< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Kao svjetlost u kolovozu

12.01.2013., subota

Ljetos sam, ležeći između dviju stijena u sunčanom, šumnom zagrljaju neba i mora, razmišljala kako želim upiti svaki trag svjetlosti i soli i sačuvati ih.

A onda sam pomislila kako mi se zimi zapletu misli, obavijene maglom ili snježnim kristalima pa kao da zaboravim ili ne uspijevam dozvati te sunčane trenutke i pustiti ih da me ispune toplinom.
Ipak, danas mi je to uspjelo.

Tako me snažno izazvala želja da u sunčano popodne zagrlim more. I da ono samo šumno šuti pokraj mene i da se tako iskonski razumijemo nas dvoje.

Možda me izazvalo sunčano jutro – jer, ja volim sunčana jutra, a onda me iznenada preplavila čežnja za plavetnilom mora.

Odjednom se javilo ono modro sunčano popodne i razlilo se, prosulo se mojom dušom nježno i snažno kao val i kao svjetlost. Na trenutak sam osjetila toplu i hrapavu stijenu pod svojom rukom; kap mirisne borove smole, sjećanje živo, opipljivo i neizbrisivo.

Ne znam zašto sam uopće i osjetila nesigurnost i posumnjala da ću uspjeti probuditi svoje unutarnje more kad je ono sasvim sraslo s mojim bićem. Katkad mi se čini da smo jedno. I da se nikad ne rastajemo.

Posvuda putuje sa mnom; more je jedina luka koja može putovati.
Uistinu, ne napuštam to mjesto na kojem raste emocija, jasna, čista i sveobuhvatna. I znam da odande mogu krenuti dalje... do novog susreta s morem.

- 12:01 - Komentari (27) - Isprintaj - #