prošetat ću poljem crvenih makova
potpuno sama
nebo će se prostirati nad
nepoznatim sudbinama
kao i uvijek
voljet ću šapatom
u strahu od ponovnog gubitka
sakrit ću od svih suze
u kapima kratkotrajne kiše
otići ću samo da bih (ti) se vratila
prozirna
nestvarna
podsjećajući na jesenju maglu
uvijek na krivom mjestu u krivo vrijeme
konstatno ću te voljeti u šapatu
zauvijek ću te čekati ondje
na graničnoj liniji sna i stvarnosti
vjenčana sa sjenama
ondje gdje se bezbolno i lako
prolazi kroz zidove
ondje gdje se naše prošlosti
susreću s izabranim danas i (još) nepostojećim sutra
ondje negdje
negdje između
Post je objavljen 27.05.2006. u 16:36 sati.