Fantasy... ili... kako ostati normalan... donekle
28.03.2006., utorak
Vidi čuda! 
|
E pa OVO se zove lijepo iznenađenje. Kad ja lijepo otvorim blog editor, i mislim si što ću točno napisati, a tamo mi vrište smajlići, boje, vidi, čak i veličinu slova mogu mijenjat. PA TO JE TEHNOLOGIJA LJUDI MOJI!!!  A vidi ga kako je sladak, valja se. No dobro, dobro dosta o inovacijama. (iako sam još uvijek oduševljena) Što je danas? 28.3. Ništa ne znači normalnim ljudima. E, al ja nisam normalna, pa je to meni točno mjesec dana do punoljetnosti. Uh, velka stvar. Naravno da nije, samo što ću sada morat sama odgovarat kad bezočno prikoljem neki od svojih oživljelih bezobraznih radova (tipa Khali, žena koja je izašla iz crteža i samo mi nered radila po stolu jer je šepala, imala je jednu nogu kraću. a šta ću kad tad još nisam uvježbala te detalje crtat  )I šta ću još moć? hmmm... Moć ću izvaditi novu zdravstvenu iskaznicu, ova mi je istekla još 2003. i sva je ružna, razlistana (ko fol, bolesna sam pa ju stalno koristim, moš mislit) i HOĆU NOVU. Mogu...mogu... hm... Znam! Mogu se registrirat na tele2 imenik, bez da šaljem potpis roditelja! I to je postignuće. Kako će mi život biti drukčiji sa novom zdravstvenom... (ovo je stanka u kojoj autorica zamišljeno gleda u budućnost) ... (ovo je stanka kad autorica shvati da se mora na neku foru upisat na faks, i da kad završi faks neće imat posla u struci, i osjeća se kao kuhana noga) ... (ovo je stanka kad je autorici dosta prokletih stanki)  Dakle, uspjela sam u naumu da otjeram tu pošast koju još i zimom nazivaju. Još samo da nekako otvorim tekući račun na koji će mi lijepi, dragi, pametni blogeri uplaćivati svotice za donaciju za izgradnju mog dvorca u Irskoj, i onda je moj život savršen. Jel može?  |
Tell me what you think
Lijepo je vidjeti...
Sing, my angel...