< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Nešto sasvim lagano

25.07.2010., nedjelja

Stanje nirvane, u koje dušom i tijelom uplivam za vrijeme godišnjeg odmora, obično me potakne da pogledam i kakav film koji sam već pomalo zaboravila, a zahvaljujući reprizama koje su sveprisutne na ovdašnjim televizijama, lako je odabrati.

Nikad nisam mislila da je glumački poziv lagan, ali kad se i samo malim korakom (koji je sasvim nevažan za glumački svijet, ali je velik pomak u vlastitom iskustvenom unutarnjem svijetu!) približi toj umjetnosti, osjeća se koliko je teško ne glumiti nego – biti ono što se tog trenutka traži da budeš.

Primjerice, zaljubljenost je osjećaj koji je svatko upoznao i prepoznao u nekom trenutku, mislim da nema čovjeka koji nema to iskustvo. Ali, zanimljivo, nije nimalo lako kad taj osjećaj treba glumački prenijeti tako da onaj tko gleda - zaista osjeća tu emociju između dviju osoba koje ju dočaravaju.

Nedavno sam na tom zadatku gledala glumački par: Piercea Brosnana i Salmu Hayek u filmu "Poslije sumraka". Njih dvoje, zgodan muškarac i zgodna žena, u filmu su ljubavni par: među njima sve pršti od poljubaca i zagrljaja, pa se malo posvađaju, pa se opet pomire, dakle, dovoljno elemenata da se gledateljski dožive te iskre u njihovu odnosu.

Međutim, cijelo sam vrijeme imala osjećaj da – nešto nedostaje. rolleyes Pa sam preispitivala svoje dojmove. Brosnana doživljavam kao zaista zgodnu mušku pojavu, a u filmovima u kojima sam ga prije gledala, uspijevala sam osjetiti tu emociju koju je prenosio sa svojom partnericom (iako, moram reći, uopće nisam ljubiteljica Jamesa Bonda!).

Salma Hayek isto tako zaokuplja svojom pojavom, zanimljiva je, vrlo uvjerljiva u svojim ulogama; u onom laganom "Brak nabrzaka" u kojem ona i Matthew Perry glume gotovo nespojiv ljubavni par, tako se jednostavno osjeća ta kemija koju dočaravaju.

Nekako mi se samo po sebi nametnulo pitanje zašto, gledajući Brosnana i Hayekovu u spomenutom filmu, uopće nisam imala taj potpuni doživljaj?

No, sasvim sporedno, nevažno. Film je završio, a svejedno je bio zabavan i opuštajući. Pa sad, njih dvoje – kako god bilo, odigrali su svoje, a moj dojam ionako neće utjecati na revolucionarne promjene u filmskoj industriji. smokin

Za nekoliko dana primijetila sam da je na rasporedu film koji sam zaista davno gledala (i već dugo nije bila repriza!): "Nešto posve osobno". U glavnim ulogama: Robert Redford i Michelle Pfeiffer. Gledajući njih dvoje, ni jednog trenutka nisam pomišljala na to – kako glume. Ta emocija između njih dvoje toliko se jednostavno osjeća, a toliko snažno. Da sam na njezinu mjestu, i ja bih se u tom filmu zaljubila u tog Redforda. cerek cerek

A onda sam se sjetila onog prethodnog filma i uočila koliko je velika razlika u toj kemiji između glumačkih parova. I koliko god glumci dobro glumili – taj spoj dviju osoba, to je na filmu – kao i u životu. Kemija ili postoji ili ne postoji. Ako je nema, onda je to samo fizika (ili možda mehanika?), nema onih finih osjećajnih nijansi. Ali ako postoji – onda je doživljaj – neprocjenjiv! yes


- 10:46 - Komentari (28) - Isprintaj - #