Neka vam bude sretno...
31.12.2008., srijeda
Želim vam da budete zdravi, neka vam srce bude puno radosti, neka vas obasja sreća i neka vas ispuni ljubav…i naravno, sve ono lijepo što i vi sami želite!
Sretna vam nova godina!
Dodatak:
Kao što kaže pjesma: "Sve vam sritno bilo, i duša i tilo!" Dakle, na prijedlog blogerice Elyce, koja je upozorila da novogodišnje želje treba nadopuniti - dodaje se i ovaj članak 2. stavak 1. novogodišnje čestitke, što - u skladu s navedenim - znači da vam uz obilje ljubavi u srcu i duši želim isto toliko strasti. Ljubite, dakle, i dušom i tijelom! 
|
- 11:45 -
Komentari (46) -
Isprintaj -
#
Epilog
28.12.2008., nedjelja
Otkako znam za sebe
S riječima prijateljujem
Riječi su moja muka
Riječi su moja radost
Riječi su moje prokletstvo
Riječi su moja utjeha
Riječi su život moj
Otkako za sebe znam
S njima prijateljujem
(Dragutin Tadijanović)
Lijepo reče pjesnik. I tako to nekako biva i s nama koji smo se odavno (sad mi se zaista čini da je to oduvijek) navukli na pisanje. Mnogo puta tako posegnem za nečijim riječima, citiram ih jer u njima prepoznajem sebe; svoje misli, doživljaje, osjećaje... I kad sam počela pisati ovaj blog, u naslovu mog kratkog uvodnog posta našle su se Riječi.
Od tog su dana one protjecale kao rijeka; katkad brže, katkad sporije; jednom poput bujice, drugi put polagano, kap po kap. Neke su ostale samo na površini, a neke dotaknule dubinu. I njihov je zvuk bio različit. Mijenjale su se i ostajale iste, a opet – drukčije. Ne možeš dvaput ući u istu rijeku. Panta rei. Samo mijena vječna jest; itd. Pa, nisam ni ja ostala uvijek ista (Miši Kovaču unatoč).
Kako god bilo, sve te riječi govore nešto i o meni. S vremenom (i s razlozima) ipak se dogodilo svojevrsno udaljavanje od tih nekih sasvim osobnih izričaja. To udaljavanje samo znači da se pretvorilo u metaforiku i simboliku u tekstovima u trenucima u kojima mi je to nešto sasvim osobno bilo lakše tako napisati. Ili se pretvaralo u stihoklepstvo, po potrebi.
Bilo je dana kad sam se pitala kud plovi ovaj blog; bilo je dana kad sam poželjela pobjeći glavom bez obzira (i pronalazila xy razloga za to); i bilo je situacija kad bih odlazila i opet se vraćala.
Vraćala me natrag ta činjenica da s riječima prijateljujem otkako znam za sebe i onda jednostavno - pišem. Vraćali ste me vi. Jer, da nema vašeg odjeka na moje riječi, one bi samo prazno odzvanjale.
Kad mi raspoloženje nije bilo za primjer drugima i kad bi mi riječi bile teške i kad bi tonule, opet bi sve osvanulo u nekom drugom svjetlu nakon vaših komentara, vaših postova, a da ne govorim koliko sam se puta prepoznala u vašim riječima.
Nemoguće je nabrojiti koliko sam toga naučila i spoznala čitajući vaše tekstove, razmišljajući, suosjećajući, uživljavajući se, smijući se... Suzu nisam nikad pustila, časna riječ! 
I što sad reći, nakon svih tih godina i na kraju ove godine? Nadam se da iz svega što sam napisala osjećate jedno veliko: Hvala!
I nadam se da ćemo i u sljedećoj godini prijateljevati ovdje i da će nas povezivati – riječi.
|
- 16:40 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
Čestitka
23.12.2008., utorak
...postoji jedno zadivljujuće svjetlo do čijeg se izvora dolazi ljubavlju, razumijevanjem, radošću, toplinom, nadom. Kad se tim darovima ispuni srce, takvo se svjetlo umnožava...
Neka zasja u vašim srcima...
Sretan vam Božić!
|
- 22:30 -
Komentari (40) -
Isprintaj -
#
Pssssssst!
20.12.2008., subota
- 20:36 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
Dajmo im ulice!
13.12.2008., subota
Čim sam pročitala na kakvu su ideju došli domišljati Englezi, odmah sam pomislila kako bismo i mi Hrvati mogli povući sličan potez budući da ionako uvozimo zavidnu količinu zapadnjačkih koještarija. Naime, Englezi su odlučili da će nove ulice u Dartfordu, rodnom gradu Micka Jaggera i Keitha Richardsa, nazvati po pjesmama legendarnih Rolling Stonesa.
