Prema NASA-inoj izjavi orbitalne stanice Viking 1 i Viking 2 napravile su samo 18 fotografija Cydonie (Područje na Marsu). Iako je samo pet dovoljno jasnih za ozbiljnije promatranje, oko njih se razvila jedna od najvećih rasprava u novije vrijeme. Što se zapravo nalazi na tim fotografijama? NASA-ino službeno mišljenje je da se na njima doista nalazi tvorevina koja ima oblik ljudskog lica ali da je ona nastala prirodnim putem. Priroda se neprestano igra neobičnim oblicima i možda je "Lice sa Marsa" jedno od njenih zanimljivih djela. Tu teoriju bi nekako i mogli prihvatiti ali... Na području Cydonie nalazi se još mnogo toga zanimljivog. Od "kanala za navodnjavanje" (Inca City), peterostranih piramida i čak jedan čitavi grad. Postoji i međusobna matematička povezanost objekata što minimalizira vjerojatnost prirodnog nastanka.
U prvu skupinu spadaju oni koji smatraju da je sve to smo neslana šala prirode te da se ne moramo previše uzbuđivati oko nje. Drugi smatraju da smo te objekte napravili mi! Da, dobro ste pročitali, napravili su ih "ljudi" prije nego što su sa Marsa, u potpunosti ili djelomično, preseli na svoj novi dom - Zemlju. Treći pak tvrde da je to djelo neke izvanzemaljske civilizacije. Ta je civilizacija postojala na Marsu puno prije naše i za sobom je ostavila vidljive tragove. Ili je možda netko ostavio dokaz svoje prisutnosti koji ćemo otkriti tek kada za to budemo spremni, kada dođemo do Marsa. Moramo priznati da niti jedna teorija nema dovoljno čvrste dokaze da bi je mogli smatrati ispravnom. Da bi ih otkrili ne moram ići na Mars. Možda je dovoljno da "skoknemo" u Gizu pokraj Kaira. (Jeste li znali da "Cairo" znači "Mars"?)
Lice - "Lice" na Marsu je stijena u obliku velikog ljudskog lica koje gleda u nebo. Otprilike je 2.5 kilometara dugo, 2 široko i 0.4 visoko. Smješteno je u Cydoniji na Marsovoj sjevernoj polutki (41 stupanj sjeverne geografske visine i 9.5 stupnjeva ? geografske širine). Lice je prvi puta zamječeno u "Jet Propulsion Laboratory" ali je smatrano igrom svijetla i ostavljeno sa strane. Originalnu snimku (Viking orbiter frame 35A72) su nekoliko godina kasnije ponovno otkrili Vincent DiPietro i Georgy Molenaar, dva inžinjera iz Goddard Spaceflight Center. Također su pronašli i drugu fotografiju (70A13) sa drugačijim osvjetljenjem, sunce se nalazilo na otprilike na visini od 20 stupnjeva. Na lijevoj fotografiji 70A13 jasnije se vide crte lica nego na prvoj 35A72. Posebno su zanimljive linije na čelu i zubi. Vidljivi su na obje fotografije tako da se sa sigurnošću može reći da se ne rade o grešci.
Grad - Oko dvadesetak kilometara zapadno-jugozapadno od lica nalazi se skupina drugih građevina koje sliče gradu. Za razliku od lica koje ima oble bridove, bridovi objekata u "gradu" su oštri.
Tvrđava - Osim piramida najzanimljiviji objekata u "gradu" je tvrđava koja izgleda dosta "ogoljena".
Piramide - U "gradu" i velika peterostrana piramida. Dvije stranice su oštećene ili možda nedovršene. Južna stranica piramide gleda gotovo savršeno na jug. Piramidu su prvi opazili DiPietro i Molenaar pa se još naziva i D&M Piramida.
Svemirska galerija
Sve je počelo s ljudskim licem na Marsu. Zatim su se pojavile, piramide, utvrde, čitav grad... Doslovno su napisane tisuće i tisuće članaka o njima i polagano mi čitava tema ide na živce tako da u ovom tekstu te anomalije neću ni spominjati. Prelistavajući arhivu na space.com pronašao sam nekoliko zanimljivih anomalija koje unose malo veselja na ovo područje. Sve anomalije nalaze se na asteroidu Eros i planetu Marsu tako da bi se u buduće moglo organizirati turističko razgledavanje ove svemirske "galerije".
Na istočnoj strani Arygire Planitia nalazi se drugo Marsovo lice, mnogo veselije. Zapravo se radi o najvećem poznatom smileu (promjer kratera je 215 kilometara). Prvi puta ga je snimila sonda Viking Orbiter 1970. godine a znanstvenici koji su ga otkrili dali su mu nadimak Happy Face Crater. Pravo ime mu je Galle krater a fotografija koju vidite snimljena je kamerom Mars Orbitera 1999. godine.
Kada smo već kod lica spomenimo i ono na asteroidu Eros, na njegovom južnom dijelu istočne hemisfere. To je savršen primjer kako svjetlo i sjena mogu stvoriti dobru iluziju. Pri drugačijem osvjetljenju ne bismo vidjeli ništa zanimljivo. Fotografiju je napravila sonda NEAR Shoemaker 28. listopada 2000. godine s udaljenosti nešto manje od 200 kilometara.
Drugi crtež na Erosu ima oblik šape i možda je bolje da ga nazovemo otiskom. I ovu fotografiju napravila je sonda NEAR Shoemaker. Svi morfološki objekti na Erosu dobivaju imena po velikim ljubavnicima pa je i ovaj krater dobio naziv Psyche. Šapa (The Paw), kako se službeno zove, sastoji se od jednog velikog kratera promjera nešto većeg od 5 kilometara i pet manjih koji predstavljaju prste.
S Erosom još nismo gotovi. Kao prikladan poklon za znanstvenike na sveučilištu Johns Hopkins 13. veljače 2000. godine (dan prije Valentinova) je, a tko drugi nego NEAR Shoemaker, poslao fotografiju srca. Na žalost teško ćete ga ikada u živo vidjeti jer se opet radilo o igri svjetla i sjene. Dok je trajalo bilo je široko 5 kilometara.
I Mars ima svoje srce. Nešto je manje ali ljepše od Erosova. Možda vam na prvi pogled izgleda kao dvostruki brežuljak ali se zapravo radi o depresiji, 2.3 kilometra širokoj. Fotografiju je 1999. napravio Mars Surveyor. Ako još izgledu dodamo znatno slabiju gravitaciju od one na Zemlji možemo očekivati da će ova rupa postati pravo ljubavno gnijezdo zaljubljenih svemirskih turista.
I da ne bi ostalo sve na dalekim i ljudskom oku nevidljivim crtežima pogledajte Mjesec i pronađite na njemu glavu djevojke. Ne bi trebalo biti teško ali za svaki slučaj evo i fotografija.
S obzirom koliko smo mali dio površine planeta detaljno snimili (npr. tek nešto manje od 1% površine Marsa fotografirano je u velikoj rezoluciji) u budućnosti možemo očekivati još mnoga iznenađenja nebeskog umjetnika.