Fantasy... ili... kako ostati normalan... donekle
28.03.2006., utorak
Vidi čuda! 
|
E pa OVO se zove lijepo iznenađenje. Kad ja lijepo otvorim blog editor, i mislim si što ću točno napisati, a tamo mi vrište smajlići, boje, vidi, čak i veličinu slova mogu mijenjat. PA TO JE TEHNOLOGIJA LJUDI MOJI!!!  A vidi ga kako je sladak, valja se. No dobro, dobro dosta o inovacijama. (iako sam još uvijek oduševljena) Što je danas? 28.3. Ništa ne znači normalnim ljudima. E, al ja nisam normalna, pa je to meni točno mjesec dana do punoljetnosti. Uh, velka stvar. Naravno da nije, samo što ću sada morat sama odgovarat kad bezočno prikoljem neki od svojih oživljelih bezobraznih radova (tipa Khali, žena koja je izašla iz crteža i samo mi nered radila po stolu jer je šepala, imala je jednu nogu kraću. a šta ću kad tad još nisam uvježbala te detalje crtat  )I šta ću još moć? hmmm... Moć ću izvaditi novu zdravstvenu iskaznicu, ova mi je istekla još 2003. i sva je ružna, razlistana (ko fol, bolesna sam pa ju stalno koristim, moš mislit) i HOĆU NOVU. Mogu...mogu... hm... Znam! Mogu se registrirat na tele2 imenik, bez da šaljem potpis roditelja! I to je postignuće. Kako će mi život biti drukčiji sa novom zdravstvenom... (ovo je stanka u kojoj autorica zamišljeno gleda u budućnost) ... (ovo je stanka kad autorica shvati da se mora na neku foru upisat na faks, i da kad završi faks neće imat posla u struci, i osjeća se kao kuhana noga) ... (ovo je stanka kad je autorici dosta prokletih stanki)  Dakle, uspjela sam u naumu da otjeram tu pošast koju još i zimom nazivaju. Još samo da nekako otvorim tekući račun na koji će mi lijepi, dragi, pametni blogeri uplaćivati svotice za donaciju za izgradnju mog dvorca u Irskoj, i onda je moj život savršen. Jel može?  |
Tell me what you think14.03.2006., utorak
Akcija - BILO ČIME PROTIV ZIME
|
Ovako, s obzirom da mi proljeće jako fali, napravit ću proljeće na svom blogu. Neće mene hladnoća sprječavat da budem vesela.  Tako da službeno, na svom blogu, otvaram sezonu proljeća! Da vam predstavim neke svoje prijatelje koji su mi se priključili u borbi protiv zime, hladnoće, snijega i (što se tiče onih u gradu) bljuzge.  Morat će neki wizard prizvat ovo proljeće... Ovo je susjed Branko, ovako izgleda kad nije na poslu. Ili neki od mojih prijatelja koji skakuću uokolo goli i istetovirani... :) Prijatelj iz škole, inače sluša punk, ali mu je ponestalo uske odjeće, pa je odlučio zanemariti taj dio. Ili možda neki koji dobro sviraju. Ovo je moj prijatelj, zove se Lunimir, zovu ga Loony... I ne buni se. On je jako tolerantan. I voli svirat svoj rog, pa možda mu pođe za rukom (ili za rogom) prizvat proljeće... Susjeda Brankica. Ima 88 godina, ali se jako dobro drži. Priključila se ovoj akciji najviše zbog toga što misli da u proljeće njezin ten najbolje izgleda. Aleksandar, zovemo ga veliki. Pao je sva tri razreda osnovne jer je većinu vremena u školi proveo tražeći smisao po podu jer je negdje čuo da još netko traži smisao. I da se da unovčit. Kasnije je odustao od škole, preselio se u obližnji šumarak i otad pa do sada traži smisao, i misli da je sada blizu. Pristao je na moju akciju samo da ga pustim na miru, i rekao da će mi naći i proljeće, čim nađe smisao. Ovo sam ja. Pozelenila sam od zime. Ovo je djevojka na oju sam slučajno naletila dok sam hvatala Aleksandra po šumi. Mislim da nije baš sva svoja, i kad sam ju pitala da li želi sudjelovati u akciji dozivanja proljeća bila je nasred nekakve pjesme, pa je u stihove pjesme samo ukomponirala odgovor da ona "već proljeće doziva, jer užasna je ova zima, i imenom proziva sve biljke kojih ovdje ima". Bilo me strah, pa sam otišla.Ostali se nisu dali slikat, ili nisu dali stavit slike na blog. A ne mogu ih prisilit, da ne bih i ja završila na Dnevniku... Pozivam sve da mi se pridruže u kolektivnom tjeranju zime i dozivanju proljeća!!! |
Lijepo je vidjeti...
Sing, my angel...