Razmišljajući što napisati uz fotografije oblaka koje sam htjela objaviti na blogu, tragala sam za nekom lijepom pjesmom. Na kraju sam je pronašla u jednoj od svojih knjiga, a u nizu rezultata koje je ponudila tražilica otkrila sam nešto drugo; naslov knjige "Tajna i Oblak".
Prije svojih prvih blogerskih koraka pročitala sam "Dupinov san" i još neke knjige istoga autora, a onda sam, nakon ulaska u blogosferu, otkrila da i je i on - bloger.
Uočivši da je i u knjizi "Tajna i Oblak" riječ o temi koja se nadovezuje na "Dupinov san", znala sam da ću prilikom sljedećeg odlaska u knjižnicu potražiti baš taj naslov. Kad sam posudila knjigu, pozornost mi je, osim naslovnice, privukao i tekst na njezinoj poleđini; zanimljive rečenice koje čitatelja uvode u fabulu:
"Tajna i Oblak" priča je o fantastičnoj ljubavi između jedne žene i jednog dupina. Istodobno to je priča o ograničenjima koje ljudi postavljaju ispred i oko sebe te o snazi ljubavi i strpljenja potrebnoj da se te granice prijeđu. Zaronit ćete u plave dubine s dupinom Oblakom, u njegovo vrijeme snova, ali i u Tajninu neispunjenu čežnju, u njezine godine oklijevanja i život koji bi sasvim lako mogao biti i vaš.
Priča je to o Tajni, ženi koja živi mirnim životom na jednom otoku. Ima obitelj (muža i dvoje djece), posao, prijatelje, ali ima i svoju – tajnu: jak osjećaj nemira koji je skrivala u sebi, zbog kojeg se povlačila u osamu na stari kameni mol. Tamo se u samoći prepuštala tom svom nemiru, mislima i mašti, često osjećajući neko neobjašnjivo nezadovoljstvo:
„Zašto,“ pitala je samu sebe, „zašto sam nezadovoljna? Imam sve što sam ikada željela, sve što ljudi žele… Zašto onda?“
U svim ostalim trenucima Tajna nije dopuštala da je obuzme taj osjećaj; živjela je naizgled mirnim životom, pružajući svojoj obitelji ljubav, sigurnost i mir. Ali, svoj mir nije pronalazila. A onda se jedne večeri iznenadila kad je, otišavši na mol, susrela dupina. Njezino je iznenađenje bilo još veće nakon što je otkrila da mogu komunicirati.
Od tog trenutka počinje fantastična priča o ženi i dupinu po imenu Oblak; priča o dodiru dvaju svjetova, o susretu koji je istodobno nježan i snažan, i donosi promjene. Priča o životu, čežnji, ljubavi, sreći; o prirodi ljudi i dupina, njihovim sličnostima i razlikama.
Uistinu je sasvim lako prepoznati se u toj priči; prepoznati neke vlastite dvojbe, razmišljanja, poimanja, sve ono što postoji u Tajninu životu, ono što je ljudskoj prirodi, a to je i potraga za ljubavlju, o kojoj dupin kaže:
„Ljubav nikad ne donosi patnju“, objašnjavao je Oblak strpljivo. „Naši postupci s ljubavlju su ti koji je stvaraju…“
„Ah,“ nasmijala se Tajna, “da te sad čuju svi oni koji smatraju da su sve velike ljubavi tužne…“
Oblak se nije dao zbuniti. „Možda su ti ljudi u svojim velikim ljubavima jednostavno griješili – možda su nešto pogrešno činili. Zašto pretpostavljaš da je kriva ljubav, a ne oni? Možda su svi oni osim ljubavi osjećali nešto drugo. Strah i negativni osjećaji donose patnju, a ljubav nikada.“
„I ti doista misliš da je to toliko jednostavno?“ upitala je Tajna.
„Da, ja to doista mislim“, odlučno je potvrdio Oblak. „Ljubav je potrebno slijediti, dopustiti joj da upravlja tvojim životom ma gdje te to odvelo. Ne sumnjati u nju. Čak i onda kad izgleda da nas vodi nemogućim putem. I to je sve. Upravo je tako jednostavno.“
No nama se tako često čini da je potpuno suprotno. Često oklijevamo i sumnjamo baš kao što je i Tajna oklijevala, sumnjala… Sve to navodi čitatelja da požuri, da otkrije što je bilo dalje i kakvu je odluku donijela – hoće li slijediti ljubav ili živjeti onako kako je navikla. Ipak, to žurno čitanje nije samo površno, jer priča dopire duboko ispod površine…
|