at 28 seconds on the penultimate test and dropped back to 30 seconds at the end. The word memorisation was toughest. I tried to construct stories from the words and said them repeatedly out loud and underlined them as I fought to commit the words to memory. My graph of the number of words recalled zigzagged up and down, with my lowest score on the first day and my highest, of 21 words remembered out of 30, in the test at the end of Week 8. The rest of the time I scored between 15 and 20 words. It's hard to use the stats to make a case that I improved hugely over the duration of the course.

Back with the daily sums there was some improvement. On Day 55 I hit the magic silver medal position with a score of 1.29. Tragic though this might sound, I was mildly elated. A bit like the first time you finally swim a width of the swimming pool underwater. I hit 1.28, then 1.27 and then on the 60th and last day of the course, with a supreme effort and the extra motivation of knowing this was my last chance, I somehow blazed my way to 1.19. I was nowhere near the gold medal position awarded to those who can do all 100 questions in one minute and I can't imagine how this is humanly possible. Kawashima says that this is within the capability only of a "numbers whiz" who often calculates manually or regularly uses maths at work. I was happy enough with my achievement and the fact that for the first time in my life I could call myself a "calculation expert". I was genuinely rather astonished at the speed with which I could now complete the tests.

But does it mean anything more than that daily practise had enabled me to get faster at doing a certain type of simple maths test? Certainly, I have been giving my brain a little work out for a few minutes every day and if we accept that Kawashima's research is sound, then that could be helping to stave off the long-term mental effects of ageing. Hard to quantify, but for the sake of a few minutes a day, it might be worth a try. Then again, I might just stick to my routine of doing the chess puzzle set by my colleague Ray Keene.

Much harder to determine is whether I'm more creative or communicating better than I was 60 days ago. And as for my memory, well, even with my storytelling strategy I didn't score convincing improvements in the word memorisation test. I did surprise myself the other day by remembering the name of a hotel in the Atlas mountains that I stayed in five years ago. That's the sort of thing I would normally have had to Google and I remarked upon this to a colleague. "Yes," she said. "You told me that yesterday."

Jedan odlican video, pored kojeg cete se fino nasmijati.

Jutro je bilo kada je avion poletio, naravno kako to obicno biva, dok je na 'zemlji' padala kisa, na 'nebu' je bilo suncano, sto se moze fino primijetiti iz ovih nekoliko slika napravljenih iz aviona:



Na 'zemlji' me opet docekala kisa. Brzo sam izasao iz aerodromske zgrade, zeljan grada na sjeveru. Grada veceg od Sarajeva, veceg od Zagreba, veceg od Beca, jednog od tri grada-drzave u Njemackoj. Cim sam izasao osjetio sam u zraku kapljice kise, sitna kisa je rominjala i gledajuci kojim cu se prevoznim sredstvom prebaciti do grada i hotela u kojem sam rezervisao sobu, primijetio ogromno zdanje ispred sebe. Tek poslije, nakon par sekundi shvatih da je rijec o ogromnom parkiralistu.



Ako vas put nanese prema sjeveru, u ovom tekstu moci cete procitati par korisnih informacija, kako da se snadjete u gradu, kako da se prebacite sa aerodroma do grada i nazad, te jos nekoliko korisnih, nadam se, informacija, pored fotografija.

Uzeo sam autobus broj 110, htio da platim kartu u jednom pravcu, na sto mi je vozac autobusa predlozio da ne kupujem kartu u jednom pravcu, nego kartu koja traje malo duze, konkretno 24 sata, no za to vrijedi za neograniceni broj voznji, kako autobusom tako i sa U-Bahnom (podzemnom). Inace karta u jednom pravcu stoji 1,55 Eura, dok 24-satna karta kosta 5,90 Eura.

