samo još jedan post o tebi
Kazu da oci mi se zacakle kad pricam o tebi,
o svemu onom sto smo bili i sto smo mogli bit.
Kazu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tuzan.
I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom usporedjujem.
Jos cujem korake proslosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.
A ti, ti si moja proslost, sve ono sto sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjecanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prodje kad me pogledas tim plavim ocima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.
Ti lezis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna zelja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...
Prošla su tri miseca otkad smo zadnji put bili zajedno... prošla sam tisuću pitanja „zašto“ i razmišljanja o nama... sada znam da nismo bili jedno za drugo... sada sam sigurna da se mogu ponovo zaljubiti... iako ne tako jako kao što sam bila zaljubljena u tebe... sada sam sigurna i da te mogu preboljeti... ali ne i zaboraviti...
ipak, nikad ti neću moć pokazat koliko si mi doista značio... a jesi, neizmjerno mnogo... i više nego što sam sebi trebala dozvoliti... sve sam ti vjerovala... srce sam ti na dlanu dala... svaki dan živila samo da vidin te twoje plawe oči... a ti, ti tako prokleto mlad znao si sve bolje nego ja, da će trajat samo kratko, ti si se spremao na rastanak,dok sam ja umotavala stvarnost u snove..... samo jedno nikad neću prežalit... šta si mislija da sam prema svima bila kao prema tebi... da se tako lako vežem za sve osobe i dajem im se kao na dlanu... i ko što sam s tebom bila, da ću tako i sa drugim, i sa trećim bez problema... a neznaš da sam JEDINO S TOBOM bila takva, da sam bila u stanju dat život za tebe, da inače nisam takva... bilo ih je dovoljno prije tebe... i još više posli tebe... i previše... da svatin da se uopće ne mogu vezati,za nikog od njih....da nikad neće bit tako ka šta je bilo 10.6.2006... do 10.7... misec dana prave ljubavi, snažnih osjećaja, najlipše lito mog života, dani kad smo bili glavni u gradu, ma svi su htjeli na nas da liče... ponekad pomislim da bi sve to ponovila... ali onda se sjetim i svih prolivenih suza... svih grubih riči koje si reka nakon prekida... i svatin da nebi... i svatin da razmišljam o tebi, ali ne na način da želim da budemo zajedno... više mi nije bitno to šta san te zauvik izgubila ka momka... ali ponekad razmišljan... volila bi znati kako se ti sada sa svim time nosiš... pomisliš li ponekad na mene ka šta ja ne tebe pomislin... sitiš li se nekad starih dana kad me vidiš... jel me čuvaš u lipom sjećanju il ti je žao što smo ikad bili zajedno...
P.S. za curu šta je komentirala u prošlom postu... iz splita san, 16 godina...
28.09.2006. u 21:09 | 5 Komentara | Print | # | ^
Zašto..?
Rekla sam da si budala...
Da više nikad nebi bila s tobom...
Da te ne volim... da mogu bez tebe...
Da mi više ništa ne značiš u životu...
Da mi se gadiš nakon svega šta sam čula da pričaš o meni...
A onda...
Došao je neki momak... onako, malo opasan...
Nekako je došao na temu tebe...
Ta cura, zbog koje si ti prekinuo sa mnom...
Ona je u to vrime bila s njim, i varala ga s tobom...
To je to... on je ljut... on je nju volio.
rekao je da te ne podnosi...
Da imate nerješenih problema...
I da će ti svašta napravit,
Da te oće vidit krvavog... i gore...
Meni je tog trena srce stalo...
Ja san se slomila totalno...
Oči su mi se napunile suzama...
Ja sam njega molila..
Ma kakvi molila, PREKLINJALA sam ga...
Da ti ništa ne radi...
Da sigurno nisi kriv...
Da vjerojatno nisi ni znao kako je ta
cura istovremeno sa njim i s tobom...
pričala sam mu kako si predobar ka osoba...
i zaklinjala se da ću učinit sve šta triba,
samo neka ti ništa ne radi...
kada me pitao zašto mi je toliko stalo do toga,
samo sam prošaputala „JA GA VOLIM...“
...neznam zašto sam to rekla... nije da te još uvik volim... stalo mi je do tebe, ali ne na način da budemo opet par... nebi mogla neke stvari proći ponovo... jednostavno, pamtim sve one lipe trenutke koje smo proveli zajedno, i u ime njih želin da budeš sritan... ali ne sa mnom... s nekim ko će te razumit i biti uz tebe kad god ti to triba.... a ja i ti smo samo završena priča, uspomena na neku staru ljubav, to više nije ni bitno... one riči iz mojih usana izašle su refleksivno, u tom trenutku nisam razmišljala, samo je bilo bitno da te zaštitim... sad ka zvuči glupo, jer kako jedna krhka cura misli da može zaštititi nekoga puno snažnijeg od nje, i na fizičkom i na emocionalnom polju... ali vidjela sam njegov izraz toga trena... ubijedila sam ga... i obećao mi je da ti neće radit probleme, zbog mene... a ti,ti nikad nećeš ni znati za sve ovo... i dalje ćeš misliti da sam glupa i da ti želim samo loše... ali ja znam da nije tako... iako nismo u najboljim odnosima ja te smatram prijateljem, i uvik će tako biti... osijećam to, i znam, sretna sam zbog toga...
17.09.2006. u 14:27 | 4 Komentara | Print | # | ^
ANĐELIMA SU PALE MASKE S LICA...
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,
Prevario si i samog sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske s lica,
Razbile sve iluzije u lažni sjaj,
Sada vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa,
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti...
