misterije i zavjere

Kao dijete ponekad sam čuo priče o mjestu na kojem bi automobili bili uzdignuti od zemlje nekom nevidljivom silom. Mjesto se zvalo Gravity Hill (Gravitacijsko brdo) i nalazi se negdje u Baltimoru u Marylandu.
U siječnju 1980. tim projekta Enigma uspio je ponovno otkriti gravitacijsko brdo na sjeverozapadu Baltmorea uz cestu koja prolazi prirodnim područjem Soldier`s Delight. Iz prve ruke smo se uvjerili u djelovanje tog neobičnog fenomena. Ako ostavite automobil pri dnu gravitacijskog brda, izbacite ga iz brzine i otpustite ručnu kočnicu, on će se lagano pomicati oko 150 metara prije nego se zaustavi. Golim okom se vidi da je na tom dijelu lagani nagib a automobil se kretao uzbrdo. To što smo vidjeli definitivno je razbilo svaku sumnju koju smo imali prije samog istraživanja.
Na sreću lokalni suradnik projekta Enigma, Mike Gilbert bio je geometar tako da nam nije trebalo puno vremena da ga nagovorimo na poduhvat. Mike je detaljno premjerio i označio cestu i pažljivo zapisivao sve detalje. Kada nam je pokazao rezultate svog istraživanja bili smo prilično iznenađeni. Nagib koji se nama činio kao uzbrdica u stvari je bio lagana nizbrdica. Uspjeli smo dokazati da u stvari Gravitacijsko brdo ne postoji i da na tom dijelu ceste vladaju prirodni zakoni kakve poznajemo. Sva misterija fenomena bila je produkt čiste optičke varke. Prijavljena su još najmanje 3 slična slučaja u Marylandu ali ih nismo istražili. Znamo za još neke slučajeve u drugim područjima SAD-a i Kanade.
"Nešto zastrašujuće ne valja ovdje", napisao je u svojoj knjizi Ivan T. Sanderson kada se osvrnuo na fenomen kamenja koje zvoni. S malo previše jeftine sentimentalnosti Sanderson opisuje sedam jutara nabacanog kamenja na području Upper Black Eddya, grada u sjeveroistočnom dijelu Pennsylvanije uz samu granicu države New Jersey. Kao da sedam jutara nabacanog kamenja visokog tri metra usred šume nije bilo dovoljno, Sanderson svojim čitateljima tvrdi da trećina tog kamenja zvoni poput zvona ako ga se udari čekićem.
Iako je svojstvo zvonjave objašnjeno iznimno velikim unutrašnjim naponima uzrokovanim neobičnim i selektivnim trošenjem kamena, debata je nastavljena zbog velikog broja kontradiktornih tvrdnji.
Godine 1981. istraživači projekta Enigma željeli su se osobno uvjeriti u istinitost fenomena na licu mjesta. Njihova saznanja koja su objavljena u "Fate Magazin" uglavnom se podudaraju sa Sandersonovim promatranjima. Iako su mnogi znanstvenici zastupali suprotno mišljenje, kamenje nije izgubilo svoje svojstvo zvonjave ako bi se lomilo ili pomicalo sa mjesta na kojem se nalazilo. Kao što i Sanderson tvrdi, kamenje bi zvonilo bez obzira da li bi ga stiskali ili popuštali stisak ali, nije istina da to područje izbjegavaju životinje. Istražitelji su pronašli i sakupili zmije i paukove koji su živjeli u kamenju a pronašli su i nekoliko mladica biljaka.
Nismo sigurni koliko toga zastrašujućeg ne valja u kamenju ali, zasigurno je polje neobično i pobudit će još mnogo rasprave.