Ljubaznog sam vozaca upitao kako da se prebacim do te i te ulice, odnosno do najblizeg U-Bahna, na sto mi je on rekao da sjednem naprijed te da ce mi on kazati stanicu prije kada treba da izadjem. Tako je i bilo. Nakon nekih pet-sest stanica, vozac se okrenuo prema meni i ljubazno mi rekao da na sljedecoj stanici mogu presjesti u U-Bahn na liniju U1, sa kojom cu se direktno dovesti do zeljene ulice. U-bahn je vizuelno malo starijeg tipa, no moram priznati da me je iznenadilo odsustvo buke u istom i za vrijeme cekanja istog. Isti tokom dana saobraca u intervalima od 3-5 minuta, sto nije puno te sam nakon par minuta sjedio u istome. Preglednost mreze zeljeznica, sto gradskih, sto brzih, sto podzemnih je izuzetna, te sam lako nasao i stanicu na kojoj treba da izadjem. Stotinjak metara dalje nalazio se hotel u kojem sam rezervirao sobu. Kako se na slikama vidi, to je jedan nedavno renovirani hotel koji svojom arhitekturom ne odskace puno od okoline:



Nasuprot istog se nalazi jos jedna gradjevina u zavrsnoj fazi, a desno je omanji park. Kako se na jednoj od slika vidi table sa imenima ulica se ne nalaze na zgradama nego na posebnom stubu, tako je u vecem dijelu Njemacke.



Nakon 'chekiranja' sobe, tusiranja i presvlacenja, uputih se u pravcu centra grada, naravno kartu sam vec imao te je sve bilo jednostavno. Linija koja me dovela do hotela dalje je vodila skroz do centra, tu sam nakratko zabiljezio jedan detalj iz U-Bahna, hodnik pri izlasku iz istoga:



Hamburg drzi do svoje istorije, postoje citavi dijelovi grada koji se maksimalno odrzavaju u istom odnosno slicnom obliku koji su imali prije par stotina godina. Ljudi su veoma otvoreni i mozete ih slobodno na ulici upitati za bilo sta sto trazite. Jednako tako vidjevsi me da slikam zgradu Vijecnice (Rathausa), jedan stariji gospodin mi je predlozio odlicno mjesto sa kojeg imam jos bolji pogled, slika je tu:



Ostale fotografije u centralno dijelu grada su takodjer tu:



Posebno mjesto zauzima Vijecnica (Rathaus) i Adolphsplatz ispred, tako da je blok slika koji slijede zapravo blok slika koje prikazuju Vijecnicu iz razlicitih uglova, te samog trga ispred:





Hamburg je grad, u pravom smislu te rijeci. Jedan lijepi, otvoreni grad, koji svojim sirokim ulicama, mnostvom trgova na koje se slijeva po pet-sest ulica naprosto mami kako svoje gradjane, tako i posjetioce i turiste. Grad u kojem trgovacki centri u imenu nose i rijec pasaz (passage), jer su tako gradjeni da svi imaju dva ili tri ulaza i da spajaju dvije i vise ulica.

Posebno preporucujem odlican sladoled koji se moze probati kako u Europa Passage-u, tako i u slasticarnama u centru grada, prosjecna cijena jedne, velike, kugle je 1 Euro.

Jedna lijepa malena cvjecarnica ukrasila je lijevu stranu Dom-a:



Sam grad i njegove gradjevine su mjesavina stila od prije nekoliko stotina godina i moderne arhitekture, koja je naravno prilagodjena ukusa stanovnika ovog lijepog grada:







Ulice su uvijek pune ljudi koji zure da se nadju sa svojim prijateljima, recimo u lancu Balsac kafea, inace cijena jedne kafe u prosjeku kosta 3,20 do 3,50 Eura.



I za kraj ovog posta jedan tip: Ako se vozite taksijem u Hamburgu, start cete platiti 2,20 Eura, a za svaki predjeni kilometar 1 Euro dok se vrijeme cekanja, da li pred hotelom da li u nekoj guzvi ne naplacuje.
Cijeli Hamburg ima oko 3.800 taksista, podijeljenih u 600-tinjak firmi, mahom porodicnih, koje u prosjeku imaju dva do tri auta u svojoj firmi i malenu centralu odnosno broj, na koji ih uvijek mozete nazvati.
Ove informacije dobih od veoma ljubaznog taksiste koji me odvezao nazad do aerodroma.

