savršen miris odlaska u zraku…
pogled kroz prozor autobusa..
izvana..
njihova su lica sretna..
znaju da uskoro bit će daleko…
želja za odlaskom..
nakratko samo…
maknuti se..
i vratiti brzo…
no odlazim uz posljednji osvrtaj…
vraćam se u kartonsku kutiju za jaja…...
|
kažu da blistam...
i osjećam se tako..
blistavo...°*:)
ZID između mene i loših stvari..
koje tu su..blizu..
ali dovoljno daleko da me ne dotiču..
u okrilju topline...
uz neka iznenađenja..
~°°˘blještavilo..˘°°~
|
zakopana u pijesku…
tamo dolje.. duboko….
prekrivena zrncima.. beskonačnim…
želim udahnuti zrak.. svjež…
čist..
no ona ispunjaju svaku šupljinu…
prokleta zrnca…
bezlična…
jednolika…
preplavljuje me želja za bijegom..
u daleke zemlje…
gdje more bistro je sasvim…
no oni su tu..
čuvaju toplinu…
održavaju me na životu i zakopanu…
živim želju da udahnem ih opet..
i nadam se, najiskrenije nadam se da tu su..
da sutra svjež će me zrak preplaviti…
no danas potreban je…
jer i toplina nestaje..
polako..
sasvim sasvim polako…
ali sve je manje….
a zrnca..
množe se svakim trenutkom.…
a jednim svježim povjetarcem..
jednim uzdahom dubokim, svježim i čistim..
prokletstvo nestalo bi…
i ostalo zakopano u pijesku šarenome..
u valu novih osmijeha…
iščekujem.. treperim….po tko zna koji put..
![Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge](http://www.slibe.com/imagestumb/759bbbfc-cvijet.jpg)
post je objavljen vec neko vrijeme.. sad kad ovo pisem komentara je jos 0.. pa cu dodat nes.. da ne bude ovako depresivno kad ja nisam vise..:) ˝stvari se polako vracaju na mjesto˝ polako, istina.. al vracaju se..:D
i jos nesto naknadno.. stvari se u ovom trenutku vracaju na mjesto munjevito brzo:DDD
|
danas sunce je °okruglo°.... i *sjajno*..
pogledi zbunjeni sasvim...
nesigurnost..~~
suprotnost drugoga njega, čini se...
sunce ^visoko^ je danas...
no visina nije bitna..:)
a devet tratinčica rastu..¤¤¤¤¤¤¤¤¤
tako slične su..a tako različite...
u jednoj grasti...velikoj...
njihovi se korijeni petljaju.. stapaju..
lome kadkad...
i sve su više.. bliže suncu...
pomalo..
njihova je zemlja topla...
i svježa...zalivena ljubavlju...
no tko zna dokad držat će ih zajedno......?
njihove latice sjajne su..
okupane proljetnim suncem...
i ljetnim suzama...
onima koje bile su..
i koje tek će doći...
promjene slijede.. ~°˘promjene.....˘°~
zamislite sliku gdje svih devet tratinčica smo.. jer čini se da takva ne postoji još... a kad već počela sam sa zamišljenim slikama... zamislite i jedno sunce.. okruglo, visoko i sjajno..:) i jedan pogled..ili više njih.....:))
|