s a ž e t a k


šutnja govori više od ijedne riječi

ne znam zašto činim to što činim

htjela bih tvoju

akciju

reakciju

bilo što

ali sve ponovno ostaje

na mrtvoj točki

ništa

znaš da se samo pretvaram

tvoja indiferentnost je

stvarna

opipljiva

realna

bolna...

šutnja govori više od ijedne riječi

ne znam kamo će me odvesti

ovo nijekanje sebe

sve je besmisleno

prolongiranje

sve se svodi na Mrak

pa ipak šutim i dalje

i skrivam se u

sjenama

ne vidiš

koliko me uistinu

tvoja prisutnost

uništava

iz mene vrišti

očaj

pa ipak samo šutim

sve se svodi na Muk

šutiš

jer šutnja sada govori više od

ijedne riječi

šutiš

a ja bih da ti je STALO

barem mrvicu

sasvim malo...

17.12.2005. u 16:26 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

angel in dark

Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)

Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)

Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)


Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?

Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?

Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.

V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana