ponedjeljak, 26.11.2007.

Prošo još jedan vikend!!!Vikend na Rabu ;)

Evo ovako sve ove dane nije bilo nešto pa nisam pisala puno znate škola pa doma malo lutanja po gradu i šoping !
A evo napokon nešto vrijedno pisanja...bila sam napokon na Rabu...nakon jako jako dugo vremena...i ovako...večer sam provela sa Sarom, Tinom i naravno da sam zvala Denija a kakva bi bila a da ga ne zovem...i tako malo smo pili, malo se smijeali igrali sve igre koje se mogu zamislit od "Nikad nisam" do "Boce istine" itd itd....i tako bilo je zakon napokon san mogla vidjet i naravno zagrlit Denija ipak ga nisam vidjela skoro 2 mjeseca možda manje tko zna meni se uvjek čini više...na žalost je na početku bio utučen zbog prekida sa curom ali ajde ipak su bili 5 mjeseci zajedno pa mora ga se razumjet...reko je da mu fali i...tu stajem i da zato nemože ništa sa menom dok se ne smiri i ne pokuša je zaboravit...naravno to me malo utuklo ali ga razumijem jer nikad nije lako...neznam kako je ta cura zadobila toliku njegovu pažnju i srce ali se puno promjenio i to me straši...
Ovo je bio prvi put da sam ga vidjela od kad je njegova veza moglo bi se reć propala...sjećan se njegovog pogleda prije uvjek topao kao sa nekakvom iskrom uvjek zamišljen kao da vidi u tebe i kroz tebe...ali sad nekako hladan, usamljen, tužan...kao da dio njega fali kao da se zatvorio u sebe i ne pušta nikoga u nutra...iako se smijao iako se šalio iako je sve bilo kao obično znala sam da nije tako...ona mu fali i to previše...sjećam se zadnji put kad je imao taj takav pogled...nadam se da će usjpjet i po drugi put opet zaboraviti...prvi put sam mu mogla pomoć ali za oavj neznam ako ću uspjet...naravno ja sam napravila i jednu glupost...poljubila sam ga...doduše se brzo odmaknuo tu mi je bila i pogreška...nisam to smjela...a poslje kad su Sara i Tina otišle na spavanje...sam istu pogrešku napravila još jednom...nemogu vjerovat koliko sam glupa!
Sad mi fali još samo više...reko mi je da me razumije ali da ja moram razumit i njega...zašto je on toliko drukčiji...drugi bi to iskoristili...a ono šta me dotuklo je bilo kad je odlazio poljubio me u čelo baš onako kako sam ja njega prije par godina...
Sad sam barem sigurna da ću češće na Rab i preko tjedna, dogovorila sam se sa tatom naravno! pa iako ne mogu ja imati, baraem ću mu pomoć u tome što proživljava, barem provoditi vrijeme s njim jedva čekam...uvjek ima nade