YEAH, WELL, SHE'S A VAMP, SHE'D PROBABLY EAT THEM ANYWAY. SHE'S BLACK WIDOW. IT'S WHAT I TELL MYSELF.

One of us Everything happens for a reason. Find yourself Because destiny, John is a fickle bitch.

What day is it? And in what month?
This clock never seemed so alive
I can't keep up and I can't back down
I've been losing so much time

'Cause it's you and me and all of the people with nothing to do
Nothing to lose
And it's you and me and all other people
And I don't know why, I can't keep my eyes off of you
One of the things that I want to say just aren't coming out right
I'm tripping on words
You've got my head spinning
I don't know where to go from here

'Cause it's you and me and all of the people with nothing to do
Nothing to prove
And it's you and me and all other people
And I don't know why, I can't keep my eyes off of you

There's something about you now
I can't quite figure out
Everything she does is beautiful
Everything she does is right

'Cause it's you and me and all of the people with nothing to do
Nothing to lose
And it's you and me and all other people
And I don't know why, I can't keep my eyes off of you
and me and all other people with nothing to do
Nothing to prove
And it's you and me and all other people
And I don't know why, I can't keep my eyes off of you

What day is it?
And in what month?
This clock never seemed so alive

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Dan: 23. 02. 2010 godine:
http://i49.tinypic.com/2aj9f75.jpg
Uh, ja, ovaaj, puno, hm, pričam. Hum. Da.
Znam da se neki ne mogu snaći na mom blogu, pokušavam se odlijepiti od svog dizajna i naći neki jednostavniji, al' ne ide. Oprostite. Molim vas, oprostite na ovoj zbrci, i ako zapnete negdje, samo pitajte.
Trudim se što više približitim svojim uzorima u pisanju i znam da ih nikada neću dostići ali trudim se koliko god to mogu.
Molim vas komentirajte, (comments are love). Voljela bih čuti vaše mišljenje, pohvale, prijedologe, kritike i komentare.
Većina stvari je moja na blogu. Ne izmjenjujte slike koje nađete i ne uzimajte i objavljujte kao svoje.
Ako slučajno prepoznate neki svoj rad, molim vas javite u komentarima, da vas stavim u zahvale.
Zašto baš nadimak Freckles? Zato jer sam fan Evangeline Lilly, Izgubljenih i Josha Hollowaya a i sama imam pjegice :D.
Ime bloga koje vidite na traci svog browsera sam prepisala iz izjave Katie McGrath iz Secrets and magic (interview).
She get all the men. She has snogged eeeeveryone. It's not fair. Morgana gets nothing. I get powers. Great. I get frocks. Brilliant. But no men. Yeah, well, she's a vamp, she'd probably eat them anyway. She's the black widow. It's what i tell myself.
© Freckles

Dok su drugi zaljubljeni u Edwarda Cullena i druge dobrice, ja sam u Jacka Mercera, Sawyera, Damona i Arthura.

And I forget just why I taste
Oh yeah, I guess it makes me smile
I found it hard, it's hard to find
Oh well, whatever, nevermind

Stranice bez kojih bi moje vrijeme bilo puno duže:
mytvsource.blogspot.com // merlin-streaming.blogspot.com // community.livejournal.com/merlin_tv // cucirca.com // www.merlintvshow.com // www.arthurandmorgana.org // kyoudai.net/armor/ // lefay.tumblr.com/

Za one koje zanima priča koju pišem: cigaretts & chocolate milk

Without humor, life sucks. Without love, life seems hopeless. But without a friend like you, life is nearly impossible:
Mermaid Syren, Amelia, xoxo gossip girl, gimnazijalka, vjetrolada, pearl, Mrs. Lexie, MayBelline, plavuša s mozgom, Jaffa, cookie, Renesmee, Amelia, littledevilgirl, Unique, zoey the photographer, Bonny Castle, Night imagination, Alice in wonderland, pixie.vouge, Izdajnica tišine, Gljiva Mashroomka, sretno dijete, krvava meri, budalica

utorak, 12.01.2010.