Ujedno jedna od ulica koje vode prema aerodromu ima dvojni rezim saobracaja, tako da auta do 12 sati saobracaju u jednom smjeru, a od 12 sati u drugom smjeru, u dvije trake, time se rijesio, prema rijecima taksiste, jedan od cvorova odnosno uskih grla u saobracaju na izlasku iz grada.

Cekajuci avion kojim cu odletiti iz Hamburga, sa baterijama koje su vec, skoro prazne, bile, zabiljezih i par fotografija ambijenta samog hamburskog aerodroma:



VIdjeli ste samo neke od fotografija iz Hamburga. Sve fotografije (kompletan album sadrzi 88 fotografija), u punoj velicini, mozete pogledati ovdje

Na slici vidimo satelitsku snimku Evrope, nocu. Tacno se moze vidjeti koji su dijelovi Evrope razvijeniji, a koji ne. Primijetite zonu gdje se Belgija i Nizozemska nalaze, pa recimo London ili Hamburg ili recimo Trst.

Kazu da je u Bosni i Hercegovini pravo moda imati svoj Univerzitet. Tako su se onomad skupili nasi, kazu, vrli umovi i jedan drugome rekli da ce oni, bas oni, osnovati svoj Univerzitet. I krenuse, bogami!.

Jedan po jedan krenuse , jos najvise naruzise Ejupa Ganica, poznatog arhitektu i poduzetnika, da otvaraju svoje skole i skolice.

I nema gdje ih nema, Tako kad putnik namjernik krene uzduz Bosne i poprijeko Hercegovine, naleti do Kiseljaka, kad tamo sta vidi, ma ne vidi, jer je isti poprilicno skriven od javnosti, ali eto u kafani, a gdje drugo, nacuje, da tu ima neka visokoskolska ustanova. Ma hajde. Cuj u Kiseljaku? Ja u Kiseljaku.

Svakakvih cudesa u zemlji Bosni (i Hercegovini).

Kako je zapravo sve krenulo, moramo se vratiti nekih sest-sedam godina u drugi po najveci nam grad u BiH, Banja Luku, tako je tada otvoren Komunikoloski fakultet. Od tada do danas je otvoreno 28 privatnih fakulteta i Univerziteta na kojima se skoluje oko 3.000 studenata.

Pored još nekoliko fakulteta koji su u međuvremenu dobili dozvole za rad ili saglasnost za osnivanje, postoje i fakulteti koji još nisu ispunili ni te zakonske formalnosti, a već upisuju studente. I toga ima??!?!

Prema CIN (Centru za istrazivacko novinarstvo) vecina privatnih fakulteta i Univerziteta se nalazi u RS.

Ono sto BiH nedostaje je Drzavna agencija za akreditaciju, koja bi najmanje svake cetiri godine vrsila kontrolu privatnih Univerziteta i fakulteta.

Da ne mislite da je samo u RS lose stanje, moram vas razocarati da stanje u FBiH nije nista bolje. Haos vlada i u zakonskoj regulativi u FBiH.

Dok su Posavski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Zapadnohercegovački i Kanton Sarajevo donijeli zakone o visokom obrazovanju, koji tretiraju oblast otvaranje privatnih fakulteta, ostali kantoni to nisu učinili.

Najbolji primjer je Travnik. Tamo imamo slucaj privatnog fakulteta poslovne ekonomije (u naselju Kalibunar), gdje vise od 40 (cetrdeset) studenata nastavu prati u izuzetno malim ucionicama.

Drugi primjer imamo da se rektor Univerziteta Slobomir, gosp. Jovan Todorovic, zalio da na obliznjem, takodjer privatnom, Univerzitetu Sinergija nema nastave i da su studenti upisani tek onako, na predavanja kojih nema. Ispostavilo se da se predavanja odrzavaju na tri lokacije: 1. tvornica u Bijeljini, 2. Osnovna skola u Visegradu i 3. prostorije Fakulteta tehnologije u Zvorniku.

Ono sto je glavni razlog otvaranja tolikih privatnih fakulteta i Univerziteta je novac. Vlasnici tih ustanova ne govore o novcu, nista nije transparentno, a ako pogledamo da je cijena skolarine na SSST koju drzi prof. E.Ganic 10.000KM, to znaci da 60 studenata osnivacu donosi 600.000KM.