Neznam kako da se borim,
Šta se u ovakvim situacijama radi,
Kada sam nekog svim srcem voljela
A sada mi se odjednom toliko gadi..!
Tvoja predstava je na završnici,
Evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici,
Koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem zbogom nešto ću te zamoliti:
Više nikom nemoj reću „volim te“,
Ti neznaš što znači VOLJETI............
(pisma sa starog bloga od buby i kire...)
Ova subota mi je bija najgori i najbolji dan u životu... bija je to naš susret nakon 2 miseca... nakon prekida... znala san da će bit burno... znala san da će past grube riči, svađe, i suze... jedino nisam znala da će bit smijeha... da... nemogu virovat... nakon šta si proša porid mene bez pozdrava,još sam stajala uzdignute glave... i nakon šta san došla do tebe a ti si reka da me niko nije zva... već je bilo začuđujuće kako se dobro držin... a onda,kad si mi pozva naj priju i priča s njom... neznan zašto san pomislila da bi nešto opet moglo bit... kad ste završili došla je i sve mi ispričala... sve šta si reka o meni, sva sranja i loše stvari... cilu tvoju verziju u kojoj si ti ka i uvik ispa nevinašce a ja glupača i opsjednuta tobom, sve samo zato jer san te volila... i gotovo, suze mi krenile niz lice... ja plačen, oči crvene, moje cure me tješe, čak i tvoji prijatelji očima pokazuju da nisi vridan toga.... i tada te pogledan... a ti... ti se SMIJEŠ... da, SMIJEŠ se....... i to je bilo to... nakon tolko vrimena san svatila koga san ja voljela... kome san srce na dlanu dala... tebi, koji ne zaslužuješ ni jednu suzu prolivenu zbog tebe... tebi koji si jedan obični bezosjećajni kreten... nisan mogla virovat kako se tolika ljubav prema tebi u samo jednom satu pretvorila u gađenje... da, upravo tako...i zbog toga san sada neizmjerno sritna... jer mislila san da te nikad neću pribolit... a to se dogodilo u jednoj večeri... kad sam shvatila da sam bila samo tvoja živa lutka, igračka, jer ti si još jedno veliko dite koje nezna ni šta je simpatija a kamoli ljubav, jednostavno se dogodilo...u meni je nestao svaki osjećaj prema tebi... možda sam kasno shvatila, al bolje ikad nego nikad... ovo mi je škola.. „i drugi puta ću pametnije“
...neželin te više vidit, ne želin ništa s tobom... isto ka šta i ti želiš da ja pustin tebe...želin samo da me ostaviš na miru... i ne samo prividno, nego me potpuno izbaci iz svog života... jer znan da još pričaš sranja o meni... da me spominješ u svakoj svojoj priči, svim zajedničkim prijateljima... čula sam sve šta si govorija o meni, a mislio si da ja to neću znat...al svi znaju šta govoriš i svi se ljute na tebe... ja san spremna za napad, izbacit ću te it igre, tako je, odloži svoje igračke, mnoge si naljutio... i zato ću se boriti, dat ću sve od sebe, srušit ću te, pobjedit ću te, tako je, ja ostajem zadnja stajati, a to gledaj prašinu iza mene....
04.09.2006. u 14:13 | 18 Komentara | Print | # | ^
ko je kriv
Sve dok zivim bit' cu kriva
vidim ti u ocima
da se borim razlog nemam
samo sjecanja
reci bar rijec, tisina ubija
udari ako sam zasluzila
....da si me bar povridija, pa da imam razloga za mrzit te... ali ne, tebi je lako, ti uvijek sebe izvučeš iz priče, za sve drugo ostali su krivi... ja sam kriva za nas, za prekid, za sve... a jesi li ikad plakao zbog mene, jesam li te ikada povridila...? uvik san te držala ko kap vode na dlanu, sve bi za tebe napravila... i opet sam kriva...ajde ponovi mi to opet...
01.09.2006. u 14:19 | 7 Komentara | Print | # | ^
ako ima boga...
Ko izmisli zensku dusu
tako njeznu lomljivu ko san
i okrutnu dusu musku
da je kida iz dana u dan...
01.09.2006. u 14:18 | 1 Komentara | Print | # | ^
živim a ne dišem...
Srećo moja,svi me za tebe pitaju.Niko ne zna da u živu ranu diraju.Više mi ne dolaziš da me za ljubav zamoliš...Srećo moja molim te da mi oprostiš.Sve vrijedno sam izgubila sad zauvijek gledam u mrak.Srećo moja živim ali ne dišem....
01.09.2006. u 14:17 | 0 Komentara | Print | # | ^
...ne mogu te zaboravit...
ponekad pomislim proći će... vrijeme liječi,briše sve.. ali desi se sumrak, svakog dana ta stara bol u grudima... pa još se predam i potonem do kraja.... ali noćas mi nedostaje tvoj glas. ne možeš protiv ljubavi da si još sto puta otišao,ne možeš protiv ljubavi kada sam tvoja sva. Ivane možda je baš ovo ljubav najveća.svatko jednom u životu tako osjeća. možda bi me cijeli život ludo volio ali tebi moja ljubav ne treba. idi sad i nikada se nemoj vratiti ali znaj da će zauvijek ostati na tvome dlanu crta moje ljubavi. Ivane laži padaju sa tvojih usana. prolilo se noćas i suza i vina.nije moja duša toliko sretna da te ima. bog mi dao sve samo tebe ne,bog mi dao sve... da imam sve što poželim,a i kaznu da te zavolim....