Feeling:

bouncy

Dragi moji, kako ste vi proveli prve dane povratka u naše drage hrvatske škole?
Ja odlično. Sa kompjuterom, dakako.
I tako, odbrojavaći dane do idućih praznika u ovom tek započetom polugodištu, lutajući kompjuterom i harajući internetom, sjetim se ja svoga bloga sa dizajnovima. Pošto je nastala recesija i kriza svugdje, pa tako i u svijetu blogova jer su mnogi prestali (duck, frances i ostala vesela četa) i pozatvarali svoje lijepe blogove, odlučih se ja malo spasiti cijelu tu situaciju.
Zasukala sam rukaviće, uzela metlu i uredila - graphics blog. Bila sam toliko marljiva i vrijedna da sam otvorila i četvrti blog (da,da.) koji sam tradicionalno nazvala probnim blogom. Na blog sam tako već pobrisala sve stare dizajnove, stavila nove i staro-nove, stavila avatare 100x100 i 50x50. Nisam zaboravila ni vas, dragi moji blogeri, pa sam za svakoga pripremila nešto - od bannera, animacija ili avatara (onih od 100 piksela, afkors). Naravno, za one koje bolje poznam. Ali i ostali mogu slobodno dobiti. Sve to čeka da bude objavljeno ovih par dana.
Samo zato jer vas volim i jer ste zapeli ovdje sa mnom duže vrijeme.

Što je bilo sa onim the drolja planom? Nestao!
Morate priznati da sam se potrudila. Treba se čovjek osigurati da se ne ubije od dosade. Da, i napisala sam gigantski post na cigarettes & chocolate milk. Yaaay!
Pitali ste me odakle mi sve te animacije pa sam pogledala "resources" i vidila da ga dugo nisam dopunjavala, pa ću to sada. Neke kraće sam sama radila,a većinu mi je ustupila merlin_tv & arthurmorgana. Vidjet ćete.
Imam pitanje. Da li da promijenim profile layout ili ne?

Sanjala sam Arthura sinoć. I ja sam bila Gwen. Dovoljno rečeno. Mhmm. ^_^
Voljela bih da se nisam morala probuditi. Pogotovo ne onim mojim zvrdavim sranjem od mobitela - kojeg sam poslije 'itnila negdje u sobu pa ga trenutno ne mogu nać, al sve super.
I poslije toga na bus. Ujutro. U sedam i deset. U sedam i deset!!!!
Jebiga. Jebiga. Jebiga.
Trebala sam ostati doma. Arthur Pendragon izgleda i zvuči puno bolje od škole i ubitačne ekipice balavih srednjoškolaca u ulogama: pa kaj je teeeebi?! ono mislin, wtf? Pa ja iman dvadeset godina! Koji ti je k****? kojih 15 godina? Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.

srijeda, 06.01.2010.

Feeling:

stressed

Prvo i prvo, recite: Hvala draga Reneesme što moram čitati ovaj preglupi blog više nego što je potrebno (nabavit ću vam njen e-mail pa pišite svoje izraze negodovanja). Za sada nemam ništa za napisati osobno, jer se uglavnom ništa ne događa u mom blesavom životu, kao i obično. Zapravo, sada sam shvatila. Mi svoj zanimljiv dio života prepričavamo tako da svi imamo dojam da je trajalo ne pet minuta nego tri dana. And it sucks, totally. Ja sama trebam prestati to raditi.
Dalje, jednostavno MORAM prokomentirati zadnji post Mermaid syren. Nemoj misliti da ti kradem post ili štogod, samo želim malo duže prodiskutirati jer kad sam pročitala tvoj dobila sam snažni poriv da napišem cijelih deset prokletih stranica proklete doktorske dezertacije.