Vrlo zanimljiva ideja. Sigurno velika čast za članove spomenutog benda, a privući će i velik broj turista. Osim toga, naslovi pjesama uvijek su znakoviti i prenose određenu poruku.
Ne usudim se tvrditi da u našim uvjetima i na našem prostoru postoji neka glazbena skupina koja se svojom glazbom, slavom, uspješnošću i dugogodišnjim radom može mjeriti s Rolling Stonesima, ali ako razmišljamo globalno, a gledamo lokalno – onda i mi svoga konja za trku imamo.
Akcija bi mogla započeti u glavnom gradu. Kao milijunski grad u kojem žive i Hrvati i pripadnici drugih naroda s područja bivše Jugoslavije, Zagreb bi, primjerice, mogao imati četvrt nazvanu po glazbenoj skupini koja je bila poznata diljem nekadašnje države. Tako se nitko ne bi naljutio ili osjećao zapostavljenim. Jedna bi se četvrt zvala "Bijelo dugme". Onda bi se lijepo ulice mogle nazvati po njihovim pjesmama. Ne moraju se čak ni mijenjati stari nazivi ulica, samo se im se doda novi. I svi zadovoljni.
Ulica u kojoj se nalazi znamenita zgrada našeg Sabora, mogla bi se, recimo, nazvati Drugovi i drugarice. Jasno, ulica u kojoj se nalazi Policijska uprava zagrebačka mogla bi nositi ime Milicija trenira strogoću. Gajeva bi, pak, mogla dobiti i naziv Hop-cup ulica. Ministarstvo europskih integracija bilo bi u ulici Polubauk polukruži polueuropom, Ministarstvo financija u ulici Šta je tu je ili možda Zažmiri i broj do sto. Ima tu još čitav niz zanimljivih naslova koje bi samo trebalo strateški rasporediti: Požurite konji moji, Patim evo deset dana, Slatko li je ljubit tajno, A i ti me iznevjeri, Na zadnjem sjedištu moga auta, Bitanga i princeza, Lipe cvatu, sve je isto k'o i lani…
Ista bi se akcija mogla provesti i u drugim gradovima. Lijepo organiziramo javnu raspravu, pozovemo građane da daju svoje prijedloge. Uskoro bismo diljem Lijepe Naše mogli imati zanimljive gradske četvrti nazvane: "Dražen Zečić", "Duško Lokin", "Milo Hrnić", "Dalibor Brun", "Elio Pisak". Da bi građani bili zaštićeni od bombaških napada, izbjegavao bi se naziv "Marko Perković Thompson". Prava je šteta što je Joško Čagalj zvani Jole rođen u Njemačkoj, ali dobro, i to bi se dalo nekako riješiti.
Naravno, i našim bi se estradnim damama posvetila pozornost. Negdje bi se (da ispravimo književnu nepravdu) jedan kvart mogao nazvati "Nives Celzijus". Zatim – na Korčuli kvart "Jasna Zlokić", na Pagu kvart "Sandra Dabo“, u Bjelovaru naselje "Višnja Pevec“, u Splitu "Jelena Rozga".
Ionako nam u Hrvatskoj ne nedostaje lakog štiva i lakih glazbenih nota. To je postalo nešto kao masovni pokret ili možda – opća kultura. Nisu li takva izdanja - najprodavanija? Kad malo promislim - ne govori li to nešto i o stanju nacije? I što bi onda bilo loše da i mi nazovemo kvartove po svojim glazbenicima, a ulice po njihovim glazbenim ostvarenjima?! Ništa! Život bi nam bio pjesma.
|
- 17:35 -
Komentari (51) -
Isprintaj -
#
Gledajući oblak...
02.12.2008., utorak
Ostavljam te samu
u tišini sobe
u tom lijepom sramu
pametne i dobre
sad su tvoje oči
tvoje nijeme riječi
onaj dio noći
što se ne da prijeći.
Ne vidim te više
u tišini sata
i u sjaju kiše
iza tajnih vrata
Ništa više ne znam
i grč neke šutnje
sad u tebi drijema
poput blage slutnje
Sve krasote svijeta
sve ljepote noći
odnio je vjetar
s njim mi valja poći
Ostavljam te samu
ostavljam do kraja
u tom lijepom sramu
bez sna i bez sjaja
Još ćeš biti mlada
sve dok budeš htjela
sad na jastuk pada
sjena tvoga tijela
Sve što treba znati
doznali smo skupa
vrijeme može stati
srce neka lupa
Ostavljam te samu
ostavljam i idem
put kroz gustu tamu
moje oči vide
I zatvori vrata
i pokrij me mrakom
nova noć se hvata
eno, leti zrakom
Stihovi: Jakša Fiamengo: Ostavljam te samu
Fotografije: Big Blue
Odabrala: Big Blue 
|
- 19:40 -
Komentari (45) -
Isprintaj -
#
|
