Sjedim i gledam blagu svjetlost božićnog drvca; osjeća se blagdanski mir i radost. Idilično zvuči to ozračje, taj spokoj Badnje večeri.
Međutim, prava je atmosfera malo manje idilična. Istine radi, reći ću da sjedim na lopti za pilates, osjećam se kao pretovareno magare i točno znam gdje mi se nalazi išijasni živac. Ruke su mi kao kora božićnog drvca. Sve u skladu s pretjerivanjem.
A redovito obećavam sebi da "sljedeći put neću tako". Dobra je vijest da svake godine ipak uspijem promijeniti barem jednu navadu. Dakle, dobre su šanse da se za desetak godina ipak neću ponašati kao da je tijekom predbožićnog vremena, u najmanju ruku, vladala kakva epidemija pa sve treba temeljito raskužiti i još za proslavu završetka te "zdravstvene nepogode" pripremiti hrane za svekoliko pučanstvo.
Uglavnom, to je samo malo za dočaravanje atmosfere. Prije nego što moj sustav učini "shut down".
Malo za promjenu, htjela sam napisati nešto što neće biti kao one moje dosadašnje čestitke, međutim, jošte je jedna stvar koju prešutjeti ne mogu.
Nekako sam ovih večeri malo pogledavala prema vedrom zvjezdanom nebu. Ne, nisam otkrila novu zvijezdu, ali kao da jesam.
Svaki put kad osjetim kako je čaroban sjaj tih nebeskih svjetiljki i kako je sretan trenutak u kojemu se možemo diviti svim tim očaravajućim pojavama koje nas okružuju, sjetim se da je to jedna od onih stvari koje nas ispunjavaju "sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem", što više o njima promišljamo.
I mudraci su pratili zvijezdu i ona im je pokazala put do Betlehema. Dovela ih je do izvora ljubavi.
I ove noći nebo je posuto veličanstvenim zvjezdanim sjajem. Zagledamo li se u te nebeske oči, svatko od nas može se prisjetiti kako će pronaći svoje svjetlo. A tada je samo važno podijeliti ga s drugima. Tada će i nas, poput putokaza, dovesti do izvora ljubavi.
Želim vam puno mudrosti, ljubavi, radosti... i svega blaga u srcu i duši. Sretan vam Božić!
P.S. Dosljednost je dosljednost, ma koliko se zezala s izvrtanjem priče.
|