< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Zato što govorim urdu

26.11.2013., utorak

S blogom je nekako kao s cigaretama. Prestaneš pušiti, ali ipak se s vremena na vrijeme prisjetiš da ti je to nekad bila navika. Pa onako iz prikrajka pogledaš nekoga kad pali cigaretu i misliš kako je to bilo. Katkad dođeš u napast da ponovno pokušaš. S cigaretom je bolje ne pokleknuti, ali eto, s blogom... fućkaš karakter koji nije labilan!

Nakon što sam prošla fazu djetinjstva u kojoj se katkad razgovara s nevidljivim prijateljem, pojavila se nova navada koju sam stekla valjda čim sam naučila oblikovati slova. Počela sam zapisivati. To ostane trajno.

A u posljednje vrijeme imam neki osjećaj... točno kao da s nekim ljudima komuniciram na nekom fidžijskom dijalektu jezika urdu pa me tako teško razumjeti da se stalno gubim u prijevodu.
I onda, mislim si, prvo sjedi i popričaj sama sa sobom. Malo si već velika za nevidljive prijatelje, ali zato postoji blog; virtualni monolog, dijalog, polilog... što god.

Zaviriš malo u svoj prošli blogerski život, shvatiš da si to još uvijek ti, da je plavo i dalje plavo, ali da su se tvojom bojom provukle i neke nove nijanse, neke niti svjetlosti i neki tragovi vremena.

U tom svom starom-novom ja uočiš i da one koji ne razumiju tvoj dijalekt jednostavno trebaš pustiti neka žive u svom skučenom svijetu i prestaneš se opravdavati što govoriš baš fidžijskim dijalektom urdua. Zapravo, urdu i nije bitan. Bitno je to da ljudi nekad ne mogu podnijeti ni obične male istine. I da je onda napad najbolja obrana.

No ja pak ne mogu protiv sebe. Ne volim nepravdu. Progovorim licem u lice, makar i na svom nerazumljivom jeziku, sa svoje točke gledišta. Onako izdaleka. Ionako se nikad nećemo naći na istim geografskim koordinatama.

A u svom svijetu širim horizonte i gradim mostove...

- 23:34 - Komentari (23) - Isprintaj - #