Godisnja skolarina na Univerzitetu Slobomir stoji 4.000KM, Vlasnik je Slobodan Pavlovic, covjek koji se obogatio na nekretninama u USA uglavnom. On od skolarine zaradi 3.2 milijuna KM zahvaljujuci skolarinama koje placa 800 studenata koju studiraju na njegovom Univerzitetu u Bijeljini i Doboju.

"Akademik Božidar Matić koji danas predaje na SSST, a nekada je imao uspješnu karijeru u privredi, kaže da bi privatni fakulteti mogli igrati važnu ulogu u obrazovanju kada bi se njihovi profesori bavili naučno-istraživačkim radom.

Međutim, profesori privatnih fakulteta teško da će za to naći vremena, jer većina njih i dalje predaje na javnim fakultetima. Ganić je, na primjer, još uvijek redovni profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu."

17.23h Update:
ps. Mapa koju vidite nije up-to-date, na istoj nedostaju jos dva Univerziteta, jedan u Bugojnu i jedan u Bosanskoj Gradiski.

Ovaj video govori kako je Anthony instalirao Windows Vistu. Momak inace ima svoj radio program na XM Satellite Radio i cesto je u svojim emisijama govorio o svojim iskustvima sa novim OS iz MS-a. Anthony je imao mnogo problema, od drajvera koji nisu bili 'potpisani' od strane Microsofta, preko video kartica koje su se ponasale gore pod Vistom nego pod XP-om, sa staknim plavim ekranom (Blue Screen of Death) prije svake instalacije.

Eh sada, bitno je reci da je Anthony iskusni PC-igrac i da je njegova masina opremljena sa izvrsnih 4 GB RAM-a. Anthony je inace i milioner, i u ovom videu pokazuje kako konacno instalirati Windows Vista OS.

Snimku je do sada vidjelo vise od 1 milion i 260.000 korisnika.

Predivne fotografije koje je NASA napravila sada su nasle svoje mjesto i na kalendaru za 2007.godinu. Kliknite ovdje i uzivajte u prelijepim fotografijama

11 min

Nedavno mi na email dodjose dvije lijepe ponude, da eto malo surfam Internetom i zaradjujem surfajuci.



Prva ponuda je dosla od Agloco  koji vam nude da postanete clan, kliknite na gornji link, i da onda uvezete svoje prijatelje poznanike i ostale koje znate ili ne znate. Viewbar koji bi trebao biti uskoro raspoloziv je nazalost citav janur nedostupan, kazu da je u beta fazi, evo gledam na kalendar i primijetim da je vec 41 dan najmanje u testnoj fazi. No, registrirati se vrijedi.



Druga ponuda je dosla od gospodina G.N., i vi mozete postati clan klikom na ovaj link i naravno po samom uclanjenju dobiti 10 Eura vas racun, racun je definisan kroz vasu email adresu. Mozda je najbolje da probate i sami. Znaci pored standardnih Google opcija, evo odnedavno se nude i ove mogucnosti, kad vec sjedite i surfate dovoljno je da kliknete ovdje ili ovdje i provjerite tacnosti ovih navoda.

Primjer prvi: Da li je stvarno doslo dotle da UNESCO skine Mostar (centralnu jezgru Starog dijela grada) i Stari Most sa liste zasticenih spomenika?






Primjer drugi: Ko se dosjetio da je zvonik Crkve Sv. Luke u Jajcu nekada bila dzamija?



Jer nije bila dzamija nego je jedan period za 'turskog vakta' zvonik pretvoren u minaret (pogledati stranu 12 Povijesti Zupe Podmilacje)

"Jajce also lies near Pliva lake (Plivsko jezero) and the rivers Pliva and Vrbas flow through the city. Jajce has a rich history and many remains of old times like the St Luke church and the fortress. Jajce was always known for its rich history but it was in the year 2006 that the city was first nominated to be listed as a UNESCO heritage site. It may take some years or many years, but this is evidence that even UNESCO are looking at Jajce in their future plans, and maybe the city will be a UNESCO heritage site in a couple of years."





