< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Oni prvi pojma nemaju

26.11.2008., srijeda

Na televiziji već jingle bells…nekakva reklama, slušam jednim uhom. To je ona navika da je televizor uključen i – važno da trabunja dok ja radim štogod drugo.

No nije to jedina zvučna kulisa. Čuje se i bušilica, u susjednoj sobi majstori nešto čeprkaju po zidu. Dobro, zasad nema naznaka urušavanja zida, tako da mogu mirno pisati post, bez razmišljanja o evakuaciji.

Sjetih se sad jedne zanimljive karakteristike koja se može uočiti u raznim profesijama. Zapravo – rekla bih da je to je stvar ljudskog karaktera, neovisno o poslu koji netko obavlja. Pa se tako može zamijetiti u vodoinstalatera, automehaničara, liječnika, zubara, profesora, soboslikara…

Primjer prvi.
Očekujući da soboslikar dođe ličiti dnevni boravak, moja je mama, u nastojanju da zaštiti parket od mogućeg kapanja boje, po dijelu podne površine poslagala novine. Ugledavši novine, majstor je prokomentirao: „Ne morate se brinuti za parket, nisam ja došao krečiti pod. Pa tko je to kod vas krečio prije mene???“

Primjer drugi.
Za vrijeme studija išla sam na na studentsku polikliniku popraviti zub. Bruseći i obrađujući zub, zubarica je vrtjela glavom: „Tc, tc, tc… pa tko je to vama prije popravljao? Kako je to napravljeno…“

Kad sam svoju automobilicu trebala odvesti na prvi servis u Metropolu (jer u mom gradu ne postoji ovlašteni serviser), obavljanje tog zadatka najprije je trebalo dogovoriti putem telefona, tako da to mogu uskladiti sa svojim radnim vremenom.

Osoba koju sam prvu nazvala tvrdila je da trebam doći oko osam ujutro i ostaviti auto – da se ohladi pa će oni tijekom dopodneva obaviti to što treba. Kao da je riječ o pokusu iz nuklearne fizike.

Nazovem drugog majstora i pitam koliko vremena treba za obavljanje tog servisa; spomenuh što mi je rečeno prije toga pa rekoh da moram znati koliko će to trajati, tako da mogu sve uskladiti.

Na to se on nasmijao i – pogađate – pitao me: „A tko vam je to prije rekao?!“

Primjer treći.
Sad bih ja trebala nešto suvislo zaključiti iz svega toga. Nema se tu što reći. Jednostavno, to je ljudska priroda. A to da bi na kraju posta trebao biti nekakav zaključak…a tko vam je to rekao, gdje ste to vidjeli? Ma, tko zna čiji ste vi post čitali prije mog! rofl




- 20:40 - Komentari (23) - Isprintaj - #