Kritični trenutak
Bit će to 31. ožujka u ponoć. Kritični trenutak. O tome raspravlja(lo), prolijeva(lo) se toliko žuči, a stvar je sasvim prozaična: popis stanovništva. Ne znam polemizira li se o toj temi i politizira li se toliko i u drugim zemljama kao u Hrvatskoj, ali sve to što vidim, čujem ili čitam ovih dana potaknulo me da preispitam i neke osobne dojmove i stavove.
Popis stanovništva? Pod suncem ništa novo. Demografija je kao znanost prisutna već pristojan broj stoljeća. Slično kao i brojne druge znanosti koje se bave prikupljanjem i proučavanjem podataka o ljudima i društvu.
Moram reći da ne vidim ništa sporno u činjenici da se provodi popis stanovništva. Da ne obrađujem povijesne podatke, postoje brojni članci o toj temi, od samih začetaka popisa stanovništva do usporednih proučavanja znanstvenih disciplina koje se na neki način bave tim podacima (1, 2, 3, 4).
Međutim, druga je priča kad su u pitanju teorije o popisu stanovništva, od onih pisanih do onih koje se prenose usmenom predajom.
Ako je popis stanovništva potreban da bi se utvrdila demografska kretanja u nekom društvu, i to ne samo ona koja se tiču nataliteta, mortaliteta, odnosno prirodnog prirasta, nego i gospodarskih kretanja, kretanja u obrazovanju i ostalim segmentima društva (primjerice zdravstvenoj i socijalnoj skrbi), sve to – samo po sebi – nije ništa loše i ne vidim u tome ništa sporno.
S druge strane, tvrde neki, ne treba nam, previše je skupo, to je trošenje novca. Ako se ponovno podsjetimo da postoji niz znanstvenih disciplina koje se na neki način bave proučavanjem društva, svakoj je od njih potreban određeni skup podataka. Popis stanovništva izvor je takvih podataka koji se prikupljaju odjednom. Istina, troši se novac. Trošio bi se isto tako da se za svako istraživanje posebno prikupljaju potrebni podaci. Nadalje, znanost, osim povijesnih, treba i nove podatke, one koji nisu stariji od deset godina.
Na cijelu priču o popisu stanovništva nadovezuju se i razne druge teorije, tumačenja, mitovi i legende. Od onih da nas nadgledaju i promatraju do onih da će se manipulirati podacima, pogotovo onim najosjetljivijim, kao što su oni o vjerskim i nacionalnim pitanjima, a posebno se spominje područje politike, tj. manipuliranje podacima za potrebe politike (čitaj: izbora).
Sjetih se sada i one mudre (koja se pojavljuje u raznim varijacijama): Ništa nije samo po sebi dobro ili loše, ovisi samo što o tome mislimo.
Promotri li se stvari na taj način, popis stanovništva – sam po sebi – samo je izvor podataka na temelju kojih će biti dobivene određene informacije.
U čemu je problem? U tome što je manipuliranje počelo i prije samog popisa stanovništva. Bune se protiv manipuliranja, a sami manipuliraju. Povikuju da će popis biti iskorišten i za političke interese, a nisu li svi oni koji pozivaju na određeno ponašanje i potiču nas da se izjasnimo "ovako" ili "onako" upravo potaknuti nekim interesima? Nije li i to svojevrsna kampanja? Da se izjasnimo u što većem broju kako bi bio značajniji broj pripadnika neke društvene skupine, zajednice i sl.?
Dok god se upućuju takvi apeli i dok god se lobira na sve strane – naravno da popis stanovništva dobiva razne negativne konotacije. Ono što je obična činjenica, postalo je spektakl. Kao da sami ne znamo pa nas netko treba uputiti kako ćemo se izjasniti. Žele nas prosvijet(l)iti. Ne zato što smo nesposobni sami odlučiti ili zato što imaju dobre namjere, u pitanju su samo interesi raznih strana i društvenih (interesnih) skupina. Ne bi se inače toliko polemiziralo.
No u nas se ionako o svemu polemizira. Obično je u pitanju neka urota, neka manipulacija. Istini za volju, ni to me ne čudi. Uvijek neki vjetar puše ili netko tjera vodu na svoj mlin. A i mi sami - toliko smo se puta opekli da već i na hladno pušemo.
|