U Mostaru, nakon sto su sa ogromnim trudom i zalaganjem uspjeli da stave jezgru Starog dijela grada i Stari Most na popis UNESCO-ove zasticene bastine, dvojica kriminalaca napravise dva sprata vise na Hotelu Ruza. Zbog ta dva sprata, korumpiranih birokrata u Mostaru i dvojice pohlepnih cijeli Mostar treba da ispasta. Da li ce se na kraju zavrsiti sa oduzimanjem UNESCO-ovog statusa Mostaru ili ce se dvojica, kako se to danas fino kaze: "uspjesnih poduzetnika" dodijeliti neki drugi prostor, naravno besplatno (citaj po osnovu nikad objavljenog natjecaja i precutnim dogovorom sa drugom stranom, tj federalnim partnerom).

U Jajcu slicna prica, kako vidimo iz gornjeg citata UNESCO je itekako zainteresovan da i Jajce uvrsti na listu svojih blaga. No, isprijecio se neki pojedinac koji tvrdi da je Zvonik Sv. Luke, inace iz Romanskog perioda nekada bila dzamija.

Ocigledno je rijec o jos jednoj internoj podvali, jer bi se puno toga bespravno izgradjenog u Jajcu, nakon rata trebalo porusiti dodje li UNESCO.

A "uspjesnim privatnicima" UNESCO ne treba, moze im pobogu dovesti turiste, ili ne daj Boze nekoga ko zna kako se sta radi.

Samo da podsjetim da pored Zvonika Crkve Sv. Luke u Jajcu se nalazi i jedina dzamija u BiH koja je nazvana po jednoj zeni (zvanicno ime je Esma Sultanija), dalje je tu Stari grad koji je jedini naseljeni stari grad ne samo u BiH, zatim vodopadi Plive, koji su "strucnim" upravljanjem i usmjeravanjem vode na HE osteceni do te mjere da je vodopada sada nizi za 7-8 metara. Prijeratna visina je iznosina ok 28 metara. Da ne spominjem skrivene podzemne prolaze tzv katakombe ili nadaleko poznata lijepa Plivska jezera. Jos ako dodam Sv. Ive crkvicu koja je poslije rata obnovljena, u nazalost skoro duplo vecim gabaritima te Muzej Avnoja u kojem se nekada pisala ne samo istorija bivse nam zemlje nego i istorija sadasnje zemlje.


Ponekad mislim da u ovoj nasoj lijepo Bosni i Hercegovini sjedi nekih 30-tak ljudi negdje, po deset iz svake nacije i cim negdje krene nesto kako treba oni se sjete da to nije dobro, da bi se narod mogao, ne daj Boze, naviknuti na dobro i fino i lijepo i odmah poduzmu nesto "inteligentno".

Windows Vista. Podigla je toliko prasine i logicno je da jeste, ipak dolazi od najveceg u svijetu Softvera - Microsofta.
No ono sto je posebno interesantno, za ljubitelje Microsofta i novih Windowsa su pozadine odnosno desktop background.
Ovaj put je MS je prevazisao samog sebe. Microsoft Design tim je uradio odlican posao, ukljucujuci i fotografije od strane zaposlenika kako samog Microsofta tako i npr. Flickr korisnika poput Hamada Darwisha (fotografija koju vidite uz ovaj post je od doticnog gospodina).

Ako vas zanima ko dizajnira sve one ikone, slicice, graficke animacije ili kako u MS-u to vole reci Experiences u proizvodima kao sto je VIsta, onda pogledajte intervju sa Jenny Lam ili isti download-ujte.

Ekskluzivno donosim vam i link na kojem mozete procitati intervju sa mladim Kuvajcaninom Hamadom Darwishom cije su dvije fotografije usle u najnoviji proizvod iz MS.



Ovdje mozete pogledati galeriju odlicnih fotografija (vidi sliku iznad) mladog Kuvajcanina Hamada Darwisha, od kojih su dvije usle u najnoviji proizvod MS-a: link.