Zašto nama curama trebaju (porno) slike da bi se osjećale ženstvenima i privlačnima, možda odraslima? Čemu droga, alkohol i cigarete već od pa....13 godina? Zašto "veze, vezice" u onovnoj školi koje traju jedno deset minuta? Čemu sve to? Ljudski odnosno ženski um je kompliciran nama samima a pogotovo drugima. Tolika pitanja se mogu namirisati u zraku, a nitko se ne trudi dati objašnjenje. Ni profesori ni psiholozi, pusti učeni ljudi, svi se prave da toga nema. Roditelji imaju prevažne poslove da bi odvojili 5 minuta razgovora sa djecom i onda se svi mi pitamo kako je sve ovo otišlo kvragu. Čudim se i ja sama nekim novim klincima, nekom novom generacijom pune potrebe za uništavanjem i buntom. Da sada ne bi dobili esej na jedno sto strana, skratit ću cijelu priču. (PISALA SAM BEZVEZE U 1. LICU MNOŽINE; NITKO VAS NE PROZIVA)

Ubile bi za ljepotu. Patile bi za ljepotu. Ubile bi za novac. Razorile bi za novac. Prodale bi dušu za novac. Prodale bi svu svoju intimu za novac.
Zašto? Zašto želimo dokazati nešto što smo već odavno dokazale? Da smo moćne, da imamo sve konce u rukama.
Jel se moramo ponašati kao kurve u bordelima? Jel moramo MI drpati muške, ljubakati svakoga, (započinjati tour the drolja) i onda se poslje čuditi statusu glavne kurvetine. Zašto se moramo hvaliti koliko smo muških bile? Je li to stvar kojom se trebamo hvaliti? Pravimo se snažne a kad smo stjerane u kut zbog toga, onda cmoljimo kao mala djeca.
Zašto djeca od 11, 12 godina rade isto što i mi? Da bi bile bolje i starije? Haha, zadivljena sam. Sada izgledaju, kao, oh, oh, pa i dalje 11, 12 godina! Hoho! Dođe mi da im nekada u putu dobacim: so,came out of the closet? Odmah znam odgovor: NO.
Zašto imamo tu jadnu naviku da slinimo za popularnima? Jel trebamo biti uz zvijezde i zvjezdice kad već mi to ne možemo biti?

Mi smo žene. Možemo braniti, dovoljno smo snažne, lijepe i pametne. Ne ovisimo o drugima. I znamo se izboriti za sebe. Voljene smo i znamo voljeti. Osjećamo.
Predosjećamo i vidimo neke stvari koje muški uopće ne primjećuju.
Komadić pljunute šminke nam ne bi trebao biti sredstvo kojim postajemo bolje i superiornije.
Ja sam kao primjer sebi uzela Morgan Le Fay. Nadam se da većina zna o kome govorim, a ako ne, svatko neka misli općenito.
Možemo manipulirati muškarcima. To što smo "osjećajnije" daje nam veliku prednost da ih koristimo u različitim svrhama. Snalažljive smo. Imamo talente. Ne bojimo se.
Ali nam svejedno fali toliko samopouzdanja. Samopozudanje nas tjera da se uvlačimo u konfekcijske brojeve 2 i 4 (američke oznake), da oblačimo štikle od deset centi, da stavljamo tonu šminke jer mislimo da nismo nikom privlačne, da se junačimo sa drogom i alkoholom, da se poistovjećujemo sa muškarcima, da se mijenjamo.
A zašto? Zbog koga? Zbog čega?
Mi smo mi. I svi smo na neki način savršeni. Mi smo žene.

Drugi dio posta posvećujem Reneesme. Ne posvećujem posvećujem, samo posvećujem. Dakle, odem ja malo do Reneesme, želeći joj ostaviti sneak peak za cigarettes & chocolate milk , jer je jedina koja ga redovito čita i kaže da je voli. I ona lijepo zatvori blog sa izgovorom ja bih se tebi morala odužiti zato što si jedina koja još uvijek čita moja sranja...i zato sam ti neizmjerno zahvalna.Broj jedan, draga moja Reneesme, ja ne čitam sranja. Kad ja vidim sranja, zaobilazim ih u širokom luku (mislim na blogove, oke?), bježim od njih k'o vrag od tamjana. Jedna sitnica, mala mala: mogla si barem ostaviti link za komentiranje da mogu normalno odgovarati na tvoje komentare (i komentirati i objašnjavati priču, ako se toga isto nisi sjetila) jer ja imam potrebu. Broj dva, ti čitaš moja oba bloga od samog početka, i podupirala si me kad sam imala aktivni graphics blog sa dizajnovima. Broj tri, ne moraš brisati ili zatvoriti blog, ostavi ga samo neaktivnog (da ti nije palo napamet brisati blog!!!). Broj četiri, ovo sam prenespretno formurirala. Ono što pokušavam reći jest, ako je potrebno, da ću prestati pisati priču i zabraniti komentiranje na blogu a maloj veseloj četici ljudi koja je čita objasniti razlog.
I da, meni ono P.S. hvala Freckles! ne znaći, barem dok ne ispuniš ono što te tražim. Nisam puno ljudi molila na koljenima jer mi je to stvarno teško ide. Moljakanje i ponižavanje. I nisam nikoga molila na koljenima da ne zatvore blog. Što je kad malo razmisliš bizarno, jel da?
Zašto ljudi brišu blogove? Mislite da je plemenito osloboditi nekome adresu? Pa evo mali prijedlog: jebeš takvu plemenitost. Idućeg koji izbriše blog, šupirat ću nogom u dupe, a prije nego to napravim...hm, smislit ću nešto. Okrutno. Javim vam kad smislim.

subota, 02.01.2010.

Feeling:

bouncy

Dragi moji! Upravo gledate moderatoricu dva kluba na livejournalu. I to ne bilo koja! Nego evi_kate stills & merlin_tv. Da, da. Uh, ispravljam se, gledate njen blog. Moj ushit ne može umanjiti ni činjenica da nisam maintainer jer pogodite što? Mogu bannati ljude, šupirati ih iz community-ja, mijenjati bannere, dizajn, slike. I što ćemo sada cjepidlačiti o piramidi vlasti na toj stranici. Osjećam se baš izvrsno!
Ali ovaj, nazovimo ga posao na merlin_tv, uključuje usranu činjenicu da trenutno JA moram pregledavati sve postove i biti glavna kurva uspaljenoj, veseloj četi dječice od nekih 13, 14 godina i njihovoj veseloj ekipi koja ne pitajte me što rade. Dobro, reći ću sama. Ionako izgarate od želje znati (malo morgen). Dakle, mali nevini anđelčići sa zlatnim aureolama na glavici od 13 godinica već pišu porno romančiće na veselje i radost ostalih uspaljenih cura i dečki. Cure vrište na Merlin/Arthur spajanja ili pak Bradley/Colin i poslali su me stoput kvragu (i na druga mjesta koja sada nećemo spominjati) a ja ih prvo šupiram iz grupe a nakon dva dana sa livejournala. Ha! A muški? Muški su još gori (čovjek bi rekao da smo mi ženske stvorene za vrijeđanja i ostala sranja, ali ne!). Nakon što sam izbrisala par Gwen/Morgana sranja od literature (autora iz čistog štosa i pokvarenjalkuka ne želim banat) na moj lažni msn su stigle prijetnje smrću. Mislim, to je metafora, ali vjerujte pale su svakakve riječi. Priznajem, volim biti kučka. Imaš toliku nasladu.
Ipak, neka remek - djela su stvarno odlična, pa sam malim genijalcima poručila da se sada ostave tih slash gluparija, barem dok ne objave svoju knjigu i postanu slavni i priznati a onda tek mogu raditi što hoće. Preporučila sam im da u međuvremenu se strpe i nastave raditi u photoshopu ali ne bannere za svoje priče.
I rekla sam im da ih neću izbaciti ako mi napišu jednu priču gdje će spojiti Arthura i Morganu.
Ih, mito i korupcija. To ionako neće nitko otkriti. Muahaha. Ljudi imaju i pametnijeg posla od našeg malog, kako ga ja volim zvati, "prijateljstva".

Sjetio se, sjetio se, sjetio se, sjetio se! Ne mogu vjerovati!!! Dakle, jutros sam izašla vani s prijateljicom, prošetati malo po Rivi i gradu i popričati. Sekund prije nego što sam izašla poštar mi je pozvonio i ja sam nabrzinu potpisala papir, preuzela paket i bacila ga u maminu radnu sobu. Nabacivši jaknu na sebe, izletim iz kuće. I šetala ja tako s prijom po gradu, vukle se bezveze kao krepane.....uglavnom, ništa bitno za ovu moju priču. I dođem ja doma, a meni mama urliče iz dnevnog boravka što stavljam svoju poštu na njen stol. I to paket koji prekriva gotovo cijeli stol, i da mi je bliže bila moja soba. Ja gledam ono wtf? i pogledam bolje - a ono moje cijenjeno ime i prezime blišti na vrhu. Uskliknem kao malo dijete od radosti i potrgam paket koliko god mi je to karton dopuštao. Pet minuta sam buljila u sadržaj, očito prešokirano tako da je moja mama došla u sobu da vidi što se događa. Neću vam odati što se unutra nalazilo. Samo ću reći da je netko ispunio davno dato obećanje. I ovim mu putem poručujem da ga obožavam i da mi i dalje ostaje najbolji i najdraži frend.
P.S. Oni koji duže čitaju moj blog će znati tko je taj netko, a oni koji nisu, pa, nema veze, nije ni bitno.

petak, 01.01.2010.

Feeling:

crappy

Dakle, sinoć sam vam čestitala Novu godinu, a danas vam to radim ono, officially! Želim vam sve ono što želim i sebi i ono što sami želite. Neka vam ova nova godina bude najljepša i najbolja do sada (ili kakvagod vama pasala).
I kakvi su vam planovi za novu godinu? Moji su sljedeći:
- u novoj godini čitati ću više knjiga; čitam ih puno, ali hoću više
- u novoj godini ću se promijeniti nabolje
- u novoj godini ostat ću, ja, freckles, genijalna kakva sam i do sada bila
- u novoj godini gledat ću više filmova i svećano prisežem da ću 31.12. 2010. imati pogledanih barem 100 filmova
- nikada, ali nikada neću prestati gledati: House, Merlin, Lost, Greek, Samantah Who
- neću propustiti niti jednu epizodu serija
- neću žaliti sama sebe
- neću misliti na xxxx-a; nek se goni u neku stvar
- neću provesti cijeli dan gunđajući da imam grozne frendove - šupirat ću ih sve nogom u dupe
- bit ću bolji virtualni frend; da ja ne dobijem nogu u dupe
- skupit ću svoju kućnu kolekciju (jeftinih) filmova - ali ne sad, trenutno sam švorc od onih pustih poklona i slatkiša jer nisam računala koliko to sve košta
- bit ću opuštenija i vedrija, nitko ne voli miss mrgudnosti
- bit ću hepi, hepi, hepi, hepi!
- nikad, ali nikad više neću prinjeti ustima bilo što alkoholno
- dovršit ću cigarettes & chocolate milk
- održat ću ovaj blog barem još jednu godinu
- prestat ću mučiti sve oko sebe
- učit ću
- kupit ću sama sebi nešto za rođendan; nikad dosta poklona
-

Ah, Nove godine su ionako pretjerane; 2009. je bila (za promjenu) dobra ali imam osjećaj da će 2010. biti još bolja. Nadam se da su svi dobro proveli ovaj dan (i bili oprezni).

Hmm, sigurno se (ne) pitate što je Freckles radila na Staru godinu? Po mood theme slici ćete pomisliti da sam se nacvrcala. Ah, ne! Vaša Freckles je za promjenu od prijašnjih, pa, jedno, dvanaest godina (uuuuu, stvarno puno) odlučila otići na tulum! I to ne običan tulum! To je bio vrlo fensi, ultrakul, razuzdan tulum! Da,da. Točilo se svega i svačeka na tom fenski šmensi tulumu i ja, srednje-teško manipulativna sam poklekla pod ovim novim age-om i nekim novim klincima.
Dakle, bilo je svega: od Body Slammera, Jacka Danielsa, Bloody Mary, votke, tekile, džin tonika, juice votke a sve su to donijeli fensi šmensi pederčiči od jedno osamnaest godina (da sve bude legalno, ne?). Moja frendica koja je završila školu za profesionalne pijandure odmah je uskliknula na taj (pijani) raj na zemlji. I ta je frendica natjerala mene, MENE, da probam Jack Danielsa. Pošto sam već bila utućena od fensi šmensi svirke i prekul čokaca (i pokoje pivice), ja sam lijepo već maštala kako ja sjedim u baru sa Jackom i pijem Danielsa. I tako je on meni govorio kako mi predobro stoji ta njegova kožna jakna, kako njemu baš pašu takve cure kao ja i kako mu se baš sviđa moj winterfresh zadah. Ali, ne. Moju fantaziju je prekinula frendica pijandura koja je, ah, štete, prekinula baš u trenutku kada su se naše usne trebale spojiti....gah! Razočarana što me prekinula u najljepšoj fantaziji do sada, odem do wc-a s njom jer je njoj mala mučnina, vjerojatno jer je pojela previše krunpirića prije francuske salate (zalivene votkom). U redu ispred nas (koji bi teško mogao prevladati čak i onaj red za kruh i čokoladu pred smak svijeta) stajala su cure koje su također pojele previše krunpirića prije francuske a na kauču je već počelo prekomjerno pipkanje. Videći da taj fensi šmensi kul tulum postaje sve bolji i bolji, odlučim odvući svoju i frendičino maloljetničku guzicu odavde ali ona se ne da. Hoće još malo tekile jer je žedna i usta su joj suha. A i htjela bi malo akcije u tom svom novom kompletiću Women secret. Nije ona više mala. Osim toga što ga je dovraga kupovala kad nema od njega niš' koristi. Mene već boli glava od Danielsa iako stvarno, ali STVARNO nisam popila puno - nije alkohol za mene, vjerujte mi. Nakon pola čaše ja sam već mamurna. I taman kada sam htjela uzeli lekadol, sjetim se koga vraga ja to radim - ali odlučim ostati još malo. Pa 'ko će sad u bus...Na sreću, nakon nekog vremena nađem ja normalnog dečka na tom fensi razuzdanom tulumu koji nije pederčić i koji mi je pomogao nasilu vući (čitaj: nositi) moju frendicu i ugurati nas u bus. Bio je čak toliko ljubazan pa nas je svaku dopratio do svoje kuće, objasnio frendičinim starcima da moja frendica ima bujnu maštu kada je kao izgovor za stravično stanje iskoristila da je udario motor ali da joj nasreću nije ništa te da je samo odskočila par metara i da ima čvoku na glavi. Nakon ultrafensišmensi, prekul razuzdanog tuluma, zavalila sam se u krevet u istoj odjeći u kojoj sam i došla, odmah zahrkala i spavala do danas popodne. Neću niti spominjati sate u koje smo se vratili. I kažem ja sada sebi: jebiga, nikad više.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>