< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Neznanka

09.11.2009., ponedjeljak

Kad jesenja magla rasplete svoje kose i vjetar uzdahne, preplaše se ptice, ostanu pusta strništa i ogoljele vrbe. Izgube se boje i vode tužno jecaju dok ne zasja sunčano podne.

A onda me nekom čudnom snagom ponese taj zagrljaj svjetlosti pa koračam ususret oblacima i zastajem samo kratko da bih se nasmiješila (jer zbog osmijeha vrijedi zastati) otkrivajući da sam tako najbliža onom najskrivenijem dijelu sebe.

Odjednom se zaljubim u plavetnilo neba i u osjećaj slobode koji se prostire daleko iza zamišljene granice horizonta. Sasvim iznenada poželim putovati nepreglednim ravnicama; ispuniti dane lutanjem i predvečerja mirisom pokošenih travki dok osluškujem šapat zvijezda.

Čini mi se tada da bih u noći punog mjeseca mogla putovati s ciganskim čergama i grijati se vatrom pod vedrim nebom i postati skitnica.

Ne bi me pratili začuđeni pogledi ljudi koji misle da me poznaju gledajući moj kaput, torbu i cipele, a ne razumiju što znači kad kažem da se moj pas smiješi i da se radujem što sam vidjela vjevericu.

Ne čudim se više njima, čudim se sebi što već nisam postala njima slična. A onda se sjetim da je trenutak slobode, vedro nebo i ciganska pjesma moj potajni bijeg i slatka prevara prije nego što se ponovno uklopim u sveopće podrazumijevanje. Do sljedeće prilike da koračam nesputana.

- 13:49 - Komentari (16) - Isprintaj - #