Čim sam pročitala na kakvu su ideju došli domišljati Englezi, odmah sam pomislila kako bismo i mi Hrvati mogli povući sličan potez budući da ionako uvozimo zavidnu količinu zapadnjačkih koještarija. Naime, Englezi su odlučili da će nove ulice u Dartfordu, rodnom gradu Micka Jaggera i Keitha Richardsa, nazvati po pjesmama legendarnih Rolling Stonesa.
Vrlo zanimljiva ideja. Sigurno velika čast za članove spomenutog benda, a privući će i velik broj turista. Osim toga, naslovi pjesama uvijek su znakoviti i prenose određenu poruku.
Ne usudim se tvrditi da u našim uvjetima i na našem prostoru postoji neka glazbena skupina koja se svojom glazbom, slavom, uspješnošću i dugogodišnjim radom može mjeriti s Rolling Stonesima, ali ako razmišljamo globalno, a gledamo lokalno – onda i mi svoga konja za trku imamo.
Akcija bi mogla započeti u glavnom gradu. Kao milijunski grad u kojem žive i Hrvati i pripadnici drugih naroda s područja bivše Jugoslavije, Zagreb bi, primjerice, mogao imati četvrt nazvanu po glazbenoj skupini koja je bila poznata diljem nekadašnje države. Tako se nitko ne bi naljutio ili osjećao zapostavljenim. Jedna bi se četvrt zvala "Bijelo dugme". Onda bi se lijepo ulice mogle nazvati po njihovim pjesmama. Ne moraju se čak ni mijenjati stari nazivi ulica, samo se im se doda novi. I svi zadovoljni.
Ulica u kojoj se nalazi znamenita zgrada našeg Sabora, mogla bi se, recimo, nazvati Drugovi i drugarice. Jasno, ulica u kojoj se nalazi Policijska uprava zagrebačka mogla bi nositi ime Milicija trenira strogoću. Gajeva bi, pak, mogla dobiti i naziv Hop-cup ulica. Ministarstvo europskih integracija bilo bi u ulici Polubauk polukruži polueuropom, Ministarstvo financija u ulici Šta je tu je ili možda Zažmiri i broj do sto. Ima tu još čitav niz zanimljivih naslova koje bi samo trebalo strateški rasporediti: Požurite konji moji, Patim evo deset dana, Slatko li je ljubit tajno, A i ti me iznevjeri, Na zadnjem sjedištu moga auta, Bitanga i princeza, Lipe cvatu, sve je isto k'o i lani…
Ista bi se akcija mogla provesti i u drugim gradovima. Lijepo organiziramo javnu raspravu, pozovemo građane da daju svoje prijedloge. Uskoro bismo diljem Lijepe Naše mogli imati zanimljive gradske četvrti nazvane: "Dražen Zečić", "Duško Lokin", "Milo Hrnić", "Dalibor Brun", "Elio Pisak". Da bi građani bili zaštićeni od bombaških napada, izbjegavao bi se naziv "Marko Perković Thompson". Prava je šteta što je Joško Čagalj zvani Jole rođen u Njemačkoj, ali dobro, i to bi se dalo nekako riješiti.
Naravno, i našim bi se estradnim damama posvetila pozornost. Negdje bi se (da ispravimo književnu nepravdu) jedan kvart mogao nazvati "Nives Celzijus". Zatim – na Korčuli kvart "Jasna Zlokić", na Pagu kvart "Sandra Dabo“, u Bjelovaru naselje "Višnja Pevec“, u Splitu "Jelena Rozga".
Ionako nam u Hrvatskoj ne nedostaje lakog štiva i lakih glazbenih nota. To je postalo nešto kao masovni pokret ili možda – opća kultura. Nisu li takva izdanja - najprodavanija? Kad malo promislim - ne govori li to nešto i o stanju nacije? I što bi onda bilo loše da i mi nazovemo kvartove po svojim glazbenicima, a ulice po njihovim glazbenim ostvarenjima?! Ništa! Život bi nam bio pjesma.
Post je objavljen 13.12.2008. u 17:35 sati.