Sjetila sam se jednog starog vica o nekakvoj sobi iz koje se čuo zastrašujući glas: "Ogulit ću te, pojest ću te!" A svi koji su testirali svoju hrabrost ulazeći unutra kako bi otkrili o čemu je riječ, prestravili bi se i pobjegli čim bi čuli prijetnju. Sve dok se jedan nije usudio ostati i istražiti odakle dolazi glas koji to izgovara. Shvatio je da zlokobna rečenica dopire iz ormara. Otvorivši ormar, ugledao je majmuna koji se naslađuje guleći bananu...
Budući da smo odavno dobili etiketu banana-države, bojim se da, slijedom te logike, dolazi pitanje koje se odnosi na majmune. Koji nas gule. A možda se samo radi o tome da misle na naše dobro. Jerbo, ako je gorivo opet poskupjelo, to bi nas trebalo potaknuti da više pješačimo ili vozimo bicikl. Zna se da kretanje pozitivno utječe na zdravlje, tako da se zapravo radi o našoj dobrobiti.
Pa kad malo pogledamo iz drugog kuta, na najboljem smo putu da se vratimo prirodi. Automobili ionako previše zagađuju okoliš. Osim toga, treba se osloboditi tog vozanja. Vozaju nas na sve strane.
A mi smo postali stoici. Ustrajno trpimo sve nedaće i, kao u onoj bratstvojedinstvenoj himni, mi stojimo postojano kano klisurine. Samo se bojim da to ne prijeđe u mazohizam. Šibanje po goloj guzi i strasno šaputanje "hoćemo još".
Istinabog, nekako ljepše zvuči da smo filozofi nego da smo mazohisti. Prvi su tvrdili da su teškoće zapravo prilika za spoznavanje vlastite snage, stjecanje iskustava i mudrosti, a drugima se jednostavno sviđa kad ih udaraju. Zabrinjava me ta tanka granica između stoicizma i mazohizma.
No sviđa mi se povratak prirodi. Sve mi češće dođe da se odmetnem u 'ajduke; prodam auto i odem živjeti u kakvu potleušicu u nekom idiličnom zabitnom predjelu Lijepe Naše. Zapravo je tako malo potrebno da čovjek bude sretan.
No dok se još nisam odmetnula u pastoralni krajolik, vrijedi malo biti 'ajduk na asfaltu. Danas ne točim gorivo, pridružila sam se bojkotu benzinskih crpki. Sumnjam da će sniziti cijene goriva, ali bitan je i naš princip. Protest. Pokazivanje stava. Ono što možemo učiniti u okviru svojih mogućnosti. Jer, stalno ispada da nas guli neki majmun, a mi nemamo hrabrosti otvoriti ormar.
|