Evo mene... Da nekažete da sam zaboravila na svoj blog. Nisam se dugo javljala jer sam čekala da prođe dan škole, da imam o čemu pisat, jer je u ovom tjednu to jedino bilo onak... Supač!!. Ono iznaneđenje iz prošlog posta več svi znate, nosim naočale. Jučer je bio dan škole... Prvo je sve započelo sa nekim govorima i onda ples, dodjela nagrada itd... Ja sam dobila nagradu za stolni tenis i globe, tak da sam stvarno happy! Poslije priredbe je bio ples, sviro je bend, Aritmija. Taj je bend odličan... Najviše pjesama koje su svirali bile su od Prljavog Kazališta... I stvarno je bila super svirka i pjesma. Čak su i raska i Špoljarićka zaplesale... I sve to potrajalo do... Tak negdje... Oko 2 sata, dok nije došo nast. Tomljanović da kaže da se dvorana mora zaključat...I tak sve prestalo. No i navečer je bio party sa njemcima. Sve je bilo super osim 2 stvari koje su bile odurne (Kato i Kićo, znate na šta mislim). Bend je brzo presto svirat jer se navodno Mario napio, tak nešt, al nemogu reć sa sigurnošću. Tak su meni rekli, a sad jel istina ili ne... Al su dosta svirali. Cijeli dan bit za gitarama, bubnjevima i sintičem... Svaka čast! I tako je sve prošlo. Ja sam otišla oko 10 i nešt. Došo je moj stari po nas pa smo povezli i Katu i Šenjuga i njemca Valentina, koji je jako tvrdoglav i nije htio ić dok mu moj stari nije na njemačkom reko: Idemo odmah kući. I to bi bilo nešt od onog šta se dogodilo u ovom tjednu, sad vas puno pozzam, i nisam zadovoljna komichima. Nema novog posta dok ne nakupim 150 komova. Ma netražim puno, jel tako? Idem sad. Budite mi podravljani, pa-pa!!
Ova slika kazuje tisuću riječi. Tko zna! Možda baš ti čitaš ovu sliku, i na njoj nevidiš ništa osim 5 riječi ~"I swear I love you"~, i tih 5 riječi ja osječam za tebe. (Nitko nezna kome je ovo namjenjeno, samo Bog i ja!)
Teško je voljeti nekoga, a ne biti s njim. Pričati da je kraj i živjeti s tim. Teško ga je voljeti, a nikome ne reći, skrivati svoju bol, a pričati o sreći...
|