sero venientibus ossa


prošetat ću poljem crvenih makova
potpuno sama
nebo će se prostirati nad
nepoznatim sudbinama
kao i uvijek
voljet ću šapatom
u strahu od ponovnog gubitka
sakrit ću od svih suze
u kapima kratkotrajne kiše
otići ću samo da bih (ti) se vratila
prozirna
nestvarna
podsjećajući na jesenju maglu
uvijek na krivom mjestu u krivo vrijeme
konstatno ću te voljeti u šapatu
zauvijek ću te čekati ondje
na graničnoj liniji sna i stvarnosti
vjenčana sa sjenama
ondje gdje se bezbolno i lako
prolazi kroz zidove
ondje gdje se naše prošlosti
susreću s izabranim danas i (još) nepostojećim sutra
ondje negdje
negdje između

27.05.2006. u 16:36 | 10 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

angel in dark

Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)

Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)

Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)


Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?

Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?

Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.

V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana