tek tako...
od noćas se
možda
više ne poznajemo
puštaš me tek tako
u noć iskušenja
u noć prepunu zvijeri
opet sam plakala
ali nisi vidio
sakrila sam pogled
nisam li uvijek
bila samo ono
što si želio da budem?
tvoj anđeo čuvar
a povremeno
i tvoj demon
tvoja najsmjelija želja
tvoja do srži
tvoja do gola
tek tako me puštaš?
pereš ruke od svake krivnje
(trebala sam odavno
sama shvatiti, zar ne?)
najlakše je pretvarati se
ignorirati
kažnjavati šutnjom
ne, stvarno više ne moraš
reći ni riječ
ne očekujem više ništa
slomljena sam
očekivanjima
razočarenjima
puštaš me tek tako
uopće ne razmišljaš
ne želiš me voljeti
tvrdoglavo slijediš pogrešnu
zvijezdu vodilju
tek tako me puštaš
da nastavim lutati
izgubljena
u svom mraku
05.12.2005. u 00:07 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
prosinac, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana