Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mycolorfulsweetworld

Marketing

Dear 2010, they're your problem now. Good luck! Love, 2009.

Feeling: crappy


Dakle, sinoć sam vam čestitala Novu godinu, a danas vam to radim ono, officially! Želim vam sve ono što želim i sebi i ono što sami želite. Neka vam ova nova godina bude najljepša i najbolja do sada (ili kakvagod vama pasala).
I kakvi su vam planovi za novu godinu? Moji su sljedeći:
- u novoj godini čitati ću više knjiga; čitam ih puno, ali hoću više
- u novoj godini ću se promijeniti nabolje
- u novoj godini ostat ću, ja, freckles, genijalna kakva sam i do sada bila
- u novoj godini gledat ću više filmova i svećano prisežem da ću 31.12. 2010. imati pogledanih barem 100 filmova
- nikada, ali nikada neću prestati gledati: House, Merlin, Lost, Greek, Samantah Who
- neću propustiti niti jednu epizodu serija
- neću žaliti sama sebe
- neću misliti na xxxx-a; nek se goni u neku stvar
- neću provesti cijeli dan gunđajući da imam grozne frendove - šupirat ću ih sve nogom u dupe
- bit ću bolji virtualni frend; da ja ne dobijem nogu u dupe
- skupit ću svoju kućnu kolekciju (jeftinih) filmova - ali ne sad, trenutno sam švorc od onih pustih poklona i slatkiša jer nisam računala koliko to sve košta
- bit ću opuštenija i vedrija, nitko ne voli miss mrgudnosti
- bit ću hepi, hepi, hepi, hepi!
- nikad, ali nikad više neću prinjeti ustima bilo što alkoholno
- dovršit ću cigarettes & chocolate milk
- održat ću ovaj blog barem još jednu godinu
- prestat ću mučiti sve oko sebe
- učit ću
- kupit ću sama sebi nešto za rođendan; nikad dosta poklona
-

Ah, Nove godine su ionako pretjerane; 2009. je bila (za promjenu) dobra ali imam osjećaj da će 2010. biti još bolja. Nadam se da su svi dobro proveli ovaj dan (i bili oprezni).

Hmm, sigurno se (ne) pitate što je Freckles radila na Staru godinu? Po mood theme slici ćete pomisliti da sam se nacvrcala. Ah, ne! Vaša Freckles je za promjenu od prijašnjih, pa, jedno, dvanaest godina (uuuuu, stvarno puno) odlučila otići na tulum! I to ne običan tulum! To je bio vrlo fensi, ultrakul, razuzdan tulum! Da,da. Točilo se svega i svačeka na tom fenski šmensi tulumu i ja, srednje-teško manipulativna sam poklekla pod ovim novim age-om i nekim novim klincima.
Dakle, bilo je svega: od Body Slammera, Jacka Danielsa, Bloody Mary, votke, tekile, džin tonika, juice votke a sve su to donijeli fensi šmensi pederčiči od jedno osamnaest godina (da sve bude legalno, ne?). Moja frendica koja je završila školu za profesionalne pijandure odmah je uskliknula na taj (pijani) raj na zemlji. I ta je frendica natjerala mene, MENE, da probam Jack Danielsa. Pošto sam već bila utućena od fensi šmensi svirke i prekul čokaca (i pokoje pivice), ja sam lijepo već maštala kako ja sjedim u baru sa Jackom i pijem Danielsa. I tako je on meni govorio kako mi predobro stoji ta njegova kožna jakna, kako njemu baš pašu takve cure kao ja i kako mu se baš sviđa moj winterfresh zadah. Ali, ne. Moju fantaziju je prekinula frendica pijandura koja je, ah, štete, prekinula baš u trenutku kada su se naše usne trebale spojiti....gah! Razočarana što me prekinula u najljepšoj fantaziji do sada, odem do wc-a s njom jer je njoj mala mučnina, vjerojatno jer je pojela previše krunpirića prije francuske salate (zalivene votkom). U redu ispred nas (koji bi teško mogao prevladati čak i onaj red za kruh i čokoladu pred smak svijeta) stajala su cure koje su također pojele previše krunpirića prije francuske a na kauču je već počelo prekomjerno pipkanje. Videći da taj fensi šmensi kul tulum postaje sve bolji i bolji, odlučim odvući svoju i frendičino maloljetničku guzicu odavde ali ona se ne da. Hoće još malo tekile jer je žedna i usta su joj suha. A i htjela bi malo akcije u tom svom novom kompletiću Women secret. Nije ona više mala. Osim toga što ga je dovraga kupovala kad nema od njega niš' koristi. Mene već boli glava od Danielsa iako stvarno, ali STVARNO nisam popila puno - nije alkohol za mene, vjerujte mi. Nakon pola čaše ja sam već mamurna. I taman kada sam htjela uzeli lekadol, sjetim se koga vraga ja to radim - ali odlučim ostati još malo. Pa 'ko će sad u bus...Na sreću, nakon nekog vremena nađem ja normalnog dečka na tom fensi razuzdanom tulumu koji nije pederčić i koji mi je pomogao nasilu vući (čitaj: nositi) moju frendicu i ugurati nas u bus. Bio je čak toliko ljubazan pa nas je svaku dopratio do svoje kuće, objasnio frendičinim starcima da moja frendica ima bujnu maštu kada je kao izgovor za stravično stanje iskoristila da je udario motor ali da joj nasreću nije ništa te da je samo odskočila par metara i da ima čvoku na glavi. Nakon ultrafensišmensi, prekul razuzdanog tuluma, zavalila sam se u krevet u istoj odjeći u kojoj sam i došla, odmah zahrkala i spavala do danas popodne. Neću niti spominjati sate u koje smo se vratili. I kažem ja sada sebi: jebiga, nikad više.




Post je objavljen 01.01.2010. u 21:29 sati.