Kvantna fizika
29.08.2009., subota
Razmišljam katkad koliko mi se puta dogodilo da mi onaj neki moj unutarnji osjećaj iliti intuicija signalizira što mi je činiti u određenoj situaciji i kako onda poslije svega s uzdahom olakšanja pomislim da je baš dobro što sam poslušala taj signal ili pak spočitavam sebi što sam se oglušila na nj, a više nema natrag pa ostaje samo onaj poznati uzdah: "A znala sam…"
Da stvar bude bolja, već sam mnogo puta zaključila da mi intuicija dosta dobro funkcionira, samo me u tom osluškivanju znaju zbuniti i neki drugi osjećaji i/ili okolnosti. Ne mogu uvijek točno razlučiti je li baš u pitanju intuicija ili neki drugi osjećaj koji se javlja u određenoj situaciji.
Moram reći da mi je ta tema prilično zanimljiva pa volim pročitati štogod o intuiciji, o objašnjenjima tog fenomena - a zanimljivost je upravo u tome što ima različitih objašnjenja, gledišta, opisa.
Tako sam na Wikipediji pronašla kratak članak u kojem piše: "Neki intuiciju promatraju s paranormalnog stajališta kao Dr. Hans Holzer, profesor parapsihologije, istraživač paranormalnog. Neporecive činjenice i godine i godine eksperimentiranja čvrsto su me uvjerili da postoji svijet, koji ja zovem drugom stranom. To nije ni raj niti pakao, nego svijet koji se nalazi ovdje, oko nas, ali na drugoj razini - drugoj razini vibracija, drugačijoj razini postojanja. U njemu su ljudi koji su u ovoj razini postojanja preminuli, a u drugom svijetu imaju zadaću komunicirati s nama. Način na koji nas oni savjetuju, vode i upozoravaju nas je kroz šesto čulo odnosno intuiciju."
Kad je riječ o takvim doživljajima koji već prelaze u ona područja preko ruba znanosti, moram spomenuti da mi se već dosta dugo nije dogodilo nešto slično jučerašnjem iskustvu.
Ispijajući kavu s kolegicom, u jednom sam trenutku počela osjećati neku neobjašnjivu nelagodu. I dok sam razgovarala s njom, istodobno sam imala dojam kao da sam već doživjela tu istu situaciju, razgovor, pokrete, kao da je u mojoj glavi već postojao film sa sličnim slijedom događaja. U mojim su se mislima nizali prizori iz te situacije, samo s nekim varijacijama. Osjećala sam se kao da gledam neki simultani prikaz: jedan se sastoji od stvarnih zbivanja tog trenutka, a drugi je onaj osjećaj deja vu - u mojoj glavi.
No kako ja vrlo često svoje doživljaje i osjećaje proživljavam unutar svog malog svijeta, ne verbalizirajući ih (što u posljednje vrijeme pokušavam promijeniti, no za taj proces ipak treba vremena), tako sam i u spomenutoj situaciji prešutjela zbivanja u svojoj glavi, premda znam da me kolegica ne bi blijedo gledala da sam joj i spomenula kako imam onaj osjećaj – "kao da se to već dogodilo". Ono što sam još uspjela osvijestiti u tom trenutku – to je neka vrsta zbunjenosti i malo usporen govor.
Budući da mi se već dosta dugo nije dogodio takav doživljaj, potaknulo me to da malo pogledam kakva se objašnjenja mogu pronaći na internetu. Nisam se bavila dubljim proučavanjem, ali članak koji sam pronašla vrlo je zanimljiv a objašnjenja i opisi lako su razumljivi.
U prvom ponuđenom objašnjenju piše: Neki neurolozi vjeruju da se deja vu događa kada se mozak uhvati jednog detalja – mirisa, prizora ili zvuka – koji nam je poznat, i zbog kojega u tom djeliću sekunde dolazi do zbunjenosti između prošlosti i sadašnjosti.
Ne ulazeći u neke sfere neobjašnjivog, rekla bih da mi je navedeno tumačenje dosta logično i prihvatljivo. Vjerojatno sam u trenutku dok mi se to događalo osjetila nekakav detalj koji mi je otprije poznat (samim time što sam sa spomenutom kolegicom već mnogo puta pila kavu na tom istom mjestu, a situacije su bile slične) pa su se onda te sličice u mojoj memoriji vjerojatno malo ispreplele.
No u članku su navedene još neke mogućnosti:
Liječnici ukazuju na činjenicu da mnogi pacijenti koji pate od napadaja lociranih u temporalnim režnjevima mozga češće doživljavaju deja vu iskustva, tako da je moguće da su ona uzrokovana neočekivanim poticajima u tom dijelu mozga
Neki psihoanalitičari vjeruju da je deja vu oblik "ispunjavanja želja" – u kojem želje izranjaju iz dubine naše psihe, kao što se obično događa tijekom sna, ali ovo se odvija dok smo budni
Oni koji se priklanjaju teoriji reinkarnacije vjeruju da su deja vu epizode dokaz sjećanja na prošle živote
Znanstvenici koji se bave rubnim područjima kvantne fizike predložili su da bi deja vu iskustvo moglo biti posljedica slučajnog susretanja paralelnih svemira i poremećaja u tkanju prostor-vremena.
Naravno, o svakom bi se objašnjenju moglo raspravljati, no nekako – u kontekstu onog navoda o intuiciji gdje se spominje svijet koji se nalazi ovdje, oko nas, ali na drugoj razini - drugoj razini vibracija, drugačijoj razini postojanja – objašnjenje kvantnih fizičara zvuči prilično intrigantno.
Ipak, da sad ne bih zabrazdila u neko vlastito elaboriranje svih tih zanimljivosti, a teksta ionako već ima dosta, ostavljam prostor za vaša razmišljanja o intuiciji i fenomenu deja vu. Zanima me…
|
- 09:12 -
Komentari (30) -
Isprintaj -
#
|
